Urađeno je 12 studija. “Sva ispitivanja pokazuju da je otok Vir najpogodnija lokacija za nuklearnu elektranu”, piše Večernjak 1975. godine. Na sreću, projekt nije krenuo. Sagrađen je samo most
Na 50. rođendan Virskog Mosta, koji je pušten u saobraćaj 25.04.1976. Originalni list podsjetio na davno zaboravljenu činjenicu, da je most izgrađen prije svega zato što je Vir u bivšoj državi bio zamišljen kao lokacija prve nuklearne elektrane u Hrvatskoj. Bio je dio planirane, ali nikad izgrađene infrastrukture “NE Vir”.
“Nikao je lučni most dužine 378 metara, sa obostranim nasipima čak 443 metra i sa devet nosećih betonskih stubova”, piše Virski list. “Virski most, s gazom četiri metra i visinom koja je osiguravala plovidbu brodova i drugih plovila do 10 metara visine i 20 metara širine, u to je vrijeme bio jedan od najdužih takvih mostova u Hrvatskoj. Zagrebačka Hidroelektrana bila je projektant i izvođač radova na izgradnji Virskog mosta – podizvođač je bio iz Splita Pomgrad – u koje je ugrađeno oko 5.000 kubika betona i više od 400 tona gvožđa.”
Stručnjaci su jugozapadni dio otoka Vira označili kao idealan za izgradnju nuklearne elektrane. To je bio i razlog zašto je Virski most izgrađen prije 50 godina. Ostrvo je tada imalo 900 stanovnika
Mještani su se odrekli prava na naknadu za zemljište preko kojeg je prolazio put, navodi se Svima osim četvorici, zemljište u bivšoj državi jednostavno je oduzeto. Za popločavanje i uređenje lokala 1975. godine izdvojili su milion dinara, odnosno oko 55.000 američkih dolara, odnosno oko 340.000 dolara, koliko bi danas vredeo taj iznos kupovne moći. Republički fond za puteve dao je više od 25 miliona dinara. Ukupna vrijednost projekta iznosila je oko 1.450.000 američkih dolara po kursu iz 1975. godine, odnosno na nivou kupovne moći ovaj iznos bi danas iznosio oko 8,9 miliona dolara. Ovaj iznos ne uključuje vrijednost ustupljenog ili ukradenog zemljišta. Kamen temeljac za prvu nuklearnu elektranu postavljen je dvije godine ranije u Krškom na projektu na kojem su radili američki Westinghouse Electric Corporation, Gilbert Associates Inc., Gradis, Hidroelektra, Hidromontaža i Đuro Đaković.
Plan s nuklearkom na Viru nije bio nimalo bezazlen, a ispitivanja su već bila uznapredovala, iako je Skupština općine Zadar još 1975. odbila graditi na toj lokaciji.
“Otok Vir je najpogodniji”
Bilo je to 11 godina prije Černobila. Datum je 5. decembar 1975. Na šestoj stranici Večernji list piše o premijeri filma Kum 2, a nalazi se i vijest o posjeti američkog “kralja žalfije” Louisa Furtha, koji boravi u hotelu Medena kod Trogira i pregovara sa kompanijama “Dalmacijabilje” iz Dubrovnika, “Export-produkcija” iz Sarajeva, “Pbilje” iz Sarajeva, “Pbilje” iz Sarajeva. Zagreb. Prema dosadašnjem toku razgovora, piše Večernjak, naslućuje se da će L. Furth kupovati veće količine naše kadulje. Međutim, postoji još jedna vještica, tekst ne veći od pola kutije cigareta. Naziv joj je “PRVA NUKLEARNA ELEKTRANA U SR HRVATSKOJ”. Pa, podnaslov je “Najprikladniji otok Vir”.
