Legendarni snimak rušenja dvaju neprijateljskih aviona kod Šibenika napravljen je 21. rujna 1991. godine. Jedan od aviona oborio je bivši šibensko-kninski župan Goran Pauk.
Oba, oba, oba su pala poznati je spontani usklik oduševljenja hrvatskog branitelja Filipa Gaćine iz jednog od najpoznatijih videa u vrijeme Domovinskog rata, koji je Ivica Bilan snimio na današnji datum, 21. septembra 1991. Goran Pauk je svojedobno ispričao kako je to izgledalo za Express.
“Sve je trajalo 2-3 sekunde i samo se sećam da su mi noge bile oduzete, a onda su me trnci i utrnulost krenuli u glavu. To je kao kada se nađete u smrtonosnoj situaciji u saobraćaju velikom brzinom, ali sve ide glatko, a tek kasnije se adrenalin oslobađa u telu”, prisjetio se. Goran Pauk kako se osjećao nakon što je bio sa kolegom Neven Livajić I Filip Gacin 21. rujna 1991. proslavio je obaranje dva aviona kod Šibenskog mosta. Iako su od tada prošle 34 godine, svi se sjećaju snimka rušenja dva ‘Soko J-21 Jastreba’, te uzvika ‘Obojica dolje!’ od tog dana ušao je u žargon i postao sinonim za veliki uspjeh.
“Smješteni smo u kasarnu Zečevica, koju su naši ljudi prethodno oslobodili. Sjećam se da smo bili smješteni u hladovini jednog žbunja i da smo se stalno spremali da sjednemo za protuavionski top u slučaju da dobijemo dojavu o napadu aviona. Međutim, tada komunikacija nije ništa javljala, ali smo čuli da nam se približavaju”, rekao je Pauk. Paukov zet Dražen Bilac jurnuo je prema ‘trocevnom’ topu 20/3 mm, i na njemu upalio motor kako bi se Goran mogao lakše okretati i ciljati. Ako se motor na topu pokrene, nišanjenje postaje mnogo lakše, jer topom upravljate kao da imate džojstik. Ako se motor ne pokrene, nišanjenje je mnogo teže i komplikovanije. Ako je motor upaljen, cijevi se pomiču kroz jedan volan, ali najkritičniji trenutak je kada se motor pokrene, jer se uže vuče kao klin. Ako se ne lansiraju u prva dva-tri pokušaja, velika je mogućnost da će ‘preletjeti’ i to nema veze s motorom”, rekao je Pauk koji se prisjeća kako su dva aviona letjela iznad mora, ali su odjednom promijenila smjer i krenula prema njima.
“Mojim kolegama se činilo da sam ciljao satima”
“Počeli su pucati, pa smo mislili da gađaju našu poziciju, a oni su zapravo gađali susjednu posadu i spasili su si živote bacivši se na zemlju. Naravno, to smo shvatili tek kasnije”, rekao je tada Pauk, koji se koncentrisao na pokušaj da uhvati jednog od njih koji je krenuo da juri prema njima. “Trajalo je nekoliko sekundi, ali mojim kolegama iz posade se činilo da sam ciljao satima.” Pauka je municijom napunio tada 23-godišnji Filip Gaćina. Gledali su u avion i usput čekali vatru, pazeći da ih top koji se okreće ne zahvati u nogama.
BEZ BRODOVA
360°
Preko milijardu evra za korvete! Ali u mornarici su bijesni. Zašto projekat kasni?
“U jednom trenutku, uhvativši avion na nišanu, ispalio sam jedan dugi rafal. Inače, ovaj top ispaljuje 11 metaka u sekundi i uz pomoć cijele topovske baterije, ako smo uigrani, stvara gustu mrežu metaka na nebu”, rekao je Pauk, koji je u Mostaru naučio super gađati takav top. “!Samo nekoliko sekundi kasnije pucao je na nas, ali ja to nisam registrovao jer sam bio koncentrisan na nišanu, jer se nakon rafala oko mene stvorio gust dim. U međuvremenu su avioni odletjeli u pravcu rta Kremik, a onaj na koji sam pucao nastavio je prema moru i prema nekim informacijama pao u more, a drugi je smjer Žirja. Neven Livajić sa svojom “strelicom” i sve ostalo je istorija”, rekao je on Goran Pauk. Filip Gaćina čijim je uzvikom “Obojica pala” najavljena pobjeda u Domovinskom ratu, preminuo nakon rata, 19. septembra 1998. godine, kao radnik “Mungosa”, prilikom deminiranja terena.
Ivica Bilan, koji je snimio legendarni spot na Zečevu, čuje ga skoro svaki dan.
Slušam katolički radio noću, a dok u tri sata reprizuju Zavičajni minut, čije završne špice počinju mojim snimkom, svake večeri čujem Filipa kako viče Oba dva, oba pala! Info vodiči.
AFD WINS
Politika i društvo
Kako ukloniti kancelara? Merz je oboren
“Iskreno, nije da sam previše sretan što me nešto vezano za rat toliko obilježilo, ali s druge strane drago mi je da je događaj koji sam snimio kamerom barem malo više doprinio slobodi za koju smo se borili. Drago mi je i zbog Filipa. Jer, kako mi je jednom rekla njegova sestra Marica, tako će ga pamtiti cijela Hrvatska. I po čemu će ga pamtiti cijela Hrvatska. Jasenko najbolje opisuje Houru u svom pismu ‘Plapnite petama i recite: Evo, sve za Hrvatsku!’, a Hourino ‘bogati se ionako uvijek brinu sami za sebe’.
