Neko je svakodnevno, osim vikendom, zvao telefonom oca ubijene Marijane Sučević i prijetio mu: “Ono što se dogodilo jednoj tvojoj kćeri, može i drugoj!” Kristijan Aleksić je sada ponovo ubio dostavljača pice
Suđenje Kristijanu Aleksiću za ubistvo 19-godišnjeg dostavljača pizze Luke Milovca u Drnišu zakazano je za danas, u 11.30 sati u Šibeniku. Ovaj tekst o prvom Aleksićevom ubistvu, ubistvu Marijane Sučević, objavio je Express u maju ove godine.
Njena smena je gotova. Petak je, 27. maj 1994. U 20 sati Marijana Sučević (22), mlada pralja u KBC-u u Splitu, skida bolničku uniformu i odjavljuje se. Ona živi u Projektgore Castle sa bakom i zato mu se žuri na autobus. Preko sedmice spava sa dečkom u Splitu, ali vikendom obično ide kući. Od svoje 16. godine, nakon što su joj se roditelji razveli, živi sa bakom. Često ide kod komšije Ljubi Aleksić na kafu, ona zna sve svoje tajne. Njen suprug je željeznički radnik, žive u kući koja je zapravo željeznička stanica u Prgometu. Ljuba je domaćica. Imaju dva sina, stariji se zove Kristijan i ima 18 godina. Vrlo je povučen, kada Marijana dođe obično se kloni. Čudan mladić. Voli da rezbari drvo, majka kaže da joj sin plete tapiserije. Ima višak kilograma, pa ga majka svako veče tjera na trčanje. Dve godine mlađi sin se zove Goran.
Te večeri, na putu iz Splita, Marijana je sa sestrom u autobusu Dunja koji će kasnije napustiti stanicu. Marijana silazi sa braćom Veraja, Tony ja mesa šalomna glavnoj stanici u Prgometu, oko kilometar i po od kuće. Nešto posle 21 sat, otac dolazi po braću automobilom i oni je ostavljaju. Otići će možda 200 metara od kuće i krenuti uskom stazom. Sada je već u selu Džolići. Do kuće je možda 50-100 metara, ali djevojka nikad neće doći kući.
Stočar prevozi jagnjad traktorom. On pronalazi tijelo
Na neosvijetljenom putu, u gradiću sa nekoliko desetina kuća, ubica joj prilazi s leđa. Oštrica noža će svijetliti. Jedan, dva, tri… Četiri puta psihopata ubode devojku s leđa, ali ni to nije dovoljno. Prilikom obdukcije na njenom tijelu pronađeno je ukupno 17 uboda nožem – u grudnom košu, grudnom košu. Konačno, još četiri udarca gvozdenom armaturom će joj razbiti lobanju. Unakazite je do kraja.
To je bilo 1994. godine i malo je ljudi tada imalo mobitele. Marijana nema kod kuće ni u 22 ni u 23 sata. Ali baka se ne brine, ona misli da je ostala da spava sa dečkom. Njena sestra je otišla sa društvom, a ona ni ne zna da Marijana nije kod bake. Sljedećeg jutra mještanin Primorskog Doca koji se traktorom vraća sa stočnog sajma, prolazeći kroz Džoliće, vidi nešto čudno. Zastaje i prvi otkriva tijelo Marijana Sučevića. Zbog toga će biti među prvima osumnjičenima i moraće na poligraf, ali pastir prolazi. On nije počinilac. Istraga od početka ide u potpuno pogrešnom smjeru. Prema KBC Split. Sumnjaju da je počinitelj neko iz njenog radnog okruženja i da su oružje možda bile medicinske makaze jer su ulazne rane čudnog oblika. Tek kasnije, uz učešće svjetski poznatog forenzičara Henryja C. Leeja, koji je radio na slučaju OJ Simpsona, utvrdit će da oružje nikako nije moglo biti makaze. Jednostavno, kada su do njega došli dokazi, utvrdio je da metal na odjeći i na medicinskim makazama uopće nije istog sastava. To nije oružje koje traže. Mjesecima su gubili vrijeme na potpuno pogrešne hipoteze. Ubica nije netko iz KBC-a Split. Ubica će na slobodi provesti sljedećih sedam godina. Nema šanse da to otkrijem. Praktično celo selo je bilo na poligrafu i svi su prošli, uključujući i porodicu Aleksić. Slučaj je “mrtav”.
