Umro je krvnik Ratko Mladić. Dajemo detalje o njegovom bekstvu, ko ga je sakrio, gde i kako je na kraju pronađen
Ratni zločinac Ratko Mladić preminuo je u 84. godini u pritvorskoj jedinici u Sheveningenu. Porodica je srpskim medijima potvrdila vest o njegovoj smrti. Mladić je posljednjih godina imao ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući nekoliko moždanih udara, nakon čega mu se stanje dodatno pogoršalo. Njegova porodica i ljekari su u više navrata tražili da bude pušten iz zatvora zbog zdravstvenog stanja kako bi nastavio liječenje, ali su nadležni u Hagu sve takve zahtjeve odbijali. Ovaj tekst objavljen prije nekoliko godina u Expressu samo je podsjetnik na zločine koje je Mladić počinio kao komandant Vojske Republike Srpske. Kći Ana izvršila je samoubistvo njegovim pištoljem 1994. Godinu dana kasnije, Mladić je u BiH predvodio najveći masakr na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata.
Izudin Alić zauvek će pamtiti susret sa bivšim komandantom Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić jula 1995. godine u Srebrenici, kada je kao dječak dobio čokoladu na poklon, ali uz nju laž da će sve biti u redu, piše BIRN BiH.
11. jula 1995. godine, dok su snage Vojske i policije Republike Srpske ulazile u zaštićenu enklavu Srebrenica, osmogodišnji Alić je bio u naručju svog djeda u bazi Ujedinjenih nacija (UN) u Potočarima, gdje su on i hiljade drugih Bošnjaka pobjegli u potrazi za spasom.
UMRO JE KRVI ČOVJEK
360°
Dok je Mladić bježao, njegova kćerka se ubila njegovim omiljenim pištoljem
„Deda me je poslao po vodu kada sam ga video u toj gužvi grupa dece… Sjećam se da je oko njih bilo puno vojnika i da su nešto dijelili. Pritrčao sam, kada mi je čovek u srpskoj uniformi dodirnuo kosu, pitao me kako se zovem i koliko imam godina i dao cokolada. Nisam se bojao, niti sam znao ko je on. U tom trenutku jedino mi je bila bitna ta čokolada koju sam, čini mi se, odmah pojeo“, kaže Alić.
Prije rata Alić je živio sa roditeljima i troje braće i sestara u selu Bježi (opština Srebrenica), na samoj granici sa Srbijom. Nakon što su srpske snage napale selo 1993. godine, Alić je sa porodicom otišao u Srebrenicu, gdje je ostao do jula 1995. godine.
Nakon napada na Srebrenicu, Alić je otišao u Streamsdok je njegov otac sa stricem i sinom šetao šumom do Tuzle.
“Imao sam osam godina i iskreno, kad danas razmislim, nisam znao šta se tačno dešava… U Potočarima je bio haos, mnogo vojske, puno ljudi”, prisjeća se Alić.
DNEVNICI ZLOČINCA
360°
MLADIĆEVI TRANSKRIPTI ‘Hrvati me plaćaju za rat sa Bošnjacima. nista nije skupo’
U haosu Potočara, gdje se skupljalo desetine hiljada ljudiAlić je otišao do slavine po vodu.
“Tada je napravljen snimak na kojem se vidi kako me Ratko Mladić pita za ime i godine. Sećam se da sam mu odgovorio da se zovem Izudin i da imam 12 godina. Ne znam zašto sam te tada lagao. Možda sam samo hteo da budem stariji, ne znam… Znam da je rekao da će sve biti u redu i da to nije bila istina“, kaže Alić.
Snimak Mladića koji dijeli čokolade djeci u Potočarima, nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine, obišao je svijet. Snimljeno je na početku akcije tokom koje je u narednih nekoliko dana pogubljeno više od 7.000 muškaraca, a deportovano 40.000 žena, djece i staraca.
Alića su autobusom odvezli u Kladnje. Rat je proveo u kolektivnom stanovanju kod Tuzle, a potom se vratio u svoje rodno selo Prohiće, gdje i danas živi. Njegov otac i rođaci nisu preživjeli genocid.
“Ne znam gdje i kako su ubijeni. Otac i ujak Iskopao sam ga odmah nakon rata. Pronađeni su u Kamenici kod Zvornika. „Još uvijek nisu našli mog rođaka, tetkinog sina“, kaže Alić.
Alić danas često razmišlja o sastanku sa komandantom VRS i pita se da li ga se Mladić sjeća.
KRVAVI TRAG U TANJIRU
360°
“Ubiću sve od 7 do 70”, rekao je Mladić. Za Škabrnju nikada nije osuđen
“Često se to pitam kada ga danas vidim u sudnici Hag. Pitam se i da li je tada znao da će svi ti ljudi biti ubijeni… Moj otac i stric, svi ti ljudi… Kako se ja osjećam prema njemu? Ništa, samo mi je drago da je uhapšen i da mu se sudi. On treba da odgovara za sve što je uradio u Srebrenici“, zaključuje Alić.
Međutim, ovo nisu jedini snimci koji su preživjeli Srebrenicu, kada tolike hiljade civila nisu. Okruženi amaterski videozapisi zaštićene enklave Srebrenica koju je stvorio Velid Delićjedan od ubijenih u genocidu, prikazuje ratni život i bolne posljednje poruke žrtava, od kojih neke do danas nisu pronađene, donosi Hayat.
“Zbogom Ed, Adine, Belma… Volimo te”, kaže muškarac sa bebom u naručju, mašući kameri.
“Eki, pošalji nam marke, brate”, viču dva prijatelja smijući se.
Starija žena gleda u kameru i kaže: “Pozdrav svima…”. Na trenutak izgleda kao da će nastaviti da govori, ali zastaje da obriše suze iz očiju.
„Mislim da će ovaj snimak stići do Danske i Njemačke, putem naših švedskih prijatelja… Pa da nas naši tamo vide. Siguran sam da će snimak obići svijet”, kaže joj čovjek koji drži kameru.
BLOODY HANDS
360°
Thom, kukavica iz Holandije. Popio rakiju sa Mladićem. I ipak uzeo srpski poklon za ženu?!
Taj čovjek se zove Velid Delić. Kao rodom iz Srebrenice, u tom gradu je boravio cijelo vrijeme rata. Volio je fotografiju i film, pa je tokom rata kamerom snimao događaje od 1992. godine do ulaska srpskih snaga u zaštićenu enklavu. Izbjeglicama u zapadnoevropskim zemljama slao je video snimke na različite načine.
Delić je jedan od preko 7.000 muškaraca i dječaka koji su ubijeni u masakrima koji su uslijedili nakon ulaska srpskih snaga u Srebrenicu u julu 1995. godine, a njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Međutim, Delićevi snimci ostaju zauvek. Neki od njih sadrže posljednje riječi muškaraca koji su u julu 1995. godine pokušali pobjeći kroz šumu u Tuzlu, ali nisu preživjeli.
