Maršal, predsednik i lider Jugoslavije, još uvek je kontroverzna ličnost u mnogim krugovima bivše zemlje
Decenijama nakon sahrane Josip Broz Tito brojne teorije o njegovom životu i smrti i dalje kruže. Jedna od ovih nerazjašnjenih misterija je zašto na njegovoj grobnici nema pentakla, simbola pod kojim se godinama borio i vladao. Najvjerovatnije objašnjenje leži u činjenici da je projektant mauzoleja inženjer Dragomir Gavrilovićbio impresioniran jednostavnim nadgrobnim spomenicima u Engleskoj. Tamo je vidio da je čak i veliki Vilijam Šekspir ispisan samo sa godinama rođenja i smrti uz njegovo ime i prezime. Tako je i Josipu Brozu Titu stavio natpis u tom stilu.
Još jednu teoriju iznio je Titov unuk Josip Joško Broz prije nekoliko godina za portal znet.hr: „Jer greškom prilikom sahrane, kada je napravljena prva varijanta, nije postavljena ploča, već je bila iz dva dijela, kao kutija prepolovljena. A nakon toga, pentakl nije mogao doći jer bi došao u sredinu i bio bi napravljen tačno kriv. Nakon toga, na steni koja je postavljena potpuno je zaboravljena.”
Treća, mnogo zabavnija i manje vjerovatna teza, tvrdi da je Tito bio tajni vjernik. U svojoj knjizi “Čudesni život Josipa Broza Tita” slovenački pisac Žarko Petan tvrdi da je Tito prije smrti tražio u ljubljanskoj bolnici 1980 sveštenik!
Tajni dnevnici
Život
Pomno čuvani memoari razotkrivaju mitove o Titu
“Dok je Josip Broz ležao u ljubljanskom Kliničkom centru”, piše Petan, “u februaru 1980. htio je razgovarati sa svećenikom! Crkva je svećeniku povjerila zadatak Franček Križnik (rođen 17. jula 1944, Šmarje kod Jelšaha), tada poznati i javni protivnik ateizma. Križnik je otišao u Klinički centar, ali služba sigurnosti Titove garde diktatoru nije dozvolila pristup. Kada je Broz ponovio svoju želju, poslali su po sveštenika, koji je otišao u bolnicu i dugo razgovarao sa Josipom Brozom. Ubrzo, u martu, svećenik Križnik je otišao na studijsko putovanje u SR Njemačku, gdje je 28. marta pod nerazjašnjenim okolnostima preminuo pod kamionom u blizini Diseldorfa. Očigledno je da je struktura vojne policije KOS-a htela da trajno zataška nemilu priču o tom sastanku“, zaključio je Petan, kako prenosi. Večernji list.
Međutim, slučaj je u jesen 1980. godine u Beogradu pomenuo jezuita otac Anton Župančić, koji je tada delovao u glavnom gradu Jugoslavije. I sam Petan je bio upozoren na nešto drugo. „Mjesec-dva nakon objavljivanja moje prve knjige o Titu Srećni diktator, u ljeto 1994. (prevedena je i na hrvatski, op. str.), u svom poštanskom sandučiću pronašao sam anonimnu poruku pod naslovom Dodatak knjizi Sretni diktator. Odnosila se na događaj sa svećenikom u Kliničkom centru da sam od Franjeka saznao da nisam pronašao nikakve podatke da sam Franček došao do podataka. putovao u inostranstvo jer je bio proganjan u Sloveniji, a kod Diseldorfa se automobil na pravom putu zabio direktno u kamion.” Iako Petan iskreno priznaje da nema čvrstih dokaza, brojni detalji iz Brozove biografije su u skladu s njegovim otkrićem i poprilično doprinose mišljenju da je Tito bio nekakav mistik, čak sklon kršćanskom vjerovanju.
nauka ima odgovor
360°
Neki kažu da Joža iz Kumrovca nije drug Tito. Tajna je skrivena u maršalovom zubu
Da je Tito bio tajni vjernik i kršćanski mistik kasnije su se prisjetili neki svjedoci. Đilas je bio jedan od njih. Vraćajući se sa Kidrićeve sahrane, Plavim vozom za Beograd, Đilas se podrugljivo dotakao teme zagrobnog života. Tito ga je oštro prekinuo: “Ne pričaj o tome! Ko zna šta je to!” A kada su spalili Kardelovo tijelo, Tito je prokomentarisao da su ga trebali sahraniti na starohrišćanski način. Najdirektniji je bio Tito u Zagrebu 1945. godine, kada je pozvao katoličke biskupe na razgovor, kako ih ne bi isprovocirao da se distanciraju od Stepinca. Na karakteristično lukav način dao im je do znanja da je i on “katolik i Hrvat”. I to je ponovio prema navodima dva dana kasnije na tajnom sastanku sa samim Stepincem. Tito je od rane mladosti rado pričao kako ga je kao ministranta ošamario župnik jer mu nije pomogao da brzo i vješto obuče misno ruho u sakristiji. „Tako sam postao ateista“, objasnio je.
Najveća zagonetka u vezi s tim je da na njegovom grobu u Kući cvijeća nema pentagrama, prvog simbola komunističke ideologije koji su južni komunisti stavili u sredinu državne zastave i pod kojim su stradali mnogi partizani, a nakon rata sa njim sahranjeni i partijski članovi.
