U krivini kod Jablanice, po kiši, Zlatko Arslanagić gubi kontrolu nad žutim motorom. Prebacuje u lijevu traku i upravo u tom trenutku iz suprotnog smjera dolazi kamion vrsanskih registracija. Frontalni sudar prignječio je bicikl
Prošlo je tačno 40 godina od tragedije koja je zadesila jedan od najpopularnijih Jugo bendova Crvena jabuka, strašne nesreće u kojoj su poginuli Dražen Ričl i Aljoša Buha. Ovaj tekst je objavio Express 2024. godine.
Dražen Ričl je bio veliki momak jugoslovenske pop-rock scene, dijete prijeratnog Sarajeva. Rowdy. Tog dana Zijo ili Para, kako su ga zvali, ostavio je poruku na vratima svoje majke: “Išao sam na koncert u Mostar, zakasnit ću, ne čekaj me Dražene.” Imao je samo 24 godine i djevojke su bile lude za njim. Bio je solo gitarista super popularne Crvene Jabuke. Jedna od njegovih najvećih ljubavi bila je Anja Rupel, frontmenka slovenačkog benda Videosex.
U proljeće 1985. godine, zajedno sa Zlatkom Arslanagićem, Ričl osniva Crvenu Jabuku. Dražen će u bend dovesti Žericu Žeru, basistu Aljošu Buhu i Darka Jelčića Cunju, bubnjara. Prve pesme za Crvenu Jabuku napisali su u leto 1985. iu proleće 1986. izdaju prvi album “Crvena Jabuka”, inspirisan Bitlsima i Indexima. Za samo mjesec dana prodali su više od 700.000 albuma! U pozadini panoa je gola ženska stražnjica i na njoj nacrtana crvena jabuka. A na traci piše: “Morate glasno slušati!”
Crvena jabuka tog dana, 18. septembra 1986. godine, čekala je koncert na rukometnom igralištu u Kantarevcu, a u pretprodaji je prodato hiljadu dvesta ulaznica.
Od Sarajeva do Mostara u popodnevnim satima članovi benda za kojim je već luda cijela Jugoslavija krenuli su u tri automobila: mali fićo, golf i zaztava 1500. Plus kamion sa opremom za koncert. U žutom su Dražen Ričl, basista Aljoša Buha i vozač Zlatko Arslanagić. Iza njih u golfu pjevač Dražen Žerić Žera i Darko Jelčić. A iza njih Fiat 1500 sa predstavnicima Atlasa iz Zenice, organizatora ture, i kamion sa opremom. Pada kiša.
Negdje na pola puta, kod Jablanice, Žerin i Jelčićev zeleni golf prolazi pored velike grupe ljudi, okupljenih oko razbijenog automobila. Nastavljaju dalje, pitajući se kako se njihov fićo do sada kretao. Već je kasno popodne i oni žure na koncert.
U zavoju kod Jablanice, kod Mostara, Zlatko Arslanagić gubi kontrolu nad žutim biciklom. Prebacuje u lijevu traku i upravo u tom trenutku iz suprotnog smjera dolazi kamion vrsanskih registracija. Čelni sudar je zgnječio dječaka i odbacio ga na rub ceste.
Kada stignu u Mostar, okupit će se ispred “Kantarevca” i sačekati trojicu članova benda. Ali njih nema… Žera zove hotel Ruža u kojem bi trebali odsjesti, misli da su možda greškom otišli. Ali ništa. Onda ga je prošao trnci. Da nije smrskanog auta kod Jablanice… Okreće broj milicije u Mostaru i ostaje u šoku.
Bina je već postavljena, a preko razglasa sviraju pjesme Crvene jabuke, oprema je uključena, a publika nestrpljiva. Ali na binu izlazi tehničar i kaže da se kod Jablanice dogodila nesreća, da koncert neće biti.
Aljoša Buha je od teških povreda glave preminuo na licu mjesta. Dražen Ričl je također imao teške povrede glave i hitno je prebačen sa mostarske klinike u Beograd. Povrijeđen je i vozač Arslanagić, ali će preživjeti.
Navijači su stajali u redovima ispred mostarske klinike i davali krv, donosili cvijeće… Nadali su se da će biti dobro i preživjeti. No, nakon 13 dana borbe, 1. oktobra 1986. ozljedama će podleći Dražen Ričl, momak iz Sarajeva i najbolji gitarista domaće rok scene.
Iza njega će ostati pjesma koju je potpisao sa Arslanagićem, sa albuma Crvena jabuka:
„A ja bih voleo da umrem pre nego što ostarim,
i voleo bih da umrem samo da ih ne vidim
kako pričaju priče kao naši stari
bivše devojke i bivši dečaci”
Petar Popović je u časopisu „Rock“ u oktobru 1986. napisao:
Bio je petak, 18. septembar 1970. godine.
U automobilu parkiranom u brdima Škotske u tri popodne čuo sam na radiju: „Čuveni gitarista James Marshall Hendrix preminuo je jutros u kolima hitne pomoći u Londonu nepoznatog uzroka.
Slomilo me je. Pa dva dana ranije sam je slušao sa War grupom u klubu Tonyja Skota.
Čini mi se da je 18. septembar 1970. bio četvrtak.
Uveče, na muzičkim vestima: “Mark Bolan je juče u zoru poginuo u saobraćajnoj nesreći u južnom Londonu. (…) Iskreno, zaboravio sam da je četvrtak ponovo 18. septembar. Kada sam to shvatio, zaintrigiralo me: hoće li neko pustiti Hendriksove stvari na Studiju B.
Za nas, što bi rekao Bajaga, balavi nakaze.
Naravno, nije.
Sada je to druga generacija.
A onda u noćnim vijestima: “U nesreći koja se dogodila na putu Sarajevo – Mostar, kod Jablanice, poginuli su članovi popularnog benda Crvena jabuka. Od povreda je podlegao bas gitarista Aljoša Buha…”
Ponovo sam pretučen. Neću više slušati radio 18. septembra.
Tog dana sam čuo mnogo loših vesti.”