ZLOČIN U HRASTU
360°
Dan kada su Luburićeve ustaše pobili cijeli romski cirkus i violinistu po imenu Max
Tako Večernjak piše: “ZADAR – Raspravljajući o dosadašnjim istražnim radovima na otoku Viru, Izvršno vijeće Općine Zadar prihvatilo je prijedlog Elektroprivrede Dalmacije da se jugozapadni dio otoka Vira odredi za užu lokaciju dvije hrvatsko-slovenske nuklearne elektrane snage 900 megavata u skladu sa zaključkom Gradske skupštine Elektroprivrede Zadar. Dalmacija je ispitala prikladnost tog objekta (…) Napravljeno je 12 studija da je otok Vir, odnosno njegova jugozapadna strana, najpogodnija lokacija za nuklearnu elektranu.
Druga lokacija bila je Privlaka kod Ivanić-Grada. Večernji list od 7. decembra 1992. piše:
“U Dalmaciji, posebno u Zadru i na otoku Viru, nakon 13 godina ponovo se digla prašina oko nuklearke. U Zadru i cijeloj Hrvatskoj 1978. i 1979. godine bilo je veliko uzbuđenje oko toga, a onda se sve polako zaboravljalo, pogotovo jer je Hrvatska svoje nuklearne projekte dugo stavljala ad acta. rekao da Hrvatska ne bi imala dovoljno energije bez nuklearnih elektrana, kao i nakon izjave pojedinih ministara da Dalmacija ne može zahtijevati normalnu opskrbu električnom energijom, a istovremeno odbacivši mogućnost izgradnje nuklearnih elektrana, mediji su ponovo počeli govoriti o starim lokacijama, posebno o Viru kod Zadra i Privlaci kod Ivanić-Grada, gdje je istraživanje otišlo najdalje prije nekoliko godina.”
“Osoba dobija veći nivo zračenja kada se skenira zub!”
Jugoslavenski stručnjaci su tvrdili da nuklearna elektrana minimalno zagađuje i da štiti životnu sredinu od zagađivanja više od drugih energenata, te da se radioaktivni materijali nalaze svuda u prirodi. – Osoba dobija veći nivo zračenja kada se skenira zub! – uvjeravao je Virane.
“Postoji, međutim, jedan psihološki momenat koji Zadrani često spominju: zapadna zona zadarske općine, gdje se planira izgradnja nuklearke, puna je turista. Pa tko će doći na odmor ako zna da se nalazi u neposrednoj blizini elektrane?”, pisao je Večernji 1979. godine.
FOTO GALERIJA
360°
Čovjek koji je izgradio Černobil: Koštao je koliko i vanjski dug Jugoslavije
“Iseljenost Vira ne dolazi u obzir”, kaže vodeći stručnjak za nuklearnu energiju Jugoslovenskog energetskog instituta, magistar Slavko Vrhovec. – Naime, izgradnjom elektrane Vir bi postao grad, jer bi se tu mogla izgraditi brojna postrojenja i tvornice, a elektrana bi se mogla koristiti i za desalinizaciju mora.
Prema deklasificiranom izvješću iz 1978. upućenom Ministarstvu vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država, postojao je plan izgradnje četiri nuklearne elektrane od 1.000 MW (napomena, pojedinačno je to značajna snaga u elektroprivredi, dovoljna za opskrbu stotina tisuća domaćinstava), piše ezadar.net.hr. Samoupravna interesna zajednica (SIZ) elektroprivreda podržala je ovaj plan u vidu prijedloga koji je dostavljen Izvršnom vijeću Sabora SR Hrvatske. U to vrijeme još nisu bile odabrane lokacije, ali su se kao mogućim rješenjima za nuklearnu elektranu najozbiljnije razmatrali otok Vir i Dugo selo kod Zagreba.