Hapšenje Kristijana Aleksića danas u Šibeniku
Sedam godina kasnije u policijskoj stanici u Kaštelima zvoni telefon. Nepoznati muški glas kaže da zna ko je ubio Marijanu Sučević. Da momak koji ide s njim u teretanu u Drniš kaže da ga je pred svima čulo još osam svjedoka, koje navodi imenom i prezimenom. Policija dolazi na vrata porodice Aleksić u Prgometu. Kristijan je kod kuće, pitaju ga da li zna nešto o slučaju Marijane Sučević. “Da, znam sve. Samo sam čekao da dođeš”, odgovara. Tako je bilo i 2001. godine, sedam godina nakon ubistva. Inspektori i istražni sudija Petar Ojdanić sve priznaje – ispričat će kako je posebno “ojačao” kuhinjski nož, zvani “pošada” u Dalmaciji, odnosno ojačao mu dršku i naoštrio oštricu. Te večeri je na rukama imao kožne rukavice. Detaljno je ispričao kako je ubio Marijanu pod uticajem američkih filmova kojima je bio zaluđen. Da je na dimnjaku porodične kuće zapisao datum kada je počinio ubistvo i da su ga istražitelji zapravo pronašli u dimnjaku.
Sin Sotone iz Prgometa
Kaže da je sa Marijanom retko razgovarao, a kada je došla u njihovu kuću uglavnom je gledao u pod. Rekao je da je previše stidljiv. Aleksić je rekao da je ubio jer je želeo da vidi da li može, bio je opsednut satanističkim ritualima i literaturom. Kod kuće je imao knjige na tu temu. Napisao je 666 na vratima ormara. Crtao je pentagrame. Na papiru sa psihijatrijskog nalaza, jer je sa 19 godina morao kod psihijatra u Split zbog psihičkih smetnji, precrtao je broj dijagnoze i iza F-a napisao “666”. Umjesto tačke, nacrtao je pentagram. Rekao je da njegova majka sumnja u njega.
FELTON: DIO 2
Crni svijet
Ko je ubio Marijanu Jerković? Ubica je ljevak, nikad ga nisu našli
Međutim, na suđenju sljedeće godine naglo je promijenio svoju priču. Ponašao se odvratno. Podrignuo je. Kada je došao red da se izjasni o krivici, rekao je da uopšte ne razumije šta ga pitaju, o čemu se radi.
– Marijana mi je rekla da se boji samo Boga i jedne osobe, čije ime ili nadimak počinje na K, ali ne mogu da se setim tačno – svedočila je sestra žrtve Dunja Sučević na suđenju Kristijanu Aleksiću. – Posle nekog vremena počele su pretnje. Neko bi rekao ocu na mobilni da ono što se desilo jednoj ćerki može da se desi i drugoj. Pozivi su bili svakodnevni, ponekad i dva puta dnevno. Osim vikendom.
– Lažeš! Na istoj stanici na kojoj je, kako kažete, izašla Marijana, te večeri je izašao i moj brat – rekao je Kristijan, očigledno pokušavajući da krivicu prebaci na brata, sa kojim godinama nije u dobrim odnosima. Ali sudija Spomenka Tonković nije mu verovala, čak ni DNK nalaz supstance ispod noktiju Marijane Sučević, kao ni kapi krvi pronađene na njenoj odeći, kako je Večernji list pisao u izveštaju sa suđenja, nisu pripadali Kristijanu Aleksiću. Krv je pripadala ženskoj osobi. Oružje nikada nije pronađeno – Kristijan je prilikom priznanja u policijskoj stanici u Kaštelima rekao da ga je ubjedljivo pobijedio na tri dijela i bacio. Na suđenju – druga priča.
– Nisam to uradio. Ja sam u zatvoru 15 mjeseci ni za šta. Ne želim više da odgovaram na pitanja jer sam do sada govorio svakakve gluposti. Niko mi neće platiti što sam ležao u zatvoru 15 meseci – svedoči Aleksić.
