Kada se govori o velikim sunčanim elektranama, jedno od prvih pitanja obično je koliko će prostora zauzeti i znači li njihova izgradnja da se zemljište više neće moći koristiti za proizvodnju hrane. No u njemačkoj saveznoj pokrajini Brandenburg nastaje projekt koji pokazuje da izbor ne mora uvijek biti između poljoprivrede i energije.
Na približno 500 hektara Klimaparka Steinhöfel istodobno bi se trebale odvijati dvije proizvodnje. Iznad zemlje proizvodit će se električna energija, dok će se površine ispod i između solarnih modula nastaviti koristiti za poljoprivredu. Riječ je o jednom od najvećih europskih agrofotonaponskih projekata, koji će se protezati na području osam naselja u općini Steinhöfel. Nakon završetka svih faza trebao bi dosegnuti ukupnu instaliranu snagu do 753 MWp. Za prvih 550 MWp i pripadajuću transformatorsku stanicu već su izdane građevinske dozvole, a gradnja prve dionice od 106 MWp započela je u posljednjem tromjesečju 2025. godine.
Što su zapravo agrosolari?
Agrosolari, odnosno agrofotonaponski sustavi, omogućuju proizvodnju električne energije i nastavak poljoprivredne aktivnosti na istoj površini. Za razliku od klasičnih sunčanih elektrana na tlu, paneli se postavljaju dovoljno visoko ili na dovoljno velikom međusobnom razmaku kako bi ispod njih mogli rasti usjevi, prolaziti poljoprivredni strojevi ili boraviti životinje.
U Klimaparku Steinhöfel koriste se bifacijalni stakleni moduli, koji mogu primati Sunčevu svjetlost s obje strane. Postavljeni su na minimalnoj visini od 2,10 metara, čime se ispod njih ostavlja prostor za nastavak poljoprivredne proizvodnje. Razvojni planovi uključuju uzgoj ratarskih kultura te ljekovitog i začinskog bilja, dok će se dio zemljišta koristiti za višegodišnju proizvodnju stočne hrane i kao privremeni pašnjak za telad i junice.
Paneli pritom nisu samo konstrukcija iznad polja. Njihovim rasporedom može se djelomično upravljati količinom svjetlosti i kišnice koja dolazi do tla. U razdobljima snažnog Sunčeva zračenja hlad može smanjiti toplinski stres biljaka i životinja, dok sustavi za usmjeravanje vode mogu pomoći u njezinu ravnomjernijem korištenju.
Europski Zajednički istraživački centar navodi da dobro projektirani agrofotonaponski sustavi mogu ublažiti toplinski stres biljaka i pružiti zaštitu od pojedinih ekstremnih vremenskih pojava. Istodobno naglašava da poljoprivreda treba ostati primarna namjena zemljišta te da konstrukcija mora omogućiti normalan pristup usjevima, stoci i mehanizaciji.
To, međutim, ne znači da će svaki usjev automatski bolje uspijevati ispod panela. Rezultati ovise o klimi, vrsti tla, potrebama pojedine kulture, visini i razmaku modula te količini sjene. Sustav namijenjen vinogradu na jugu Europe ne može se jednostavno preslikati na proizvodnju žitarica, povrća ili stočne hrane u drugoj regiji. Upravo je zato kod agrosolara važno da se energetski dio projekta prilagodi poljoprivredi, a ne obratno.
Struju nije dovoljno samo proizvesti
Na velikoj površini Klimaparka proizvodit će se znatna količina električne energije, ali ona mora biti sigurno prikupljena, prilagođena i predana elektroenergetskoj mreži. Tu važnu ulogu ima i hrvatska industrija.
KONČAR – Distributivni i specijalni transformatori sredinom 2024. godine ugovorio je proizvodnju četiriju srednje energetskih transformatora za ovaj projekt. Svaki ima nazivnu snagu od 125 MVA. Prve dvije jedinice isporučene su, montirane i puštene u pogon u svibnju 2026., dok je realizacija preostalih dviju predviđena tijekom 2027. i 2028. godine.
Njihova je zadaća omogućiti pouzdan prijenos energije iz elektrane prema postojećoj visokonaponskoj mreži. Pojednostavljeno, transformatori prilagođavaju naponsku razinu električne energije kako bi se ona mogla učinkovito prenijeti i predati mreži bez velikih gubitaka.
SUNfarming transformatorsku stanicu gradi u suradnji sa SPIE-om, a proizvedena energija predavat će se u visokonaponsku mrežu regionalnog operatora E.DIS putem 110-kilovoltnih vodova. Četiri KONČAREVA transformatora tako predstavljaju jednu od ključnih poveznica između tisuća solarnih modula raspoređenih iznad poljoprivrednog zemljišta i elektroenergetskog sustava koji će tu energiju dalje distribuirati potrošačima.
To pokazuje i da energetska tranzicija nije samo pitanje proizvodnje što većeg broja solarnih panela. Za velike projekte potrebni su transformatori, rasklopna postrojenja, vodovi, sustavi upravljanja i dovoljno razvijena mreža koja novu proizvodnju može prihvatiti.
