Iran proizvodi oko petinu svjetske proizvodnje pistacija. Osim poteškoća sa blokadom Hormuškog moreuza, postoji i problem u komunikaciji. U Iranu je internet “mrtav” danima. Cijene pistacija skaču kao ulje
Zdravo, Teherane, hitno nam treba pistacija! Ovako bi jednom mogli izgledati razgovori veletrgovaca Iran Internet “radi”, i rat se završava Hormuški moreuz prestaje biti adut u pregovorima. Naime, rat u Iranu podigao je cijene pistacija na najviši nivo u posljednjih osam godina, poremetivši ponudu u vrijeme kada raste potražnja za namirnicama na bazi zelenog oraha, poput čokolade iz Dubaiuzrokuje nagli porast potražnje, prenosi Financial Times.
Pistacija normalno raste kao malo drvo ili grm, koji može živjeti više od 100 godina. Potrebna su mu duga, topla ljeta (idealno preko 37°C) i hladne, ali ne previše oštre zime. Stabla pistacija su izuzetno dugovječna i mogu živjeti i do 300 godina, ali im je potrebno sedam do deset godina da počnu davati značajne prinose, a vrhunac proizvodnje dostižu tek oko dvadesete godine. Ova izdržljiva pustinjska biljka otporna je na slano tlo i ekstremne temperature, od -10 °C zimi do +48 °C ljeti, što iransko gorje čini idealnim staništem.
CIJENA JE DVOSTRUKA
Ekonomski miks
Skriveni problem iz Hormuškog moreuza: zovu ga ‘kralj hemikalija’
Pistacio, ili “pisteh” kako ga zovu na perzijskom, duboko je ukorijenjen u kulturi, istoriji i ekonomiji ove zemlje. Poznat kao “nasmejani orah” zbog svoje karakteristične napuknute ljuske, ali i kao “zeleno zlato”, ovaj orah je simbol prosperiteta, izvor prihoda za stotine hiljada porodica i ključni igrač na promenljivom svetskom tržištu.
Istorija uzgoja pistacija u Iran seže tri do četiri hiljade godina unazad, a divlje šume i danas postoje na sjeveroistoku zemlje, uz granice sa Afganistan I Turkmenistan.
Bez Irana nema čokolade u Dubaiju
Dakle, za naftu ili helijum znamo i probleme u opskrbi koje stvara Hormuški moreuz, Express je pisao i o nestašici sumpora, koji je izuzetno važan u industrijskim procesima, ali sada dolazimo do nestašice delikatesa.
“To je kao kockanje – ne znamo po kojoj cijeni da prodamo”, rekao je za za Financial Times Behnam Heydaripourglavni izvršni direktor londonske veletrgovce Borna Foods.
Prema američkom ministarstvu poljoprivrede, Iran proizvodi oko petinu svjetske proizvodnje pistacija, a u nekim godinama i 25 do 30 posto svjetskog izvoza. Ali trgovci kažu da je transport usjeva iz zemlje postao sve teži jer američko-izraelski rat protiv Irana remeti logistiku širom Bliskog istoka.
Cijene pistacija porasle su na oko 4,57 dolara po funti u martu, prema Expani, najvišoj cijeni od 2018. Potražnja je dijelom bila podstaknuta globalnom pomamom za čokoladom iz Dubaija — pločice punjene kremom od pistacija i mrvljenim tijestom koje su postale viralne na internetu 2023. To je pomoglo da podstakne širi bum proizvoda od pistaća. Ali snabdevanje je već bilo pod pritiskom i pre sukoba. Žetva 2025. kod velikih proizvođača, uključujući SAD, Tursku i Iran, bila je ispod očekivanja, a iranski rod je pogodila suša.
Iranski izvoz je također ograničen sankcijama i domaćim nemirima.
“Vrlo je teško dogovoriti isporuke sa dobavljačima u Iranu jer im je internet isključen. Ne mogu odgovoriti na mejlove”, rekao je Heydaripour. Problemi su “za sada upravljivi”, kažu Iranci, ali imaju “značajan uticaj na vrijeme i troškove”.
Behrooz Agah, član odbora Iranskog udruženja proizvođača pistacija, rekao je da je rat ozbiljno poremetio glavnu izvoznu rutu kroz luku Bandar Abbas u Hormuskom moreuzu, iako se izvoz nastavio kopnenim putevima, ali uz dodatne troškove i kašnjenja.
