Ako postoji lik kojemu nasilje i brutalne borbe prirodno pripadaju, onda je to Wolverine. Insomniac je to dobro znao kada je radio svoju prvu veliku igru o Loganu. Marvel's Wolverine je vizualno sjajna igra koja me podsjetila i na stare akcijske igre s jeftinih konzola i bjesomučno nabijanje po gamepadu. Wolverine može rezati, probadati, bacati se na neprijatelje, parirati, izvoditi posebne napade i doslovno se pretvoriti u stroj za uništavanje svega što mu se nađe na putu. A kada tome dodate brutalnu preciznost njegovih kandži i gomilu digitalne krvi te činjenicu da Logan može preživjeti gotovo sve, pred vama je jedna od najbrutalnijih Marvelovih igara.
Priča nas upoznaje s Loganom u svijetu gdje nema X-Mena, a Logan je ovdje član malegrupe Team X kojoj se vraća nakon trogodišnje pauze, i prava priča kreće spašavanjem Nathaniela Essexa iz ruku Bolivara Traska. Njegov odnos prema mutantima pokreće lanac događaja, a kako priča napreduje, otvaraju se nove lokacije, protivnici, ali i kopanje po Loganovoj prošlosti. Naime, čovjek ima velikih problema sa pamćenjem i Essex vam govori da ćete s grupom Team X i spašavanjem drugih mutanata moći sastaviti svoj razbijeni identitet i riješiti traume prošlosti. Kako pratite igru uz plejadu poznatih Marvelovih likova, poput Mystique i Sabretootha, nailazite na Jean Grey, a polako otkrivate da ni sa Essexom nije sve baš ‘baš’. Essexa je ovdje odlično odglumio Troy Baker, glumac čiji glas igrači dobro poznaju kao Joela Millera iz The Last of Us i Sama Drakea iz Uncharteda, odnosno nekih od najvećih PlayStationovih hitova.
Bez daljnjih spoilera, priča je najbolja kada se bavi Loganom i njegovim odnosima s drugim likovima. Jean je dobro razrađena i odnos između nje i Logana prati velik dio igre. Sabretooth također funkcionira vrlo dobro i njegovi susreti s Loganom imaju težinu veću od obične boss borbe. Raven je nešto manje razrađena, dok su mnogi ostali likovi uglavnom tu da poguraju priču prema sljedećem događaju. Klasičan Marvelov filmski problem u kojem brojni likovi ostanu potpuno protraćeni i jednodimenzionalni. Sjetimo se samo Gorra, Malekitha, Quicksilvera, Lady Sif, ali i Ultrona koji se ipak vraća u novoj seriji.
Ovo nije Spider-Man
Wolverine nije Spider-Man. Iako iz istog studija, ova je igra prilično linearna, po strukturi dosta podsjeća na God of War i Last of Us i ne pokušava vam dati veliki sandbox u kojem ćete satima lutati gradom, rješavati desetke sporednih aktivnosti i sami odlučivati što želite raditi između glavnih misija dok ‘levelate’ svog lika. Iskreno, u početku mi je to nedostajalo. Insomniac je sa Spider-Man igrama napravio fantastičan posao i toliko dobro pogodio taj sandbox da je logično očekivati nešto slično, samo s Loganom.
Logan James Howlett nije Peter Parker. Nad njim je često neki crni oblak i prati ga teška priča, prošlost, potraga ili osveta. Teško bi bilo zamisliti da cijelu igru provede lutajući jednom lokacijom i usput rješava sitne probleme. Svijet je njegov sandbox pa će vas tako i ova igra odvesti od Kanade do Madripoora, dok ćete dobar dio vremena provesti u Japanu. Nećete stalno juriti po nekom zadanom pravcu, imat ćete donekle slobodu u biranju načina napada, kretanja po zgradama, a naravno trebat će i zaviriti u uličice i skrenuti s pravog puta kako bi našli skrivene sadržaje.
