Ukrajinci tvrde da su operacijom sjeverno od Limana iznenadili ruske snage, povratili dio teritorije i nanijeli im ozbiljne gubitke. Istovremeno, postoje tvrdnje da je vrh ruske vojske situaciju na bojnom polju Kremlju predstavio kao bolju nego što jeste
Italijanski barokni kompozitor Antonio Vivaldi teško je mogao da zamisli da će tri veka nakon njegove smrti njegovo ime biti korišćeno tokom jednog od najkrvavijih ratova u Evropi. Ali upravo su “Četiri godišnja doba” poslužila kao inspiracija za kodno ime ukrajinske operacije sjeverno od Limana, u regiji Donjeck.
“Naša operacija se zove Vivaldi. A Vivaldi, kao što svi znaju, ima četiri godišnja doba. Ovo je samo prva”, rekao je 15. septembra komandant Trećeg armijskog korpusa. Andrij Bilecki.
Ta rečenica bila je dovoljna ukrajinskim i zapadnim medijima da najave neočekivani prodor, povratak manevarskog ratovanja i veliki udarac ruskim planovima za Donbas. italijanske novine Corriere della Serakoji je objavio opširan tekst o operaciji, cijelu priču opisuje kao “prvu kijevsku simfoniju”. Prema ovom tumačenju, dok je Vladimir Putin mesecima javno isticalo da je Rusija povratila inicijativu i da se približava ključnim gradovima Donbasa, njegovi vojnici severno od Limana su zapravo gubili tlo pod nogama. Corriere tvrdi da su ruski generali minimizirali ili prikrili ove neuspjehe i time zadržali sliku napretka koja nije u potpunosti odgovarala situaciji na bojnom polju.
ODJEĆEN OD SVIJETA
Politika i društvo
Ovaj grad je pakao, ljudi bježe preko rudnika: ‘Ako odeš, možda se nećeš vratiti’
Najvažniji element “Vivaldija” možda nije ono što se vidi na mapi, već ono što se mjesecima ne vidi. Treći armijski korpus tvrdi da je operacija izvedena u strogoj tajnosti. Čak su i ukrajinski analitičari, uključujući i projekat DeepState, vrlo oprezno izvještavali o kretanju fronta, dok se iz otvorenih izvora dugo nije moglo ništa naučiti. Cilj je bio jednostavan: ne dozvoliti da Rusi shvate koliko su ukrajinske snage napredovale i gdje je prava linija. Zamenik komandanta Trećeg korpusa Maxim Zhorin kasnije je rekao da je informatička disciplina jedan od razloga uspjeha. Prema njegovim riječima, operacija je izvedena na način da ruska komanda nije imala potpunu sliku o gubicima na terenu i stanju svojih jedinica. U svojoj analizi, ISW je ocenio da je Ukrajina na Limanu ponovo uspela da postigne određeni stepen operativnog iznenađenja, kombinujući strogu tajnost sa antidronom i elektronskim merama.
Ukrajinci tvrde da su od ruskih infiltracionih grupa očistili područje Novoselivke, Aleksandrivke, Jarova i rubove Korova Jara i ponovo zauzeli Serednje. Prema zvaničnim podacima Trećeg korpusa, očišćeno je oko 75 kvadratnih kilometara, a još desetak vraćeno pod ukrajinsku kontrolu. Treba, međutim, biti oprezan sa samom riječju “oslobođen”. Rat u Ukrajini posljednjih godina sve manje liči na klasičnu okupaciju sela i rovova sa čistim ratištem. Između položaja često se nalaze kilometri takozvane sive zone u kojoj djeluju male pješadijske grupe, dronovi, izviđači i diverzanti. Zbog toga se „čišćenje“ terena od infiltracionih grupa ne može uvijek poistovjećivati sa klasičnim osvajanjem teritorije.
Zašto je Liman toliko važan?
Sam Liman nije veliki grad. Prije rata je imala nešto više od 20.000 stanovnika. Ali njegov položaj ga čini važnim. Nalazi se sjeverno od Slavjanska i Kramatorska, dva ključna grada u ukrajinskom dijelu Donjecke oblasti i jezgra odbrambenog područja koje se često naziva “pojas utvrđenja”. Ruska vojska godinama pokušava da pronađe način da obuhvati ovaj odbrambeni sistem sa sjevera i juga umjesto da ga napada frontalno.
Bilecki tvrdi da je ruski plan bio da probiju Liman i Svjatohirsk sa severa, dok bi druge snage gurale prema Dobropilju sa juga. Te dvije osovine bi se, prema njegovom tumačenju, na kraju trebale spojiti u oblasti Barvinkova i utrti put ruskoj okupaciji velikog dijela preostalog Donbasa.
– Vivaldi je poremetio severni deo tog plana – tvrdi Bilecki.
