O sklapanju vlasti nakon izbornog ludila koje nas očekuje za koji dan – odlučivat će na državnom i federalnom nivou HDZ. Tako je karte rasporedila logika ustavnih rješenja u ovoj nakaradnoj državi u kojoj se domovi naroda, kad se sve sabere i oduzme, ključni organ vlasti s najviše moći u svojim rukama. Za trideset godina od rata do danas to očigledno nisu naučile sve partije koje se samodefiniraju kao bošnjačke ili probosanske. SNSD-u ta stvar je odavno jasna i zna da u svakom trenutku može zakočiti donošenje svake odluke na državnoj razini vlasti, a Dodikova tiranija u Republici Srpskoj je neupitna od časa kad ga je američka administracija dovela na vlast. Dovoljno je da se osvoje tri od pet delegatskih mjesta u srpskom klubu državnog Doma naroda i da blokirate sve zakone koje predloži Vijeće ministara i Predstavnički dom. Isti slučaj je i sa HDZ-om u zadnjem mandatu. Blokadom Doma naroda koristio se i Sin svoga Oca, kako čovjeka slabe pameti, lažova iz Vijećnice i izdajnika Bakira Izetbegovića naziva sjajni Edin Zubčević na portalu Nomad.
Svemoćni trojac bez većine
Bez obzira na to što Predstavnički dom može izglasati Vijeće ministara i što to ide na potvrdu u Predsjedništvo BiH u kojem je sjedio svakakav politički šljam, počevši od Dodika pa nadalje, Dom naroda može zaključati državu kad god se ćefne trojici nekih nacionalista u nekom klubu, bošnjačkom, hrvatskom ili srpskom, svejedno. Svjestan toga, prije nekoliko mjeseci Dragan Čović, gogoljevski vlasnik hrvatskih nacionalnih duša, koje čezne da mu otme radikalni desničar Zdenko Lučić – izjavio je da će o sastavu vlasti odlučivati on na principu osvojene većine u nacionalnim klubovima Doma naroda. Ne, dakle, broj osvojenih glasova, ne većina u Predstavničkom domu, nego on kao svemogući politički komandant Hrvata, koji to hoće postati i u cijeloj državi. Toj izjavi nije poklonjena dužna pažnja, a ona je bila direktni šamar Trojci za koju Čović kaže da je došla na vlast zato što je on kao hrvatsko Sve poslušao američke prijatelje.
Ali, tu se postavlja sljedeće pitanje: šta ako on kao hrvatsko Sve, Bakir kao bošnjački izdajnik i Dodik kao Karadžićev i Mladićev ideološki nasljednik u Srba, ne budu imali većinu u Predstavničkom domu. Tu nestaje Čovićeva svemoć i počinju kalkulacije. Naime, ako se ova izjava hrvatskog Sve čita kao poruka Sinu svoga Oca, tj. sinu iz ratnog trezora, tj. izdajniku i lažovu iz Vijećnice, onda je to jasna poruka – sa onim malim Komšićem ne računaj, on je hrvatomrzac i majorizator Hrvata u četiri mandata protraćena u Predsjedništvu BiH.
Stabilna većina u Predstavničkom domu omogućila bi pomenutom trojcu svevlašće u državi. Tu se otvara prostor za političku trgovinu. Da bi ga prihvatio Čović, pod uvjetom da osvoji ona tri delegata u hrvatskom klubu, princ sa Poljina, neće u budućnosti imati samo jednog komandanta – ambicioznu suprugu, kojoj je šlampavi rektor Škrijelj zbog greške u proceduri omogućio da dobije Sarajevski univerzitet na sudu i opere biografiju. (Nije se pred Općinskim sudom u Sarajevu odlučivalo o tome je li ili nije gospođa Sebija Izetbegović, odmilja zvana Seb – koga li su tako zvali u viber prepiskama u slučaju respiratori – položila sve ispite na postdiplomskom studiju u Zagrebu, nego o tome je li ili nije šlampavi Škrijelj načinio proceduralnu grešku. Jeste, načinio ju je i gospođi Izetbegović, Snahi svoga Svekra, mora se platiti silna lova i moraju joj se vratiti sve akademske titule. Koji i koliki tokmak moraš biti da u takvom slučaju načiniš proceduralnu grešku, uz silne pravnike, advokate, članove Senata i drugu birokratiju koja ti je na raspolaganju?)
Imat će ostarjeli predsjednik SDA i komandanta u liku Dragana Čovića koji će Komšića, jasno je to, pomnožiti s nulom. Još ako kojim slučajem HDZ izgubi u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Tada se ta nula množi sama sa sobom do u beskonačnost. Dakle, temeljno pitanje na bošnjačkoj političkoj sceni pred izbore je: hoće li se posvađati dvojica samoproglašenih patri(j)ota, Zlatni Ljiljan (oboje, naravno, velikim slovima, jer to je Komšiću stvarno političko ime i prezime) i Alijin nejaki sinak. Sinak je konačno prolupao, nakon izdaje u Vijećnici: nije bila agresija, nego građanski rat, tj. agresija je prerasla u građanski rat. SDA je pojam agresija od rata do danas koristila kao politički malj kojim je u javnom prostoru ubijala svakog onog ko je zucnuo da je rat 1992. -1995. bio istodobno i jedno i drugo. O tome sam malo duže pisao u tekstu Alija i bošnjačke ublehe, pa se plašim da me Sin svoga Oca (hvala Edine, baš Ti je ovo dobro kao određenje političkog habitusa Bakira I.) nije možda učio napamet i pobrkao sve u svojoj jadnoj političkoj pameti. E, taj prolupani sinak sad mora dumati: Željko ili Dragan? Bit će onako kako Seb kaže. A ona će reći: VLAST.