Kopanje po prošlosti
Ti skriveni sadržaji su sanduci u kojima su materijali za nova odijela, a ima stvarno sjajnih iz cijele povijesti Wolverinea. Boce viskija moći ćete nanjušiti kroz igru i skupljati ih za ‘adaptacije’, stablo vještina koje je vezano uz Loganovu biologiju i tu otključavate razne nadogradnje vezane za sustav bijesa i izdržljivost. To ćete moći razvijati i kroz “Nightmare Doors.”, odnosno iskušenja koje se kriju iza skrivenih vrata u igri i otključavaju trenutke iz Loganove prošlosti. To je dio koji donosi valove neprijatelja i vremenske izazove, pa se borba na trenutke odvija malo drukčije nego u glavnoj priči.
Gdje Logan oštri kandže?
Loganove kandže nisu samo vizualni dodatak, nego je cijeli sustav napravljen oko njih. Udarci su brzi, brutalni i imaju težinu, a postoji velik broj poteza kojima ćete srediti neprijatelje. U najboljim trenucima Wolverine je upravo ono što biste očekivali od igre o njemu. Zalijećete se na neprijatelje, probijate ih kandžama, bacate ih uokolo i kombinirate različite napade, iako nisam imao dojam da bih nešto puno brže napredovao da sam bio iznimno fokusiran na savršeno izvođenje kombo udaraca. Igra pritom vrlo dobro koristi jednu od ključnih Wolverineovih sposobnosti, regeneraciju. Logan može primiti nevjerojatnu količinu štete, a zatim se vratiti u borbu kao da se ništa nije dogodilo.
Wolverine je toliko moćan i praktički neuništiv da su njegovo zacjeljivanje pretvorili u jednu od glavnih mehanika borbe. Rage ne služi samo za snažnije napade, već vam omogućuje i da se izliječite, pa vas igra zapravo tjera da budete agresivni. Što se bolje i brže borite, lakše ćete preživjeti. Inače, taj dio je jako dobro animiran u igri. Uspješnim rješavanjem neprijatelja i misija skupljat ćete bodove kojima ćete razvijati svoj stil borbe i karakteristične loganovske udarce. Ono što me nakon nekog vremena mučilo je zamor neprijatelja, odnosno ponavljanje sličnih protivnika, samo na različitim lokacijama.
Tokio izgleda fantastično
Grafički je ovo jedna od boljih igara koje sam igrao ove godine. Posebno se ističe ray tracing, ali i detalji okoliša. Tokijske ulice izgledaju fantastično, od neonskog osvjetljenja i refleksija do sitnica koje čine da lokacije ne izgledaju kao kulise kroz koje samo prolazite. Insomniac pokazuje koliko dobro zna napraviti vizualno uvjerljiv svijet i maksimalno iskoristiti ono što pruža PS5.
A onda kroz njega prođe Wolverine kao tasmanijska zvijer.
Animacije tijekom borbe posebno su impresivne, ali najviše me pak kroz igru smetao prelazak između sekvence i same igre. U tim igranim sekvencama Logan često djeluje i hoda sasvim normalno i uspravno, a kad se akcija vrati u vaše ruke, Logan je pogrbljen i taj prelazak je često baš bio trzaj koji smeta i umanjuje fluidnost.
Nije kraj za Wolverinea?
Insomniac je napravio zabavnu igru, Logan je brutalan, problematičan. Kandže, regeneracija i njegova nevjerojatna izdržljivost nisu samo supermoći koje koristite u borbi, nego dio njegova karaktera. Borbe možda mogu djelovati naporno, ali to je priroda tog lika, osobito kad su pred vama bossovi, no ima i trenutaka potpune suprotnosti, osobito s Jean Grey, a jako su dojmljivo prenijeli koliko Logana muči taj gubitak sjećanja. I dalje su mi Insomniacove Spider-Man igre daleko bolje, a Wolverine, ako ga usporedimo s nekm filmom, djeluje kao dobar akcijski flm. Dođete li do kraja igre, svakako pratite odjavnu špicu. Osim dobre glazbe, vidjet ćete teasere za moguću sljedeću igru i okvire radnje koja bi se tamo mogla odvijati.
Preuzeto sa: www.24sata.hr