Međutim, osuđen je na 12 godina zatvora, a Vrhovni sud je kasnije povećao kaznu na 14 godina. Kada je sve bilo gotovo, odmah nakon što je sudija pročitao da je dobio 12 godina, pitao je sudskog službenika koliko je sati, bilo je nešto prije podne. – Odlično – rekao je ubica. – Stižemo na vreme za ručak!
Drniš je jučer bio pod opsadom, ubica je uhapšen jutros u 3.30 sati stotinjak metara od kuće
Iste godine kada je Kristijan otkriven, uhapšen je i njegov dvije godine mlađi brat Goran – roditelji su prijavili da im je prijetio smrću i da ih je napao u njihovoj porodičnoj kući u Prgometu. Nije sasvim jasno zašto je to uradio, ali Goran Aleksić prvo je pozvao roditelje Nikolas I Ljubav iz Drniša, govoreći im da dolazi i da će ih sada ubiti. Pola sata kasnije on se zapravo pojavio u Prgometu. Napao je roditelje stolicom. Ali gotovo istog trenutka stigli su i kaštelanski policajci koje su roditelji odmah pozvali.
“Pokušali su da ga smire, ali je izvadio nož skriven u čarapi i njime zamahnuo prema majci, koja je pobegla u kuću. Ona je zaključala vrata, pa je Aleksić nekoliko puta udario u njih, posekao ruku na razbijeno staklo. Potom je ponovo skočio na oca, ali se smirio kada su policajci rekli da će primeniti silu.” napisao je Večernjak 19. avgusta 2001.
Ubio dostavljača pizze u Drnišu
Sada, 25 godina nakon što je uhapšen zbog ubistva Marijane Sučević, 22-godišnje peračice iz KBC Split, i godinama nakon što je odslužio zatvorsku kaznu, Kristijan Aleksić (50) ponovo je ubio. Naime, on je u subotu navečer u Drnišu hicima iz vatrenog oružja koji je sam napravio ubio 19-godišnjeg dostavljača pizze. Pobjegao je sa oružjem i rancem i skrivao se do jutros kada su ga specijalne jedinice policije otkrile oko 3.30 sati.
FELTON: PRVI DIO
Crni svijet
Crni dosije u Zagore: Anđela pronađena mrtva ispod granja. Ubicu je izdao auto
– Čim smo čuli pucanj, suprug i ja smo odmah istrčali napolje. Pritekli smo u pomoć, zatekli smo dečaka ranjenog na terasi – rekla je juče za 24 časa šokirana žena koja poznaje ubicu Kristijana Aleksića (50) i ubijenog. U subotu oko 23:05 h. u Drnišu pucao i ubio mladića. Auto picerije je ostavljen na putu otvorenih vrata. Kako su se plašili da isporuče pizzu Aleksiću, koji je terorisao čitavo naselje u Drnišu, po svemu sudeći, dvoje ljudi je otišlo da dostave pizzu. Mlađi, 19-godišnjak je ubijen, a drugi dostavljač je pobegao i uspeo da pozove policiju.
– Čula sam disanje na terasi i rekla mužu da je sigurno nekoga upucao. Rekao sam mu da ode provjeriti jer je bio u ratu i iskusniji je u takvim situacijama. Odmah smo pozvali Hitnu pomoć i policiju. Nažalost, dječak nije preživio. To dijete je bilo pravi anđeo, napunilo je 19 prije mjesec dana. Zaista mi nije jasno da pucaš u dete od 19 godina i pobegneš – rekao je sagovornik za 24sata. I smatra da su sve službe zakazale i da to nije pokazatelj da sistem ne radi.
Po izlasku iz zatvora u kojem je služio kaznu zbog ubistva nije radio, a on i njegova majka, koja je sada pokojna, živeli su od penzije koju je primala i odštete koju je Kristijan Aleksić prema navodima primao kao njen negovatelj. Drugi sagovornik za 24 sata prisjeća se kako je prije tri godine u stan zatvorio medicinsku sestru koja je došla da mu pregleda majku.
– Zaključao ju je i nije hteo da je pusti, žena je od njega dobila PTSP!
Nekoliko sagovornika za 24sata kaže kako je biti hrabar prema ženama, a on se bojao muškaraca. Ostaje pitanje kako je čovjek koji je već ranije ubio, sa pet pravosnažnih presuda, od kojih je barem jedna iz 2023. godine za neovlašteno držanje oružja, uopće bio slobodan?!