40. GODIŠNJICA KATASTROFE
360°
Černobilski fajl: 28 minuta nakon ponoći inženjer Toptunov pravi fatalnu grešku. Zemlja se trese
“Iako se činilo da nije bilo ozbiljne opozicije”, navodi se u izvještaju pod naslovom Deklasificirana Sheryl. P. Walter, “postoje izvještaji o zabrinutosti oko utjecaja elektrane na turizam, ako se odabere lokacija Vir”. Pritisak na realizaciju projekata nuklearnih elektrana vršio je i Odbor za rad, zdravstvo i socijalnu politiku Savezne skupštine (Skupštine SFRJ) koji je tražio minimiziranje ili ukidanje njene upotrebe u Jugoslaviji zbog opasnosti od nuklearne energije.
On dalje piše: “Čini se da je malo vjerovatno da će takva osjećanja imati ikakav stvarni utjecaj na politiku vlade ako političari na najvišem nivou nastave da zagovaraju ambiciozan nuklearni program.” U izvještaju se napominje da bi finansijska ograničenja mogla ograničiti obim programa, a posebno “očigledne poteškoće na kojima se trenutno nalazi projekat (Krško) u pribavljanju dovoljnog broja kvalifikovanog osoblja za obavljanje potrebnih kvalificiranih poslova”. U tom kontekstu, nekoliko američkih kompanija pokazalo je interesovanje za jugoslovenski nuklearni program, posebno Westinghouse Electric Corporation, koja je imala ugovor za nuklearnu elektranu Krško. Interes su iskazali i Combustion Engineering, koji je svoje predstavnike slao na razgovore u Zagreb i Beograd, kao i Stone & Webster, koji je već održao sastanke. No, već sljedeće 1979. godine, u novom izvješću s kojeg je skinuta oznaka tajnosti piše: “Željani tog područja odbili su poželjnu lokaciju na jadranskoj obali u blizini Zadra”. Za nuklearnu elektranu ostala je u igri još jedna lokacija u Dugom Selu kod Zagreba, a početak radova je čak najavljen za 1981. godinu.
“Zadrani su bili oštro protiv lokacije na Viru. To odbijanje se temeljilo na strahu od gubitka suštinskog turističkog prometa i navodeći razloge zaštite okoliša. Gradska skupština Zadra tada je velikom većinom glasovala protiv i odbila to područje uvrstiti u prostorni plan”, navodi se u izvješću američkog State Departmenta.
Sve je već bilo spremno: prijedlozi, projekti, planovi, čak 80 studija o izvodljivosti projekta sa seizmološkim ispitivanjima, investitori, poslovi, domaća industrija i američki partneri, a izgrađen je i most koji je povezivao otok Vir s kopnom. Ali mještani su bili protiv toga. Procvat bespravne gradnje počeo je 1978. godine kada je, kako bi spriječio izgradnju nuklearne elektrane, tadašnji direktor zemljoradničke zadruge Joso Gržeta počeo da prodaje zemlju vikendašima, napisao je National. I problem se odjednom više nije ticao samo 900-tinjak stanovnika Virana i zadarskog područja, već se fokus oko izgradnje SI polako pomiče na sjever.
“Rečeno je da lokacija u blizini Zagreba ima neke prednosti u odnosu na drugu, udaljeniju lokaciju koja je razmatrana. Odmah bi omogućila posao za ovaj dio Hrvatske. Udaljenosti prijenosa bi bili kraći do glavnog gradskog područja Republike. Konačno, topla voda iz procesa hlađenja mogla bi se cijevima odvesti u okolicu Zagreba za korištenje u grijanju domova. Unatoč gore navedenom, čini se da je lokacija Vira Jadrana uvijek bila preferirana lokacija za Hrvatsku. Prva nuklearna elektrana, međutim, za razliku od stanovnika Dugog sela, oni to ne žele na Viru“, zaključuje se.
U tekstu iz Večernjaka iz 1979. godine Vrhovec kaže da TV prijemnici zrače više od nuklearne elektrane. Sedam godina kasnije to će se dogoditi Černobil i tu će se priča s nuklearkom na Viru, srećom, završiti. Nikada neće biti izgrađen.
