Najviša ikad službeno zabilježena temperatura zraka u Hrvatskoj izmjerena je u Pločama 4. kolovoza 1981. Živa u termometru dostigla je nevjerovatnih 42,8 °C
U Hrvatskoj je bilo mnogo paklenih ljeta. Bilo je dana kada se nije moglo disati, noći kada se nije moglo spavati, asfalta koji je sijao kao peć i gradova koji su se praznili čim sunce zađe iza betona. Ali jedan datum se i dalje ističe u meteorološkoj istoriji: 4. avgusta 1981. Tog dana u Pločama je izmjerena apsolutno najviša temperatura zraka u Hrvatskoj. Prema standardima Svjetske meteorološke organizacije, u hladovini vremenske kuće, živa je porasla na nevjerovatnih 42,8 °C. Nije to bila temperatura sa vrelog gradskog trga, iz automobila ili sa nečijeg balkona okrenutog prema jugu. To je bila zvanična meteorološka vrijednost.
NAJČEŠĆE ZABLUDE
360°
‘A prije 40 godina bilo je jako vruće, pa šta?’ Evo zašto to više nije ta priča
Jugoslavija je tih dana ključala. Od Zagreba do Sarajeva, od Mostara do Titograda, od dalmatinskog primorja do unutrašnjosti. Evidentirane novine – tropske vrućine, visoke temperature, upozorenje doktora, problemi u saobraćaju, deformisane šine, spori vozovi…
Večernji list 4. i 5. avgusta 1981. snimio je Zemljinu atmosferu pod toplotnim šokom. U jednom od tekstova, pod naslovom “Vruće do kraja sedmice”navedeno je da je “naglo zatopljenje sa vazdušnim pritiskom višim od normalnog” zahvatilo cijelu zemlju, te da je temperatura ponegdje porasla i preko 40 stepeni. U istom tekstu upozoreno je da su ovakva stanja posebno opasna za hronične bolesnike, trudnice i starije osobe.
Naslov je bio velik, crn i dramatičan, baš kako je odgovarao vremenu: “VREĆINA DO KRAJA SEDME”. Iznad je pisalo: “TROPSKA VRUĆINA U CIJELOJ DRŽAVI”.
Meteorolozi su tada najavili olakšanje, ali ne odmah. Večernji je pisao da se pad temperature i kiša očekuju tek za nedelju dana. Do tada građanima ostaje ono što se i dalje savetuje tokom toplotnih talasa: odmor, tečnost, lagana odeća i izbegavanje napora u najgorem delu dana.
Posebno je zanimljiv ton ljekarskih upozorenja. dr Vlasta Hrelec iz zagrebačke Hitne upozorili su da su visoke temperature neugodne i opasne za srčane bolesnike, astmatičare i starije građane. Večernji je potom prenio praktične savjete u slučaju nesvjestice: osobu treba položiti u vodoravni položaj, malo spustiti glavu, a piće dati tek kada se osvijesti.
Nije se samo žalila na vrućinu uz kafu. Bio je to sistem pod pritiskom.
Najdramatičnije scene stizale su iz Hercegovine. U tekstu ispod naslova “Vručina je usporila vozove”Večernje novine 5. avgusta 1981. napisao je da su visoke temperature deformisale kolosijek na pruzi Sarajevo – Kardeljevo. U blizini Raštana, prema tadašnjem izvještaju, pruga je bila nagnuta u dužini od 300 metara. Temperature u Hercegovini porasle su na 42 stepena.
Posljedice su bile konkretne i opasne. Putnici su iz vozova prevezeni autobusima do Drežnice, gdje su nastavili drugim vozom. Željezničari i željezničari nisu bili sami; pomagali su im i stanovnici okolnih gradova. Večernji je napomenuo da su građani pomogli u pretovaru specijalnih tereta, ali i u prebacivanju stoke iz voza u voz.
U ŽTO su tada tvrdili da su na svaki kilometar pruge postavljali po jednog radnika. Utrostručen je broj osoblja na dionici pruge od Konjica do Kardeljeva. Vozovi su, pisalo je, vozili polako i oprezno, a stanovništvo je pozvano da svako oštećenje pruge odmah prijavi prvom otpravniku vozova.
Ovo je možda najbolji opis obima vrućine 1981. godine: ne samo da je ljudima bilo teško, ne samo da je zemlja bila suva, nisu samo doktori upozoravali na vrućinu. Toplina je savijala čelik.
Vremenska prognoza iz tih dana pokazuje mapu spaljene zemlje. Zagreb je imao 32 stepena, Slavonski Brod 35, Split 34, Dubrovnik 33, Sarajevo 35, Beograd 36. Mostar i Titograd su izmjerili 40 stepeni. More je bilo toplo, zračni pritisak viši od normalnog, a prognoza kratka i neumoljiva: sunčano, toplo, samo u sjevernim predjelima moguća je slaba kiša.
Danas često možete čuti rečenicu: “Bilo je vruće prije”. Ljeto 1981. najbolji je dokaz da ova rečenica nije izmišljena. Da, to je stvarno nekada bio pakao. Da, toplotni talasi nisu ništa novo. Da, ljudi su se ranije skrivali od sunca, gasili žeđ vodom sa javnih česmi, spuštali roletne i čekali noć kao spas.
Ali ljeto 1981. pokazuje i nešto drugo. Takvi su dani ostali upamćeni jer su bili izuzetak. Ušli su u novinske arhive, meteorološke tabele i porodične priče. O njima se pisalo kao o vanrednom stanju. Danas, u eri sve češćih i dužih toplotnih talasa, ono što je nekada bilo šokantno, sve više postaje letnja rutina.
