Koliko god se vjerska vrhuška Bosanskih Muslimana trudila da izbore reisul-ulemu sprovedu bez medijske pompe i turbulencija unutar institucija koja kontroliraju ovaj izborni proces, u ozračju same kampanje desilo se nekoliko događaja koji su Islamsku zajednicu doveli u fokus javnosti i koji su ponovo izbacili na površinu neke probleme koji opterećuju ovu instituciju već nekoliko destljeća.
Igrale se daije
Recimo da je Povelja o ujedinjenju Islamske zajednice u Sandžaku bio jedan pozitivan događaj iako još niko sa sigurnošću tvrditi da će se to ikada i implementirati.
Ali hapšenje hevabijskog daije Elevedina Pezića od strane Kosovskih vlasti ipak je bila medijska ‘bomba’ čija je ‘detonacija’ prigušila sve druge događaje vezane za islam i muslimane u Bosni i Herecgovini.
Pezića su mediji predstavljali na vrlo različite načine, ‘ilsamski tumač’ ili ‘influenser’, ne znajući prevesti arapsku riječ daija, koja naprosto znači misionar. Ali, avaj, ovaj termin su kršćani prisvojili kao svoj.
Na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, djeluju grupe vrlo popularnih i moćnih vehabijskih daija, poput Pezića. Posebno su popularni na društvenim mrežama.Neke od njih, poput Pezića, prati oko pola miliona ljudi. Oni djeluju vanistuticuionalno, držeći predavanja koja im organiziraju neka vjerska udruženja građana, objavljuju knjige i nadasve svakodnevno se oglašavaju i reagiraju na svim društvenim mrežama, od Facebooka do TikToka.
Po tom konceptu i dinamici došlo je do zakazivanja tribine na Kosovu gdje je Peziću domačin trebala biti neka nevladina organizacija, za pretpostaviti je da iza nje stoje vehabije. Na to je zvanična Islamska zajednica u Prizrenu imala primjedbu, pa se u formi pisma, koju je potpisao Islamski svajet, obratila državnim institucijama. Po tom dopisu je reagirala policija te privela Pezića. Nakon saslušanja on je prušten i ‘zamoljen’ da napusti teritoij Kosova. Tribina, naravno, nije održana.
Iako je ovaj događaj završen hepiendom, on je u suštini pokazao duboke konceptualne sukobe unutar islamskih organizacija. Za Bosnu i Hercegovinu, čiji je Pezić građanin, kroz medije je ponovo odaslata negativna poruka kako je puna radiklanih vehabija, kakav je medijski imidž Pezića, da ih čak kao takve ni na Kosovu ne toleriraju.
Tako da je ovo bila svojevrsna ‘igra moći’ radikalnih daija koji djeluju vaninstitucionalno i zvaničnih vjerskih inistucija na Kosovu.
Mnogi uopće na razumiju razlike, što je i razumljivo, u ovim konceptima. Jedino uočavaju razliku u personalnom imidžu ‘tumača islama’, kakav gaji Pezić sa svojom raspojasanom bradom,, te običnih imama sa podrbijanim bradama.
Međutim, nedavno zatvaranje džamije u Parizu zbog predavanja kojeg je održao jedan daija, ili tumač islama, u kojem je naveo desetak citata jednog islamskog klasika, imama Al Nawewija, jasno pokazuje da evropske države uočavaju da se radilo o selefističkoj intereptaciji islama. Naime, Al Nawewi je drugi islamski klasik, odmah poslije Ibn Tejmije, na koji se referira selefističko učenje.
Večina bosanskohercegovačkih daija, dakle cijela Pezićeva družina, primarno se referira samo i isključivo na ovim islamskim klasicima, koje su Abdul Vehab, kao još tri-četiri ‘reformatora’ iz osamnaestog stoljeća ‘osavremenili’ radi stvaranja sopstvenih pokreta, ili sekti.
Sve ovo vrhuška Islamske zajednice zna. I osim što je pod pritiskom javnosti sankcionirala formiranje vehabijskih ‘paradžemata’, te administrativnim mjerama osujetila vehabije da budu birani u organe Islamske zajednice, nije poduzimala značajnije korake u suzbijanju njihovog djelovanja.
Igre oko (Alahovog) prijestolja
Nedavni istup reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazovića, kada je prilikom manifestacije otvaranja džamije u Lukavcu pozvao na ‘očuvanje duhovnog jedinstva Bošnjaka, upozorivši na pojave koje, kako je kazao, među narod unose smutnju i podjele“, pokazuje da je vjerski poglavar svjestan njihovog subverzivnog djelovanja po bosanski islam, kao što pokazuje njegov krajnji domet i maksimum šta je činio i šta kani činiti na suzbijanju takvog djelovanja.
On je ocijenio da takvi u narod pokušavaju unijeti rasprave od kojih nema nikakve koristi, unoseći samo smutnju i prazan govor.
„ Naš narod je uvijek ispravno vjerovao da je Bog jedan, Onaj kome niko nije ravan niti sličan, Onaj kojeg ne obuhvata ni mjesto ni vrijeme – jer On je iznad svakog mjesta i vremena. Oni koji o ovome raspravljaju ili su oholi ili dokoni ljudi. Neka prestanu, bolje im je! – poručio je reisul-ulema.
