Film ‘Heart of the Beast’ o ratnom veteranu Jamesu i psu Odinu podsjeća nas da nikada nismo sami, čak ni u najmračnijim trenucima. Sve dok imamo nekoga za koga vredi ići ka svetlu, borba ima smisla
Odlazak u bioskop da pogledam novi film Brad Pitt“Heart of the Beast” nosi određeni rizik za svakoga ko ne voli da plače u javnosti. Najnoviji rad režisera David Ayer donosi nam priču o preživljavanju, lojalnosti i neraskidivoj vezi između čovjeka i njegovog psa. I to manje od mjesec dana nakon što smo gledali “Pse pod zvijezdama” redatelja Ridley Scott. Radnja filma smještena je u surovu divljinu Aljaske, gdje pratimo penzionisanog vojnika i njegovog psa, koji nakon tragične nesreće moraju pronaći put natrag u civilizaciju. Film smo gledali 22. rujna na službenoj pretpremijeri u zagrebačkom CineStaru.
S obzirom na Bredovu izjavu da mu je ovo bila najzahtjevnija uloga u karijeri i visoku gledanost koja posvuda “puca”, sjeli smo u fotelje s velikim očekivanjima.
“PSI POD ZVEZDAMA”
Književnost i kultura
Novi Ridley Scott: Kako je dovraga uspio snimiti mlaku post-apokalipsu?!
Priča prati Jamesa Belmonta, bivšeg oficira specijalaca američke vojske, koji je nakon trideset godina službe i brojnih misija u Iraku i Afganistanu odlučio da se povuče iz civilizacije. James je klasični vuk samotnjak koji utjehu nalazi daleko od ljudi. S njim je samo njegov vjerni vojni pas Odin, koji također nosi duboke ožiljke iz rata. Odin ima protezu prednje desne noge i ugrađene titanijumske zube, što jasno pokazuje koliko je puta rizikovao sopstveni život. Njih dvoje provode vrijeme u udaljenim dijelovima Aljaske i žive potpuno odvojeni od modernog svijeta. Film počinje neobičnom scenom u kojoj glumi mladu ženu Anna Lambevozi izolovanom cestom i nailazi na usamljenog psa u kamuflažnom prsluku. Nakon tog kratkog uvoda, priča se vraća nedelju dana unazad da bi se otkrilo šta je dovelo do tog trenutka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Priča se razvija kroz tišinu, poglede Breda i njegovog psa i njihove uobičajene rutine. Bredova odjeća jasno ocrtava karakter njegovog karaktera. U torbi nosi izdanje autorkinog odličnog romana “Cesta”. Cormac McCarthysvesku u kojoj crta i frižider pun belgijskog piva. Kutije sa opremom ukrašene su naljepnicama heavy metal benda Slayer, što dodatno zaokružuje njegov pomalo divlji imidž. Njihov izolovani svijet se poremeti samo nakratko kada slučajno sretnu stranca. Watkins, kojeg igra dobitnik Oskara JK Simmonspojavljuje se kao bivši rudar koji traži društvo prije nego što nastavi putovanje brodom niz rijeku. Susret donosi kratak trenutak ljudske topline i razmjene pogleda na život uz nekoliko piva.
Početak borbe za goli život
Prava neizvjesna završnica počinje kada Džejms doživi srčani udar dok je upravljao svojim avionom. Letelica gubi kontrolu, a reditelj nam servira scenu pada koja ostavlja bez daha. Avion završava u vodi i počinje da tone. A pas? Gdje je pas? Ranije je ispao iz aviona… Džejms nekako uspeva da preživi udar i očajnički se vraća da spase svog najboljeg prijatelja. Pronalazi Odina, koji isprva ne daje znake života. Scena u kojoj Džejms provodi noć sa svojim psom i pokušava da ga održi u životu jedan je od najdirljivijih trenutaka u filmu. Sljedećeg jutra Odin se čudesno osvijesti, spreman za nove izazove.
Ovaj nevjerovatni dvojac sada se suočava s naizgled nemogućom misijom. Udaljeni su više od devedeset kilometara od najbliže civilizacije. Bez zaliha, narušenog zdravlja i stalne prijetnje nemilosrdne prirode, James i Odin kreću na dugo i iscrpljujuće putovanje. Kao i u pomenutoj knjizi “Put”, samo što su umesto oca i dečaka tu muškarac i njegov krzneni najbolji prijatelj. Koriste staru kartu i kompas, pokušavaju pronaći spas, a prepreke se nižu jedna za drugom. Susret sa grizlijem je zastrašujući (i nerealan), baš kao i borba sa čoporom vukova (također nerealna). U jednom trenutku Džejmsa odnese snažna rečna struja, a svaki novi korak predstavlja borbu protiv prirode i sopstvenih fizičkih ograničenja. Džejms zna da mu srce otkazuje i da su mu dani odbrojani, ali odlučno nastavlja samo da spase Odina.
