Čak su i srpski izvori izuzetno kritični prema “Srpskoj vojsci Krajine” i optužuju je za mnoge propuste i nedostatke.
Bljesak i Oluja dvije su riječi koje su u hrvatski jezik ušle kao neizbrisivo povezane. Dvije su riječi koje su označile prekretnicu, a na kraju i kraj Domovinskog rata.
Bljesak je počeo 1. maja 1995. godine, zapadna Slavonija je oslobođena i nagoviješten je konačni pad Republika Srpska Krajina nekoliko meseci kasnije u Oluji.
Tako je to izgledalo sa hrvatske strane, ali vredi saznati i kako je srpska strana doživjela sve te poduhvate. Tek tada ćemo vidjeti koliko su operacije bile zapanjujuće uspješne 1993. godine (Maslenica, Peruća) i koliko je bila uspješna modernizacija Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata, a posebno 1994. godine. Da bismo bolje shvatili koliko je ‘94. bilo ključno, koristićemo događaje s početka marta te godine koje opisuju pojedini srpski izvori, a ti izvori nisu nimalo naklonjeni Hrvatskoj ili međunarodnoj zajednici. Takvi izvori nazivaju Bljesak agresijom, a Vance-Owen mirovni plan nazivaju odlučnom obmanom srpskog naroda.
„Jača diverzantska grupa hrvatske vojske ubačena je u rejon Trbo-Kuzmanovača, u zoni odgovornosti 18. brigade. Komandant javlja Glavnom štabu Srpske vojske Krajine da je 5. marta u 7.30 časova jedna od njegovih patrola naišla na tu stranu i tom prilikom naišla jedna od njegovih patrola na ustaško područje. vod zauzeo objekat Smeće. Jedna grupa neprijateljskih vojnika otkrivena je u repetitorskom području kod Chukovec. Navedeni predmeti pali su u ruke Hrvata bez borbe. Naime, vojnici 18. brigade koji su čuvali te objekte napustili su ih noću, a vraćali se danju. Hrvati su to saznali i jednostavno su se pojavili noću gde nikog nije bilo”, piše srpski izvor.
Brojni drugi izvori navode nedostatak vojnika u srpskim redovima izuzetno nizak moral nakon gubitaka pretrpljenih u bitkama oko Velike Kladuše i Bihaća, ali i gotovo nezamisliva nesmotrenost rukovodstva pobunjenih Srba. I dok je Zapadna Slavonija bila gotovo ponuđena na pladnju, Hrvatska se žestoko spremala za buduće napade. Prije operacije Bljesak Srbima na okupiranoj teritoriji u najvećoj tajnosti podijeljeno je oko hiljadu pasoša. Pozvaće ih pojedini srpski izvori peta kolonaizdajnika svoje rase i sličnih epiteta, ali to samo pokazuje koliko je dobro pripremljen teren za Bljesak.
Raštrkano
360°
Legija je okrenula leđa Srbima u “Bljesku”, po Slobinom naređenju, borila se za Fikreta Abdića
Borislava Mikelićapremijer vlade samozvane RSK uvjerio je stanovništvo da neće biti napada ako se ne ometa korištenje autoputa i željeznice i ako se podržava politika pregovori sa Hrvatskom. A šta je krajiški vrh uradio prvom prilikom? Zatvoreno autoput a zatim odgodio njegovo ponovno otvaranje. Upravo je to bio okidač za Bljesak.
Prvog maja, kada su pale prve granate, rezultat Bljeska je bio potpun garantovano. Garantovano koliko je to moguće u ratnim uslovima. Gardijske brigade, specijalci MUP-a, artiljerija, vazduhoplovstvo, sva ta snaga pala je na pobunjene Srbe i za 32 sata oslobodila značajan deo hrvatske okupirane teritorije.
Kako je prošao Blesak, najbolje je pogledati šta piše Milisav Sekulić u knjizi Knin je pao u Beogradu. Stalno kritikuje sve i svakoga, ali kada počne priča o Flashu, i sam mora priznati koliko je operacija bila profesionalno sprovedena.
“Kao po nekom pravilu, gdje god je hrvatska jedinica naišla na otpor, napad je obustavljen. Uslijedio je period ‘ublažavanja’, u kojem su se dešavali artiljerijski napadi, ubacivanje grupa, pokušaji opkoljavanja i opsade. Tek kada su ocijenili da je srpska odbrana dobro poljuljana, krenuli su dalje. bez žurbe i improvizacije“, piše Sekulić.