O čemu je vodje riječ? Već nekoliko mjeseci među vehabijskim daijama vodi se polemika da li je Bog iznad ili ispod Arša, prijestolja na kojem On, kao Gospodar svih svjetova, stoluje. Polemika je bila prava poslastica za za armije njihovih sljedbenika koji su uživali u okršaju daija ‘nabildanih’ citatima klasika ukrašenih svojim domišljatim doskočicama. To je bio sudar ‘vehabijskih titana’ koji caruju na društvenim mrežama u BiH. Tema je naravno minorna i nebitna sa stanovišta akatuelnosti i savremenosti trenutaka u kojem se nalazi islamski svijet u globalu. A eto, reis je našao za shodno da je tretira. On je, naravno, sa svoje najviše pozicije kao poglavar htio pokazati superiornost u odnosu na njih. Ali, nažalost to nije tako. Tribine daija su veoma posjećene, čak neki pune lokalne stadione držeći predavanja okupljenoj svjetini, a za dominaciju na društvenim mrežama da i ne govorimo.
Tako da zbunjeni muslimani uopće ne razumiju o čemu se ovdje radi.
‘Sjeme zla’ u bosanskom humusu
Da je reis zaista htio ukazati i objasniti šta je to Arš, Allahovo prijestolje, svakako bi ukazao da je samo Allah, dž.š., monarh koji je nesmjenjiv. Ova ideja je potpuno izvitoperena kad je politička praksa muslimana i uređenje islamskih država u pitanju. Tako da danas samo u islamu imamo nesmjenjive monarhe, posebno se to odnosi na arapske kraljeve, u zemljama zaljeva i Magreba na sjeveru Afrike.
Tako da su vehabijske daije notorni njihovi botovi koji im se slijepo pokoravaju (taklid) i agitiraju protiv svakog političkog mišljenja koji osporava takav oblik islamske vlasti, etiketirajući ih kao jeres i otpadnike (haridžije). Na to su bogate arapske kraljevine uložili desetine milijardi dolara ‘hraneći’ milione botova i lobirajući kod zapadnih agencija da se bore protiv tzv. političkog islama.
Pa i taj zlokobni sukob vehabija i šiija u biti je političke naravi, nastao je na sporu oko ideja smjenjivosti na tronu vladara. Koliko god taj sukob naknadno bio ‘obogaćen’ teološkim razlozima sve je to bilo u svrhu da se prikaže kao sektaški, a ne politički sukob.
Vehabijske daije djeluju po udžbenicima Saudisjke Arabije koji naglašavaju potrebu za lojalnošću saudijskoj državi. U pojedinim lekcijama islamske vjeronauke pobuna protiv vladara i podsticanje protiv njega predstavljaju se kao grijeh, dok se savremene ekstremističke grupe povezuju s haridžijama i prikazuju kao izvori nasilja i haosa. Nedavna novina u ovim udžbenicima je da izraelsku politiku ne etiketiraju kao cionističku.
Stoga danas islamski svijet živi život opterećen sa milion paradoksa.
Naprimjer, Pezića se ne tiče genocid u Gazi, proglasio se nekompetentnim za to pitanje. Njega se tiču ‘picini vjetrovi’ na čemu prikupi stotine hiljada lajkova.
Takve islamske daije mogu se beskonačno igrati sa islamskim idejama i temama, kao majmuni sa perlama (Seid Husein Nasr). Oni ne uče na paradoksu da su njihova sabrača (daije) koji su studirali na istom Medinskom fakultetu i osnovali Talibane, danas ostavljeni na cjedilu. Zavedni narod živi u takvoj bijedi da prodaju djecu u roblje kako bi preživjeli. A bogati kraljevi, one za koje botuju vehabijske daije, za pet godina nakon što je prestao rat u Afganistanu, ni sadaku im nisu udjelili.
Ima još bolniji paradoks od toga. Kurdi su kao narod postali glavni cionistički saveznici iako je Salahudin Ejubija, koji je jedini oslobodio Jesrusalem, bio Kurd.
Sve u svemu, događaji koje smo naprijed tretirali pokazuje da je vehabijsko sjeme davno posijano na bosankom humusu i da je isklasalo toliko da ga je nemoguće više tretirati kao korov koji će sam od sebe uginuti.
Mnogi faktori su išli na ruku da se to vehbijski ‘sjeme zla’ uopće primi na ovom tlu, a dva su svakako bila najplodonosnija za njih. Jedan je ideologija i koncep Stranke demokratske akcije (SDA) kojoj su inklinirale vehabije smatrajući je jedinom islamističkom strankom. Po toj sprezi i međunarodna zajednica, koja je svakako bila zabrinuta zbog uspona vehabizma u BiH, a posebno u kontekstu borbe protiv globalnog islamskog terorizma, procjenjivala da je SDA jedina stranka preko koje mogu kontrolirati vehabije.
Dok su s jedne strane vehabije bile SDA-ovi agitatori i glasači, s druge strane su poslužili međunarodnoj zajednici kao izlika da protežiraju SDA u vlasti.
Drugi momenat koji je doprinio usponu vehabijske ideologije u BiH jeste komformizam vjerske vrhuške prema tom pokretu.
Tako da bi ovo mogli biti posljednji izbori za reisul-ulemu na kojima vehabije nemaju svog kandidata. Na narednim izborima će sigurno biti kandidat za reisa jedan daija sa velikim izgledima i da pobjedi.
(TBT, Tim za analitiku)
The post DAIJE SU NOTORNI BOTOVI ARAPSKIH MONARHA: SDA se održala na vlasti zahvaljujući vehabijama appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
