Priča o Siniši Krajcu nikada nije bila samo sportska. Uvijek je bila politička. Dok su HDZ-om realno upravljali Tomislav Čuljak, Milijan Brkić Vaso i Tomislav Karamarko, Krajač je bio dio njihovog kruga
Sinišu poznajem jako dugo, godinama, i nikada nije izgledao tako uplašeno kao sada, govori za Express jedan od ljudi koji ga dobro poznaju. Drugi još direktnije dodaje: “Krajac živi u svom svijetu, ne razumije baš šta mu se dogodilo. On je igrač Tomislav Čuljko“.
U toj je jednoj rečenici sažeta gotovo cijela politička biografija Siniše Krajača, dugogodišnjeg operativca hrvatskog sportskog sustava, čovjeka iz sjene HOO-a, glavnog tajnika HOO-a i osobe koja je godinama opstajala na spoju sporta, politike i unutarnje mreže moći HDZ-a. Jer priča o Krajcu nikada nije bila samo o sportu. Uvijek je bila politička. U HDZ-u se godinama govori da Krajač nije čovjek koji samostalno gradi politički kapital, već kadar koji opstaje zahvaljujući zaštiti jačih igrača. A među njima su najčešće spominjali jedno ime – Tomislav Čuljkoutjecajni HDZ-ovac, čovjek iz slavenske struje stranke, nekada jedan od najmoćnijih ljudi u organizacijskom aparatu HDZ-a i počasni predsjednik Hrvatskog judo saveza.
– Sada se priča da Čuljak ima Krajača u džepu – kaže naš sagovornik.
Dok je HDZ realno vodio Tomislav Čuljak, Milijan Brkić Vaso i Tomislav Karamarko, u stranci su ih zvali “HDZ-ovo trojstvo”. To nije bila medijska šala već politička činjenica. Karamarko je bio formalni vođa, Vaso je bio terenski kontrolor, a Čuljak je bio čovjek za kadrove, lokalne mreže i tihu raspodjelu utjecaja. Oni koji su željeli da ozbiljno napreduju u sistemu sporta, državnih organa ili javnih institucija znali su da će se bez ove strukture teško snaći.
WRONG TURN
Politika i društvo
Kako je kardinal koji sjedi pored Pape greškom otišao udesno u priči o karti BiH
Krajac je bio dio tog kruga. Njegova pozicija u HOO-u nije nastala preko noći. Godinama je bio jedan od ključnih operativaca sistema kojim je dominirao Zlatko Matešaa ujedno i čovjek prihvatljiv za HDZ-ovu infrastrukturu. Upravo zbog toga se 2016. godine ozbiljno razgovaralo o njegovom ulasku u izvršnu vlast.
Onda ti Janica Kostelić trebalo je da preuzme resor sporta, prvo kao pomoćnik ministra, a potom i kao ključna osoba u novoformiranom sportskom aparatu države. U političkim i sportskim krugovima gotovo se podrazumijevalo da njen zamjenik ili najbliži operativni saradnik bude Siniša Krajač.
Nikada nije bio javni političar, nikada frontmen, nikada nije bio na naslovnoj strani. Njegova moć je bila tiha, administrativna i umrežena. Upravo zbog toga je postojao. Bio je idealan kadar sistema, dovoljno važan da kontroliše procese, dovoljno nevidljiv da izbjegne političku odgovornost.
Danas, kada iz dosijea izađu detalji koji otvaraju stare veze i stare dogovore, mnogi u HDZ-u peru ruke i prave se da Krajača jedva poznaju. To je stari refleks hrvatske politike – dok si koristan, sistem te štiti, ali kad postaneš teret, ostaješ sam. Zato rečenica s početka zvuči tako značajno: “Nikad mi nije izgledao tako uplašeno.”
Jer se ljudi poput Krajača rijetko boje istraga. Plaše se trenutka kada shvate da oni koji su ih godinama stvarali više nisu potrebni.
– Andrej uopšte nije zadovoljan onim što se dešava sa Krajačem. To je već ozbiljna politička težina – kaže nam sagovornik iz vrha HDZ-a, dobro upućen u odnose Vlade, sportskog sistema i HOO-a.
Tekst Tee Kvarantan Soldatić možete pročitati u cijelosti OVDJE.
