Za manje od 32 sata hrvatske oružane snage oslobodile su čak 500 kvadratnih kilometara teritorije
Prije 31 godinu u zapadnoj Slavoniji počela je vojno redarstvena akcija “Bljesak”, a u petak, 1. maja, Hrvatska se prisjeća dana kada su hrvatske snage za manje od 32 sata 1995. godine oslobodile zapadnu Slavoniju i time obilježile povratak hrvatskog suvereniteta u okvire međunarodno priznatih granica, koji je nastavljen “tri mjeseca kasnije” operacijom. Express je ovaj tekst prvi put objavio 2017.
Vojno-policijska akcija Hrvatske vojske i specijalne policije izvedena je nakon što su pobunjeni Srbi nekoliko godina odugovlačili i odbijali sve ponude za mirnu reintegraciju okupiranog teritorija u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
“Bljesak” je počeo 1. maja 1995. godine u 5.21 sati napadom na južni i središnji dio zapadnoslavenske okupirane teritorije iz pravca Novske i Nove Gradiške, a glavni cilj akcije bio je ulazak u Okučane. Za manje od 32 sata hrvatske snage, koje su brojale 7.200 vojnika i policajaca, oslobodile su 500 kvadratnih kilometara teritorije. Glavne linije napada držale su 81. gardijska bojna, 5. gardijska brigada i dijelovi 1. i 3. gardijske brigade, a u potporu su bile pričuvne i domobranske postrojbe uz podršku protuoklopnih topničkih i raketnih postrojbi, jedinica specijalne policije i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Po prvi put je hrvatsko ratno zrakoplovstvo izvelo masovne udare, a tenkovi dopremljeni željeznicom direktno su ušli u borbu.
Stroga tajna
360°
Dokumenti CIA-e na Bljesku: ‘Hitno zovite Tuđmana na sastanak!’
– U noći pred početak akcije već smo bili raspoređeni i počeli smo forsirati zadati pravac. Niko od nas nije imao vremena da razmišlja o tome šta se dešava. Bilo je među nama mladića koji su skakali iz srednjoškolskih klupa u uniforme i primali oružje – rekao je jednom prilikom Davorin Matkovićpripadnik Specijalne jedinice policije. Negdje kod Širinca na području Rogolja ušli su u minsko polje koje je postavio Friska i upravo je on nagazio na minu, tzv. pašteta.
– Na sreću, nije eksplodirala i nastavio sam da puzim i tražim mine koje sam deaktivirao. Tu smo ostali do jutra i čekali naređenje da se preseli. Neki od naših momaka prekinuli su putnu komunikaciju sa svojim specijalcima koji su pokušavali da se probiju i izađu iz ringa. Ponašali su se kao ranjene zvijeri. Prilikom povlačenja masakrirali su naše dječake – rekao je Matković. Tek ujutru, kada je svanulo, iz neprijateljskih bunkera su zaključili da su ušli duboko u njihovu teritoriju. Oni su bili među njima, a da oni to nisu znali.
– Počeli smo da radimo klin u njihovoj dubini, širimo lijevu i desnu stranu prema drugim našim jedinicama, a mene je pogodio snajperski metak. Pao sam u krv nedaleko od jednog od njihovih bunkera. Kada sam počeo da pucam, shvatili su da sam živ i počeli su da pucaju na mene. U ranac mi je ušlo sedam-osam metaka, jedan mi je probio nogu, a jedan me pogodio u rame – prisjetio se tada Davorin Matković, napominjući da se može zahvaliti i snajperistu koji je sjekao vrhove municije s namjerom da izazove dum-dum efekat, ali im je promijenio putanju jer nisu imali vrh.
– Da to nije uradio, mene danas ne bi bilo jer bi metak prošao pravo kroz moju glavu. Ovako mi je polomio kosti i izašao sa strane – rekao je Matković prije nekoliko godina. Akciju Bljesak i spašavanje zamjenika komandanta pamte i blizanci Josip i Mario Dujmović. S akcijom su se susreli sa samo 19 godina, a bili su prva generacija koja je završila srednju školu.
Raštrkano
360°
Legija je okrenula leđa Srbima u “Bljesku”, po Slobinom naređenju, borila se za Fikreta Abdića
– Prošli smo obuku na Malom Lošinju i otišli na ratišta: Velebit, dubrovačko zaleđe… A onda je došao Bljesak. Tek tada smo shvatili da nije sve onako kako smo zamišljali. Bilo je mnogo teže i opasnije, ali za nas nije bilo prepreka, bili smo puni snage i željni dokazivanja – rekao je Josip svojevremeno za 24 sata.
Dodali su da im se i dalje naježi kada se sjete povratka ljudima koji su ih dočekali aplauzom.
Među poginulim braniocima bio je i pilot Rudolf Peresinkoji je na početku rata, 1991. godine, prebjegao u Austriju vojnim avionom MiG-21 tadašnjeg jugoslovenskog ratnog zrakoplovstva i potom se stavio na raspolaganje novoformiranim hrvatskim vojnim snagama. Rukovodstvo pobunjenih Srba je 2. i 3. maja odgovorilo na težak vojni poraz terorističkim metodama – granatiranjem nekoliko hrvatskih gradova, uključujući i glavni grad Zagreb, gdje je ubijeno sedam, a ranjeno 205 civila. Jedan od vođa pobunjenika Milan Martić javno je priznao svoju odgovornost u Kninu, a ranije, u veljači 1995. godine, rekao je da ih niko ne može spriječiti da tuku u Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Zadru, Karlovcu, Splitu i drugim gradovima.
Zagreb je napadnut 2. maja raketnim sistemom Orkan sa kasetnim punjenjem, tzv. U 10.23 sati ispaljeno je više projektila na centar Zagreba u Šoštarićevoj ulici, u blizini raskrižja Vlaške i Draškovićeve ulice. Napad je ponovljen i sutradan, 3. maja 1995. Projektili su potom pali na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Dom umirovljenika “Centar”, Akademiju dramskih umjetnosti i dvoranu HNK u kojoj su baletani, među kojima i nekoliko stranaca, vježbali. Ranjeno je 17 baletnih umjetnika, a ispred Akademije je ubijen student 1. godine filmske režije Luka Skračić.
Posebno su opasna bila mnoga neeksplodirana ‘zvona’, njih oko 500, koja je policija deaktivirala, pri čemu je jedan policajac stradao.
https://www.youtube.com/watch?v=lPrut0Pd1lg
Haški sud osudio je Milana Martića na 35 godina zatvora zbog progona, ubistava, mučenja, deportacije i drugih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjenih početkom 1990-ih nad Hrvatima i drugim nesrbima u Hrvatskoj. Proglašen je odgovornim za komandovanje raketnim napadom na Zagreb u maju 1995. godine.
Akcija “Bljesak” smatra se svojevrsnim uvodom u oslobodilačku vojno-policijsku akciju “Oluja” početkom avgusta 1995. godine, u kojoj je oslobođen Knin, centar srpske okupacije u Hrvatskoj i veći dio okupirane teritorije.
“Munja” i “Oluja” stvorile su uvjete za pobjedu u Domovinskom ratu i mirnu reintegraciju istočne Slavonije i hrvatskog Podunavlja, čime je završen proces vraćanja cjelokupnog državnog teritorija pod suverenitet Republike Hrvatske.