To ne znači da je ruska prijetnja Slavjansku i Kramatorsku nestala. Daleko od toga. Ruske snage i dalje imaju brojčanu prednost u mnogim dijelovima bojišta i nastavljaju pritiskati regiju Donjecka. Ali ukrajinska kontraofanziva pokazuje da se front više ne može posmatrati kao jednosmjerno rusko napredovanje.
Prema podacima Trećeg korpusa, Ukrajinci su mjesecima sistematski tukli rusku logistiku prije jačeg kopnenog pritiska. Operateri dronova su prvo napali ciljeve do pedesetak kilometara iza bojišta, a zatim su udare proširili do dubine od 120 kilometara. Cilj nisu bili samo kamioni i skladišta. Oni su posebni su ciljali na zalihe goriva. Ukrajinski korpus tvrdi da je pritisak postao toliko jak da su Rusi morali da premeste deo svojih zaliha goriva iz okupirane Ukrajine u oblast Voronjež u Rusiji. Prema istim informacijama, pogođena su i skladišta, a prestao je i jedan dovodni cjevovod. Ruski sistemi za ometanje ukrajinskih dronova često zavise od dizel generatora. Ako nema dovoljno goriva, elektronska zaštita slabi. A kada je odbrana pala, ukrajinski dronovi mogu efikasnije pogađati vozila, artiljeriju i položaje.
U ISW-u, stoga, smatraju da je operacija Liman zanimljiva upravo zato što pokazuje novi oblik povezanog ratovanja: prvo se sistematski napada logistika i elektronsko ratovanje, zatim se pokušava dominacija dronova, a tek nakon toga dolazi snažniji kopneni manevar.
Ukrajinci tvrde i da su ruske 20. i 25. armije izgubile oko 1.500 vojnika, više od 12.000 dronova i stotine oklopnih vozila, artiljerijskih sistema i drugih vozila. Ruski kanal Rybarkoji podržava rat protiv Ukrajine, ali često kritizira vojne komandante, objavio je podatke koji potvrđuju da se ruska situacija sjeverno od Limana pogoršala. ISW je također primijetio da ruski izvori indirektno priznaju ukrajinske dobitke u oblasti Kolodyazi.
Da li su ruski generali lagali Putina?
Tu priča postaje zanimljivija. Corriere della Sera stavlja cijelu operaciju u kontekst problema koji prati rusku vojsku gotovo od početka invazije: informacije prema vrhu hijerarhije prolaze kroz niz komandanata koji imaju jak motiv da uljepšaju situaciju. U autoritarnom sistemu loše vijesti nisu dobre za karijeru. Ako jedinica izgubi selo, komandant može izvestiti da se vodi “aktivna odbrana”. Ako Ukrajinci odu nekoliko kilometara u pozadinu, može se govoriti o “infiltracijskim grupama”. Ako napad ne uspije, može se izvesti da su “planirani ciljevi postignuti”. Problem nastaje kada se takvi izvještaji počnu preklapati. Na vrhu sistema stvara se slika bojnog polja koja više nema mnogo veze sa stvarnom situacijom.
Prema Corriereu, upravo se to moglo dogoditi na Limanu: dok su ukrajinske trupe polako napredovale, Moskva je javno govorila o novoj ruskoj inicijativi i približavanju konačnom osvajanju Donbasa. ISW također upozorava da “kultura laganja” unutar ruske vojske može ozbiljno narušiti sposobnost komande da procijeni situaciju i donese odluke.
Ali tvrdnju da su generali direktno i svjesno lagali Putina teško je samostalno dokazati. Raskorak između pojedinih tvrdnji ruskih zvaničnika i situacije koju sada prepoznaju ruski izvori može se potvrditi, ali se ne zna šta je tačno bilo u poverljivim izveštajima koje je predsednik dobijao.
Šta znači “prva sezona”?
Najrezonantniji dio poruke Bileckog namjerno je ostavljen neobjašnjen. Ako je ovo bila samo prva od četiri “godišnja doba”, šta je sledeće? Jedna teorija koja se pojavila među analitičarima bila je da su Ukrajinci htjeli izbiti na rijeku Crni pastuv i tamo uspostaviti novu odbrambenu liniju. Bilecki je odbacio tu interpretaciju bez objašnjenja krajnjeg cilja.
– Ne žurite sa spojlerima. Biće dobrih vesti – rekao je on.
To može značiti da operacija ima još nekoliko planiranih faza, ali može biti i dio informacionog rata. Kijevu odgovara da drži rusku stranu u neizvjesnosti i natjera je da nagađa gdje bi mogao uslijediti novi udar. U ratu u kojem obje strane gotovo neprestano nadziru bojno polje sa hiljadama bespilotnih letjelica, sama sposobnost da se sakriju namjere protivnika je ozbiljan uspjeh.
