Piše: Belen Fernandez,the bosniatimes.ba
Izraelske novine Haaretz su 23. aprila izvijestile da “deseci djece nestaju svake sedmice” u Pojasu Gaze “na pozadini poslijeratnog haosa” – što je, bez sumnje, neobičan eufemizam za genocid na palestinskoj teritoriji koji podržavaju SAD, a koji se ubrzano nastavlja uprkos primirju koje je prema navodima provedeno prošle godine.
Članak počinje s četverogodišnjim Mohammedom Ghabanom, koji je nestao početkom aprila na sjeveru Gaze:
– Igrao se sa svojim bratom ispred šatora svoje raseljene porodice. Ušao je unutra, zatražio zagrljaj, obukao sandale i izašao.
I onda je nestao.
Autor navodi procjenu Palestinskog centra za nestale i prisilno nestale da je 2.900 djece “nestalo tokom rata”, pri čemu se smatra da je 2.700 tijela zarobljeno pod ruševinama, a preostalih 200 se jednostavno vodi kao nestalo.
Takva statistika je u skladu s načinom rada izraelske vojske, koja je, prema službenim podacima o žrtvama, ubila više od 72.500 Palestinaca u Gazi od početka genocida 2023. godine, a hiljade se još uvijek vode kao nestale i pretpostavlja se da su mrtve pod ruševinama.
Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija Francesca Albanese upozorila je još u septembru da je stvarni broj žrtava možda već bio blizu 680.000.
U vrijeme kada je broj nestanaka dosegao vrhunac, istraga Al Jazeere Arabic otkrila je u februaru da je najmanje 2.842 Palestinaca “isparilo” u Pojasu Gaze od početka rata – fenomen koji timovi civilne zaštite Gaze pripisuju izraelskoj upotrebi termalnog i termobaričkog oružja američke proizvodnje, koje efektivno “isparava” ljudska tijela.
Jezivi broj brzo je zasjenjen poremećenim američko-izraelskim ratom protiv Irana i širom regionalnom katastrofom, koja je monopolizirala vijesti posljednja dva mjeseca. Ali tema ostaje zlokobno relevantna kao i uvijek.
U tadašnjim komentarima za Al Jazeeru, glasnogovornik civilne zaštite Mahmoud Basal opisao je proces određivanja broja isparenih žrtava u domovima koji su bili meta izraelskih napada:
– Ako nam porodica kaže da je unutra bilo pet osoba, a mi pronađemo samo tri neoštećena tijela, preostala dva tretiramo kao ‘isparila’ tek nakon što iscrpna pretraga ne da ništa osim bioloških tragova – prskanje krvi na zidovima ili male fragmente poput skalpova.
Nakon objavljivanja ovih otkrića, izraelska vojska se upustila u genocidnu gomilu i izdala ljutito saopćenje kako bi prema navodima ispravila stvari.
Odbacujući “lažnu tvrdnju Al Jazeere o isparavanju tijela stanovnika Gaze”, vojska je insistirala da “koristi samo zakonitu municiju” i da “napada vojne ciljeve i ciljeve u skladu s međunarodnim pravom i poduzima sve izvodljive mjere kako bi ublažila štetu civilima i civilnoj imovini u najvećoj mogućoj mjeri”.
Naravno, nije jasno zašto se vojska, koja je optužena za potencijalno ubistvo skoro 700.000 ljudi – i koja uništava cijele porodice i naselja bez ikakvog oka – toliko uvrijedila zbog cijele te “isparavanja”.
Istina je da nestajanje tijela u prazno prilično je dobar način skrivanja pravog obima masovnog klanja. I dok isparavanje palestinskih tijela možda ne odgovara službenoj pravnoj definiciji prisilnog nestanka, to je doslovno upravo to.
Prema web stranici Ureda visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava, “prisilnim nestankom se smatra hapšenje, pritvaranje, otmica ili bilo koji drugi oblik lišavanja slobode od strane agenata države ili od strane osoba ili grupa osoba koje djeluju uz ovlaštenje, podršku ili prećutni pristanak države, nakon čega slijedi odbijanje priznavanja lišavanja slobode ili prikrivanje sudbine ili mjesta gdje se nestala osoba nalazi, što takvu osobu stavlja izvan zaštite zakona”.
Međutim, s obzirom na eksplicitni čin nestanka u Gazi od strane Izraela, čini se da bi znatno proširenje te definicije bilo potrebno.
Pa ipak, Izrael je kriv i za tradicionalnu vrstu prisilnog nestanka. Prošlog augusta, stručnjaci UN-a osudili su izvještaje da su izgladnjeli palestinski civili – uključujući i dijete – prisilno nestajali s mjesta za distribuciju pomoći kojima upravlja ozloglašena Humanitarna fondacija za Gazu.
Uz podršku Izraela i SAD-a, fondacija se također specijalizirala za masakriranje očajnih ljudi koji su se okupili u potrazi za hranom i drugim potrebnim stvarima za preživljavanje.
U međuvremenu, i u Gazi i na Zapadnoj obali, izraelski prisilni nestanci medicinskog osoblja, novinara i svih vrsta drugih ljudi cvjetaju od početka genocida – ne da to nije uvijek bilo uobičajeno.
Sa svoje strane, SAD su učestvovale u prisilnim nestancima na mnogim mjestima širom svijeta, uključujući pomaganje i podsticanje krvožednih desničarskih režima širom Latinske Amerike tokom Hladnog rata.
Desetine hiljada ljudi nestale su u Argentini, Gvatemali i šire dok su SAD i njihovi prijatelji plemenito radili na tome da hemisferu učine sigurnom za kapitalizam.
U Meksiku je nestalo više od 130.000 osoba, od kojih velika većina nakon pokretanja “rata protiv droga” koji podržavaju SAD 2006. godine, a koji bi se prikladnije mogao okarakterizirati kao rat protiv siromašnih.
Ali od Meksika do Bliskog istoka, broj nestalih teško da odražava stepen viktimizacije.
Porodice nestalih su također žrtve, osuđene na beskonačni psihološki limb u nedostatku konkretnih informacija o sudbini njihovih voljenih – bez kojih je nemoguće započeti proces tugovanja ili postići emocionalni završetak koji je neophodan za nastavak života.
U slučaju izraelskog “isparavanja” Palestinaca u Gazi, teško je reći da li je saznanje da je vaša voljena osoba isparena dovoljno konkretno da omogući konačni završetak. Uostalom, nema ništa konkretno u tome da ste prisilno nestali bez traga.
Zaista, Al Jazeera citira palestinskog oca Rafiqa Badrana o gotovo nezamislivoj psihološkoj muci koja prati izraelski zlokobni novi obrat na temu prisilnog nestanka:
– Četvero moje djece je jednostavno isparilo. Tražio sam ih milion puta. Nije ostao ni komadić. Gdje su otišli?
Sada, kada bjesni regionalni rat i industrija oružja zarađuje veliki novac, globalnoj publici je još lakše da zanemari jedinstvenu tešku situaciju Palestinaca – što znači da genocid efektivno također nestaje iz centra pažnje.
Na kraju, naravno, izraelski cilj nije ništa manje nego nasilno nestati samu ideju palestinskog naroda. Ali nažalost za Izrael, njegovo krvlju natopljeno naslijeđe neće se tako lako sakriti.
(TBT, MEE)
The post CIONISTIČKI KANIBALIZAM Fernandez: Izrael uzrokuje nestanak Palestinaca na više načina appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
