Usvojenim izmjenama Zakona o južnoj interkonekciji BH-Gas je izbačen iz zakona. Kao investitor uvedena je u zakon firma AAFS Infrastructure and Energy LLC iza koje stoji Joseph Flyn, brat Dodikovog lobiste Michaela Flyna. Ovim izmjenama državna kompanija je zamijenjena privatnom kompanijom i postavlja se pitanje da li je neko pročitao Dejtonski sporazum i poglavlje o javnim korporacijama. Dejtonski sporazum, kroz Aneks 9, predviđa osnivanje javnih korporacija u Bosni i Hercegovini radi organiziranja i rada na infrastrukturnim projektima i uslugama od zajedničkog interesa za oba entiteta.
Na osnovama ovog aneksa osnovane su korporacije u oblasti električne energije, željeznica, javnih emitera…
Na bazi izmjena u Zakonu o južnoj interkonekciji direktno se udara na temelje Dejtonskog sporazuma i Aneks 9., a stvara se osnova da se i uspostavljene javne korporacije razbiju u fundamentu. Da li su o ovome razmišljali u Vladi FBIH teško je utvrditi, ali realna je pretpostaviti da se u nekom trenutka ova pravna praksa primjeni na već formirane javne korporacije.
Pored ovoga bilo bi dobro da Vlada FBIH obrazloži kako je odustala od dodjele koncesije odnosno ista je postala opciona varijanta. Ovim se odustalo od prihoda po osnovu koncesione naknade, a posao izgradnje je poklonjen nosiocu investicije. Ujedno, a prema tekstu zakona, upravljanje gasovodom nije obaveza nosioca investicije.
Sada dolazimo do suštine u predloženim izmjenama.
Vlada FBIH nije upoznata niti zna da investicija u interkonekcijske gasovode ne počinje međudržavnim sporazumom jer je taj sporazum izraz političke volje. Uslov svih uslova u EU je potpisivanje CROSS -BORDER AGREEMENT kojim se određuje tačka spajanja dva gasovoda, kapaciteti (zakupi), pritisci i tehnički standardi, balansiranje sistema, podjela odgovornosti, garancije itd. Svaka investicija u EU se pokreće POZIVOM ZA ZAKUP KAPACITETA kojim se garantuje povrat investicije i u zemlji kao i za zemlju preko koje transportujete gas. Ako nema kompanije koja će upravljati ko je garant povrata investicije kako u zemlji tako i u Hrvatskoj. Ako će Vlada FBIH potpisati ugovor sa investitorom to znači da će Vlada FBIH biti ta koja će izdati garancije na investiciju i time će budžet biti opterećen izdatom garancijom. Ujedno, ako nema potpisanog CROSS-BORDER AGREEMENT ko će garantovati zakupe gasovoda kroz hrvatski sistem tj. kompaniji Plinacro.
Nadalje, ako nema zakupa gasa na LNG terminalu na Krku kako je neko zamislio da zakupi kapacitetu Plinacru, a gasa nigdje. Investitor u izgradnju nije i operater jer da bi bio operater mora imati dispečerski centar, tehničke službe održavanja i raspodjele kapaciteta, pravne i ekonomske službe. Transport gasa na interkonekciji započinje zakupima kapaciteta prije izgradnje spojnih gasovoda i to rade susjedni OPERATORI SISTEMA, a ne investitori u izgradnju ili sami graditelji.
Ovo je samo mali dio nečega što čini interkonekcijski spoj gasovoda, a o kojem nema niti riječi u poslu koji je Vlada FBIH dodijelila investitoru. BiH nije član EU i sebi može priuštiti da određene direktive ne primjenjuje, ali Hrvatska je član EU i striktno poštivanje direktiva njena je obaveza. O tome da se u EU više i ne grade gasovodi već se postavljaju cijevi pripravne za hidrogen nikog ne interesuje. Kompletan posao dodjele projekta privatnom investitoru je gledan kroz prizmu izgradnje, a izgradnja je najlakša. Upravljanje, održavanje, raspodjela kapaciteta, zakupi, garancije za povrat investicije, balansiranje, kupovina gasa itd. su ostavljeni kao “lakši” dio posla, a čitav posao na interkonekciji započinje sa CROSS-BORDER AGREEMENT. Kada to neko shvati može biti kasno. Operater gasnog sistema vodi posao, a ne nosilac izgradnje.
Preuzeto sa: istraga.ba