– Činjenica da naši proizvodi sudjeluju u projektu najveće agrofotonaponske elektrane u Europi ukazuje nam iznimno zadovoljstvo, ali i donosi vrijedno novo iskustvo u integraciji velikih solarnih elektrana u elektroenergetski sustav. Jednako tako, dati doprinos globalnoj održivosti koji spaja održivu proizvodnju energije s aktivnom poljoprivrednom proizvodnjom, čini naš uspjeh još većim te potvrđuje našu potporu zelenoj tranziciji kroz razvoj održivih tehnologija. Kod agrosolarinih projekata, često vidimo samo solarne panele, no bez transformatora i kvalitetne mrežne infrastrukture proizvedena energija ne može sigurno i pouzdano stići do krajnjih korisnika. Transformatori su ključna poveznica između elektrane i elektroenergetske mreže. Znanja koja smo stekli na projektima poput Klimapark Steinhöfel svakako mogu pomoći i razvoju sličnih projekata u Hrvatskoj. Međutim, da bi agrosolari bili uspješni, nije dovoljno samo proizvoditi električnu energiju. Potrebno je osigurati da projekt donosi korist i dodanu vrijednost poljoprivrednicima, da se energija može učinkovito preuzeti u mrežu te da regulatorni okvir potiče takva ulaganja – rekla je Ana Bernardić, voditeljica prodajnog područja odgovorna za ovaj projekt u KONČAR – Distributivnim i specijalnim transformatorima.
Zašto Europa računa na dvostruko korištenje zemljišta?
Europa istodobno nastoji povećati proizvodnju obnovljive energije, sačuvati poljoprivredne površine i prilagoditi proizvodnju hrane sve izraženijim vremenskim ekstremima. Agrosolari se nameću kao jedno od rješenja jer smanjuju izravnu konkurenciju između proizvodnje hrane i električne energije.
Prema procjeni Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije, postavljanje agrofotonaponskih sustava na samo jedan posto korištenoga poljoprivrednog zemljišta u Europskoj uniji teoretski bi omogućilo približno 944 GW instalirane fotonaponske snage. To je više od cilja od 720 GW solarnih kapaciteta koji je Europska unija predvidjela za 2030. godinu. Riječ je o procjeni tehničkog potencijala, a ne o planu da se sva ta površina doista prekrije panelima. Ona ipak pokazuje koliko dvostruka uporaba zemljišta može biti važna u Europi, gdje su prostor, prihvatljivost velikih energetskih projekata i zaštita proizvodnje hrane sve važnija pitanja.
Agrosolari poljoprivrednicima mogu otvoriti i dodatni izvor prihoda- kroz vlastitu proizvodnju energije, prodaju viškova ili suradnju s investitorima. To može ublažiti dio rizika koji proizlazi iz promjenjivih prinosa, suša, tuče ili velikih oscilacija cijena poljoprivrednih proizvoda.
S druge strane, takvi su sustavi u pravilu složeniji i skuplji od klasičnih sunčanih elektrana. Paneli se moraju postaviti više, konstrukcija mora ostaviti dovoljno prostora za strojeve, a proizvodnju energije treba uskladiti s potrebama biljaka ili životinja. Nejasne definicije, složeno ishođenje dozvola, priključenje na mrežu i moguć utjecaj na cijene zemljišta među glavnim su preprekama koje za širenje agrosolara navodi i Europska komisija.
Može li ovaj model funkcionirati u Hrvatskoj?
Hrvatska ima mnogo sunčanih sati, značajne poljoprivredne površine i velik prostor za povećanje proizvodnje solarne energije. Agrosunčane elektrane prepoznate su i u domaćem zakonodavnom okviru, ali poljoprivredna aktivnost mora ostati stvarna, a ne služiti samo kao opravdanje za postavljanje elektrane na poljoprivrednom zemljištu.
Prema studiji koju su Obnovljivi izvori energije Hrvatske pripremili uz potporu Europske banke za obnovu i razvoj te u suradnji s tri poljoprivredna fakulteta, korištenjem pet posto hrvatskoga poljoprivrednog zemljišta moglo bi se razviti do 4,7 GW agrofotonaponskih kapaciteta.
No tehnički potencijal samo je početna točka, a za ozbiljniji razvoj potrebno je odrediti na kojim kulturama i područjima agrosolari donose mjerljive poljoprivredne koristi, utvrditi jasne kriterije za očuvanje prinosa i kvalitete tla te osigurati priključke na elektroenergetsku mrežu.
U hrvatskim uvjetima posebno bi zanimljivi mogli biti projekti iznad vinograda, voćnjaka i drugih trajnih nasada, gdje konstrukcija panela može dijelom preuzeti ulogu zaštite od pretjerane insolacije, tuče ili gubitka vlage. Potencijal postoji i kod stočarstva, gdje paneli mogu pružiti hlad životinjama, te na zemljištu na kojem se proizvodi stočna hrana.
Klimapark Steinhöfel stoga nije dokaz da se isti sustav može bez prilagodbe postaviti bilo gdje. Njegova je važnost u tome što u velikom mjerilu pokazuje novi način razmišljanja o prostoru: poljoprivredno zemljište ne mora proizvoditi samo jednu vrijednost.
Na istoj površini mogu nastajati hrana i električna energija, uz uvjet da poljoprivreda ostane aktivna, da se sustav projektira prema potrebama tla, biljaka i životinja te da postoji infrastruktura koja će proizvedenu energiju pouzdano prenijeti do mreže. A upravo u toj posljednjoj, često manje vidljivoj fazi, četiri transformatora proizvedena u KONČARU postaju važan dio jednog od najambicioznijih europskih pokušaja povezivanja poljoprivrede i energetske tranzicije.
Preuzeto sa: www.24sata.hr
