Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Prošao je mjesec juli u kojem se nakada slavio dan ustanka i dan borca. Diljem Bosne i Hercegovine organizirani su narodni teferiči radi proslava i sjećanja na antifašističke epopeje iz Drugog sv. rata.
Kad zaboraviš juli
Osim kolumne Vildane Selimbegović u Oslobođenju (27. jula) nisam uočio da je neko drugi evocirao sjećanja n ate dane partizanskog herojstva. Svi su prespavali juli. Mnogi antifašisti pripadnici SUBNORA, svakako su na vječnom počinku, dok oni rijetki koji su još živi nisu više kadri ni djelovati niti čak govoriti o tome. Dok je život pokoljenja iza njih obilježio drugi rat, krvaviji i brutalniji od onog kojeg su oni preživjeli. Agresori su čak i brutalnije od njemačkih fašista udaliri i na vrijednosti iz kojih se iznjedrio duh anifašizma i Narodno oslobodilački pokretkojeg su predvodili partizani.
No, bez obzira na sve, vrlo je poražavajuće da je danas predsjednik antifašista u Bosni i Hercegovini Nijaz Skenderagić. On je kao notorni ratni profiter i tajkun ovaj juli sigurno proveona svojoj jahti na Jadranu.
Ni njegova partija (SDP) u sebi skoro da nije ništa sačuvala od tih antifašističkih tekovina. U njenim redovima više nema revolucionarnog duha niti antifašističkih pokliča, iako je opće okruženje ponovo kontaminirano fašizmom. Čak šta više, fašistički pozdravi i pokliči odzvanjaju na svim javnim manifestacijama. U Evropi bukti fašizam, kakav nije upamćen od prije jednog stoljeća.
Bosanski Muslimani, kao jedini evropski nekršćanski narod, ima posebno razloge za strah. Bukvalno, muslimani se danas u Evropi osjećaju kao Jevreji tdidesetih godina prošlog stoljeća. Doiminantna ideologija na geopolitičkoj sceni postao je kršćanski cionizam koji u sadejstvu Izraela i Amerike generira islamofobiju i podržava profašističke pokrete i stranke u Evropi.
Proklestvo Bosanskih Muslimana je upravo u tome što njihova sudbina ovisi o toj i takvoj Evropi. Koliko god Evropska unija oklijevala da Bosnu i Hercegovinu prihvati i da joj da status nekog oblika članstva, što bi značilo priznanjem i prihvatanjem Bosanskih Muslimana u obitelj evropskih naroda, toliko riskira i poigrava se njihovom budućnošću.
Koliko su za to krivi evropski lideri, toliko i još više su krive političke i vjerske elite u Sarajevu koji se nisu znali predstaviti Evropi u punom svjetlu svoje koliko gorke toliko i slavne povijesti. Čak šta više, u Evropi o Bosanskim Muslimanima postoje naslijeđene predresude i stereotipi koji su razultat iskrivljenih povjesnih činjenica od strane zapadnih orijentalista i balkanskih kvazihistoričara. Posebno je sporan vremenski period druge polovine prošlog stoljeća. Taj period obilježen je “zatamljenim papirima” povijesti Bosanskih Muslimana. Evropa nije znala da su Bosanski Muslimani drugi narod, odmah iz Jevreja, procentualno po broju žrtava u Dugom sv. ratu. Dakle, svako osmi Bosnaski Musliman (8,1%) je ubijen. Od toga je ubijeno 104 000 djece, žena i staraca.
Pod priskom srpsko-hrvatskih šovinsta koji su se infiltrirali u komunsitičke organe vlasti, stratišta o stradanju Bosanskih Muslimana nisu obilježavana jer su to masovno bila djela ustaša i četnika. Pored toga isti elementi su minimizirali ulogu Bosanskih Muslimana u NOB-u, dok su po nalogu cionista isticali i preuveličavali ulogu malobrojnih intelektualca kvinslinga, kao i ulogu Handžar divizije koja se borila na strani nacista.
Pored toga Evropljani su generalno minimizirali doprinos muslimana u borbi protiv fašizma. Tako, iako se 5 miliona muslimana borilo na strani saveznika, a milion i po njih dalo svoje živote za oslobođenje Evrope, njima Evropljani ne iskazuju zahvalnost za to.
Nikšiću je ‘palo sljeme na tjeme’
Čak se dva i po miliona (2.500.000) muslimana borilo u Prvom sv. ratu na strani Evropljana. Dokazi o njihovoj žrtvi nalaze se na spomen-groblju na brežuljku Notre Dame de Lorette. Nadgrobna obilježja muslimnanskih boraca razlikuju se ne samo po islamskim natpisa, nego i po tome što su okrenuti prema Meki.
Ni oni koji su pokušavali afirmativno govoriti o utjecaju islama na Evropu, referirajući se na islamsku misao koja je inicirala i afirmirala prosvjetiteljstvo, nisu uočavali niti dovoljno poentirali na ovom njavećem doprinosu muslimana stvaranju moderne Evrope.
I pored toga što nisam historičar, na ovu epohalnu temu mogao bih ispisati na desetine kolumni. Možda se neko od mlađih intelektualaca i prihvati takvog izazova, ali sadašnja sarajevska inteligencija je tolikom u behutu da mrmlja sebi u prsa neke (jugo)nostalgičarske teze koje u sebi sadrže natruhe antifašizma.
Što se tiče političkih lidera samo je lideru SDP-a Nerminu Nikšiću ‘spalo sljeme na tjeme’, te stoga htio- ne htio, želio to, ili ne, znao,ili ne znao to prepoznati i artikulirati kao ideologiju svoje partije, morat će u predizbornoj kampanji poentirati na antifašizmu. Pošto on potiče iz zavičaja koji je u bitci na Neretvi spasio Titov pokret, kada su muslimana sela slivova rijeka Neretve i Vrbasa, a koja gravitiraju Gornjem Vakuru, Prozoru, Jablanici i Konjicu, prihvatili ranjenike i bolesne tifusare u svoje domove, njemu bi antifašizam trebao biti ‘u krvi’. Stoga SDP mora stranačke mitinge organizirati kao narodne zborove, počevši od Jablanice… Nije realno, ali bi mogao takav miting održati i na Mrakovici kako bi rehabilitirao ovo slavno mjesto antifašizma nakon što ga je Milorad Dodik opoganio svojom ideologijom mržnje i mračnjaštva.
Svakako bi trebao skupa sa Nerminom Ogreševićem, načelnikom Cazina i predsjednikom NES-a, posjetiti grob Nurije Pozderca na Sutjesci.
(TBT)
The post MILIONI MUSLIMANA SU GINULI ZA EVROPU Latić: Nikšić mora voditi antifašističku predizbornu kampanju?! appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