Doista, SDA ne smije još jedan mandat provesti izvan vlasti na državnom i, naročito, federalnom nivou. Zbog toga će ona biti spremna platiti svaku cijenu na političkoj pijaci, koja se po licemjerstvu i gadluku ne razlikuje od birvaktilne stočne po našim selima. Samo što se na njoj ne prodaje stoka, već politička gamad. Ali, ako se odrekne Željka, Izetbegović će biti izložen baražnoj političkoj vatri, pravom ratu s upotrebom verbalnih političkih dronova, raketa i teške artiljerije. Bit će užitak gledati i slušati tu mahalaštinu.
Nikšićeva vlada ostaje u tehničkom mandatu
Zato je moguće da, u strahu od tog sukoba i nadvikivanja ko je veći patri(j)ota, a ko izdajnik, SDA pribjegne novoj laži: hajmo formirati jaki probosanski blok i tražiti ulazak SDP-a u vlast. To je najvjerovatniji scenario, ako se rezultati izbora poklope s onim što predviđa autor ovog teksta. Dovoljno je da HDZ pobijedi lohotnu hrvatsku opoziciju, koja je nejaka bez obzira na nacionalističku viku Zdenka Lučića. SNSD protiv sebe ima razbijenu opoziciju, ideološki vrlo često goru i od najgorih članova Dodikove stranke. SDA, bez obzira na Izetbegovićeva politička tarlahanja, ima poslušno biračko tijelo, jaku medijsku mašinu i podršku Islamske zajednice, pa je njena pobjeda u bošnjačkom biračkom tijelu vjerovatna.
Ostaje, dakle, samo pitanje ko će biti sateliti ove trojke u Predstavničkom domu državnog parlamenta, iliti Parlamentarne skupštine BiH, kako glupim birokratskim jezikom nazivaju ovo skupo, a neefikasno tijelo vlasti.
Ako Čović pomnoži Komšića s nulom, a teško da neće, onda se teret sklapanja vlasti prenosi na SDP, koji je dobio bezbroj noževa u leđa od Naše stranke, a u zadnje vrijeme i od Dine Konakovića, pa se lako može zaključiti da su Naša stranka i NiP likvidirali Trojku na vlastitu štetu. Te dvije stranke će, po svemu sudeći, žestoko pasti na narednim izborima, dok će SDP ostati relativno stabilan i veoma poželjan partner SDA-u. Pitanje je hoće li druga politička sitnež kao što su Stranka za BiH, NES ili neko drugi moći spašavati Izetbegovića i glumiti tobožnju patri(j)otsku probosanskost.
SDP će imati velike probleme da se odupre lažima SDA i drugih o patri(j)otizmu, a teško da će ući u vlast sa SDA, jer u npr. Kantonu Sarajevo mržnja SDA prema SDP-u je nemjerljiva, a glad Komšićeve stranke za vlašću nezajažljiva. Baš kao i glad političke sitneži iz Efendićeve stranke. Tu se ne treba zavaravati – ključeve u rukama sklapanja nove vlasti ne drži Sin svoga Oca, nego Snaha svoga Svekra. Koalicione partnere SDA-u birat će ona, čak i da njen nesposobni muž dobije izbore za člana Predsjedništva BiH.
Ali, ako već naređuje u stranci, zašto bi Seb naređivala i u državi. To ne može, jer ni Dodik, ni Čović, a bogme ni Nikšić nisu poslušni kao njen muž. Ako ju je duboka država SDA oličena u kontroli sudskih, tužilačkih i policijskih organa vlasti rehabilitirala u slučaju poništavanja magistratske, doktorske i profesorske titule, uz ogromnu pomoć, kako sam već naglasio, šlampavog Šrkijelja, koji je nakon BPS-a i SDA preletio u NES, onda ona danas lebdi iznad Sarajeva i cijele BiH i maše presudom u svoju korist. Ona je definitivno ikona borbe SDA za interese Bošnjaka u korist dinastije sa Poljina. Tako ojačana, Seb će ispostavljati račune svima. Oho ti se Škrijelju, oho ti se Konakoviću, oho ti se Sarajevskom univerzitetu – eto Seke da red zavede.
No, njeni politički bičevi ništa ne znače Dodiku i Čoviću. Tu se Seb množi s nulom. Drugim riječima, Čović i Dodik naredit će Izetbegoviću kako će se krojiti državna vlast. Počinju, dakle, muke po Bakiru kao nova epizoda bosanskog političkog propadanja. A složiti vlast po vertikali, od države do kantona u ovom trenutku izgleda kao nemoguća misija. Mogli bismo nakon izbora ući u novu političku krizu, naročito na federalnom nivou vlasti. Ona će biti ključna i za formulu po kojoj će biti složena ona državna. Ili će, možda, Nikšićeva vlada ostati u tehničkom mandatu još dosta dugo.
/Autor: Enver Kazaz, Prometej.ba/
(TBT)
The post MUKE PO BAKIRU: Čović i Dodik naredit će mu ko će ući u novu vlast appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