Tako pripremljenoj i opremljenoj hrvatskoj vojsci suprotstavila se demoralizovana vojska pobunjenih Srba, a valja spomenuti i Taktičku grupu 1, na papiru elitnu jedinicu koja je trebala da se oštro suprotstavi svakom hrvatskom napadu. U stvarnosti, radilo se o sitnim kriminalcima koji su se bavili pljačkom, a svoje uniforme i činove koristili za nesmetano bogaćenje.
Sekulić je posebno kritičan prema TG-1, koji je, kako kaže, opljačkao čak i nadgrobne spomenike i prodao ih nakon što su poslani na obradu gdje su klesari uklonili prethodne natpise. Grupa je trebala braniti Jasenovac, a Sekulić ih krivi što nisu ni pokušali braniti mjesto mučeništva Srbi u Drugom svjetskom ratu. Tih dana je propagandna mašinerija pobunjenih Srba optuživala hrvatsku vojsku da je uništila spomen-područje u Jasenovcu, ali se to pokazalo neistinitom.
Autor, pomalo očekivano, opravdanje za faktičku predaju teritorije nalazi u činjenici da je u jedinici bio veliki broj banjalučkih Hrvata i Muslimana. Autor samo usputno spominje da su svi bili civili na “radnoj dužnosti”. Radna obaveza je izgledala ovako. Ispred nečije kuće pojavljuju se naoružani ljudi i kažu da ta osoba ide na radni zadatak. Dužnost se obično sastojala od kopanja rovova na prvoj liniji fronta, često pod prijetnjom vatre s druge strane. Sekulić poredi ljude koji su kopali rovove pod prijetnjom oružja sa vojnicima i kriminalcima koji su posjedovali to oružje.
Bljesak je ujedno bila i prva operacija u kojoj se pokazalo koliko je moćna hrvatska vojska kada su svi njeni ogranci usmjereni u istom smjeru. Helikopteri, tenkovi, avioni napali su pobunjene Srbe. S druge strane, trebalo je da im se suprotstave dvije posade borbenih helikoptera, ali je organizacija bila toliko loša da su komandanti na terenu nisu znali kako tražiti pomoć od helikoptera.
KLJUČ SLOBODE
360°
Akcija Bljesak: Nagazio sam na minu. Snajperist me je gađao, dobio sam 7 metaka
“Sletanje helikoptera Hrvatska vojska odigrala je ključnu ulogu u stvaranju panike i osvajanju Prašnika i drugih ključnih objekata u zoni odgovornosti 18. korpusa”, piše Sekulić.
Žrtava je bilo i na hrvatskoj strani. Čuveni pilot Rudolf Rudi Perešin poginuo je tokom operacije Bljesak. Njegov MiG 21 bis, tokom rizične borbene misije, pogođen je od strane PVO bosanskih Srba. Perešin je uspio da se katapultira iz oštećenog aviona, koji je pao na hrvatsku stranu. Srbi su nekoliko godina igrali okrutne igre oko njegove sudbine. Nisu htjeli odmah saznati je li Rudi Perešin umro ili je uhvaćen.
“Uveče je došao kući sa dužnosti na Plesu i bio je sretan i zadovoljan. Sa vrata mi je rekao da je prošlo dobro i da su se svi vratili. To je bila rečenica sa kojom, kao supruga pilota, živim od kada sam se udala za njega. Ujutro 2. maja probudio se u 3.30 i prije polaska na aerodrom je rekao: “Sada sam podesio budilicu.” tada su to bile posljednje riječi koje bismo ikada izgovorili. Naime, poletio je sa Plesa MiG-om u 5.58 sati, a nakon pola sata kontrola leta javila je da se nije vratio”, prisjetila se Ljerka Perešin u intervjuu za Večernji list prije nekoliko godina.
Stroga tajna
360°
Dokumenti CIA-e na Bljesku: ‘Hitno zovite Tuđmana na sastanak!’
Tek godinama kasnije utvrđeno je kako je tačno Perešin umro. Nakon katapultiranja, Rudi je preminuo kada je pao u Savu. Srpska strana je tvrdila da su njegovo telo posle 28 dana pronašli 30 kilometara nizvodno u šikari. “Rudi je tada sahranjen u Odžaku pored crkve, ispod bora i bio je tu sve vrijeme do potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Onda su ga prebacili u krug. banjolučka barake i odatle mi ga predao”, rekla je Ljerka.
Bljesak je svima pokazao da je Hrvatska spremna osloboditi cijeli okupirani teritorij, ali se ta ideja nije svima dopala. Kako pokazuju tajni dokumenti, Amerikancima se nije svidjelo što je Hrvatska počela oslobađati svoj teritorij.