Bred Pit je maestralno odigrao ulogu čoveka koji retko govori, a kada govori, to je uglavnom sa svojim psom. Većinu radnje predstavlja sam i oslanja se samo na reakcije psa. Reditelj Ayer, koji je već sarađivao s Pitom na ratnom filmu “Fury”, ovdje preskače svoj uobičajeni, izuzetno agresivni stil pun eksplozija i brze akcije, te se fokusira na intimniju, introspektivnu priču o muškom prijateljstvu i odanosti. Međutim, ovaj mirniji tempo ponekad stvara probleme. Između trenutaka visokog adrenalina i stvarne opasnosti, film ima duge sekvence Džejmsa i Odina koji samo šetaju šumom. Za ljubitelje čiste akcije, ovi dugi snimci hodanja i postavljanja šatora mogu izgledati usporeno i pomalo monotono. Takve scene razbijaju napetost koja se ranije stvarala.
Oskarovac je zaslužan za impresivnu vizuelnu stranu Mauro Fiore. Zanimljivo je da Aljasku u ovom slučaju zapravo igra Novi Zeland. Snježni planinski vrhovi izgledaju veličanstveno i zastrašujuće, jezera su kristalno čista, a šume pune gustog zelenila koje nam gotovo omogućava da osjetimo hladan i oštar zrak sa ekrana. Scena u kojoj se aurora borealis ogleda u Odinovom oku pravi je vizuelni trijumf i daje priči pomalo mističnu dimenziju…
S druge strane, neki aspekti produkcije ozbiljno narušavaju utisak stvarnosti koji reditelj tako pažljivo pokušava da stvori. Dok je Odin pravi pas, tačnije kojeg igra nevjerovatno dresirani njemački ovčar po imenu Uber uz pomoć još tri psa iz iste porodice, ostale životinje u filmu u potpunosti su kreirane kompjuterskom animacijom. Susret s ogromnim digitalnim medvjedom koji ima ožiljke na licu i naknadna borba s čoporom gladnih digitalnih vukova vizualno je odmak od ostatka filma. Ovi kompjuterski generisani grabežljivci izgledaju prilično loše i plastično, zbog čega te akcione scene gube na težini. U tim trenucima, umjesto ranjivog čovjeka sa srčanim problemima, James se odjednom čini kao da je izašao iz Marvelovog univerzuma i izvodi gotovo nadljudske podvige kako bi odbranio sebe i psa. Ova nestvarna snaga i spretnost je u potpunoj suprotnosti s njegovim oslabljenim stanjem i otežavajućim okolnostima u kojima se nalazi. Gledalac se pita “Šta je ovo, dovraga!? Ima li još zmija i krokodila!?”
Scenario, koji je napisao Cameron Alexander i koji se nekada našao na prestižnoj holivudskoj listi, takođe ima neke nedostatke. Stalni niz nesreća i incidenata prelazi granicu uvjerljivosti. Kada nakon avionske nesreće, srčanog udara, ledene rijeke, medvjeda i vukova uslijedi još jedna katastrofa, gledalac jednostavno ne može a da ne pomisli da su autori pretjerali sa dramom. Sve to vodi do predvidljivog kraja koji se previše trudi da izazove jake emocije…
Počast vojnim psima
Ono što ovaj projekat čini posebnim je način na koji rasvjetljava ulogu vojnih pasa. Radne životinje u zonama borbe često ostaju neopjevani heroji. Oni prolaze kroz iste zastrašujuće situacije kao i ljudi, trpe povrede i na kraju trpe jednako teške psihičke posledice. Prikazujući Odina s protetskom nogom i zamjenskim zubima, film jasno ilustrira cijenu rata. Gledajući psa kako nemirno spava usred noći, trzajući se i tiho zavijajući zbog noćnih mora, publika dobija intiman uvid u traumatična iskustva o kojima se retko bavi na velikom ekranu. Jamesova reakcija na ove trenutke, način na koji tješi psa i pruža mu sigurnost, produbljuje njihovu vezu. Stvorili su porodicu jedno u drugom, jer niko drugi u civilnom svetu ne može da razume kroz šta su prošli…
Publika je na pretpremijeri u Zagrebu reagovala vrlo emotivno, a mnogi nisu mogli sakriti suze tokom završnih scena. Muzika u filmu je odlično odabrana, ponekad previše manipulativna u nastojanju da izazove emocije, ali ipak efektno podiže atmosferu. Bez obzira na manje nedostatke u scenariju, priča o Jamesu i Odinu nas podsjeća da nikada nismo potpuno sami, čak ni u našim najmračnijim trenucima. Sve dok imamo nekoga za koga vredi ići ka svetlu, borba ima smisla.