“Trenutno je alternativni put za slanje pistacija na indijsko tržište preko turske luke Mersin i Sueckog kanala, što je mnogo skuplje i duže traje”, rekao je on. “Za isporuke na kinesko tržište postoji željeznička ruta, iako je također skupa i komplikovana.” Carinska uprava je saopštila da je iranski izvoz pao za 30 posto u posljednja dva mjeseca u odnosu na isti period prošle godine.
PROBLEM SA GASOM
Ekonomski miks
Nedostatak helijuma: Rat s Iranom mogao bi stvoriti problem sa MR skeniranjem
Prekid vatre je za sada zaustavio borbe, ali i SAD i Iran nastavljaju provoditi blokade vitalnog Hormuškog moreuza, blokirajući većinu komercijalnog prometa i prekidajući globalne opskrbe energijom i drugu trgovinu.
Bliski istok igra centralnu ulogu u trgovini pistacijama, djelujući ne samo kao veliki potrošač, već i kao tranzitno čvorište. Velike količine iranskih pistacija obično se transportuju kroz zemlje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske prije nego što stignu do svjetskih kupaca, navodi Financial Times.
Pistacio: okrugli, jumbo, dugi ili super dugi?
Srce iranske proizvodnje je u provinciji Kerman, posebno u regiji oko grada Rafsanjan. Više od 77 posto iranskih pistacija, sa preko 270.000 hektara zasađenih površina, dolazi odavde. Jedinstvena klima i tlo Kermana zaslužni su za vrhunski kvalitet i ukus koji izdvajaju iranske pistacije od konkurencije.
Dok većina zemalja uzgaja samo jednu ili dvije sorte, Iran se može pohvaliti s gotovo 90 različitih varijacija, od kojih su četiri ključne za globalnu trgovinu.
Fandoghi ili okrugli je najčešća sorta, koja čini oko 40 posto svih plantaža. Zbog manjeg, okruglog oblika i velike proizvodnje, najpovoljniji je i najviše se izvozi. Kalleh Ghoochi ili ‘jumbo’ je veći i okrugliji od Fandogija, poznatog po velikom zrnu i bogatom ukusu, idealan za grickanje. Ahmad Aghaei ili Long je prirodno duguljast, bademastog oblika, popularan među uzgajivačima zbog visokog prinosa i kraćeg vremena zrenja. Prepoznatljiva je po najsvetlijoj boji školjke. Akbari ili super dugi smatraju se najkvalitetnijim i najskupljim iranskim pistaćem. Izuzetno je izdužen i ima najveći udio jezgre u odnosu na ljusku.
MNOGO NA ‘MINUS 150’
360°
Problem helijuma: Hormuški moreuz učetvorostručio cijenu. Skuplji mobilni telefoni?!
Malo je poznato da su američke plantaže, koje danas predstavljaju najveću konkurenciju Iranu, potekle iz ove zemlje. Američki botaničar William E. Bijela kuća otputovao u Iran 1929. i nakon tri godine potrage vratio se u SAD sa deset kilograma pažljivo odabranog sjemena. Od svih njih, samo se jedna sorta pokazala uspješnom na tlu Kalifornije. Nazvao ga je “Kerman”, u čast pokrajine iz koje potiče.
mnogi distributeri i potrošači širom svijeta slažu se da iranski ima vrhunski ukus. Tajna je u većem udjelu nezasićenih masti, što mu daje bogatiju i kompleksniju aromu. Visok sadržaj ulja čini ga idealnim za prženje na temperaturama od 160 do 180 °C, što poboljšava njegov jedinstveni okus i eliminira potencijalne bakterije. Osim toga, iranske sorte općenito imaju veći omjer jezgre i ljuske, što znači da kupac dobija više stvarnog voća.
Godišnja proizvodnja u Iranu je oko 300.000 tona, od čega se čak 90 odsto izvozi, što zemlji donosi prihod od 1,4 do 1,7 milijardi dolara. Ali loše pakovanje im je slaba tačka. Često se izvozi na veliko, bez brenda, što omogućava zemljama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata da ga prepakuju pod sopstvenim brendom i ostvare duplo veći profit. Nepravilno skladištenje također povećava rizik od kontaminacije aflatoksinom, opasnim toksinom plijesni, što dovodi do vraćanja cijelih pošiljki.
