Beretta nije samo kompanija; to je najstariji aktivni proizvođač oružja na svijetu, kojeg vodi ista porodica već petnaest generacija. Njihova fabrika će po svemu sudeći niknuti u Hrvatskoj, kod Obrovca
U ovim okolnostima, dakle, velika ulaganja u odbrambene sposobnosti su stvari koje su na stolu. Ovo nisu pregovori koji se sada vode pred kamerama, ali mogu potvrditi da se, ako je riječ o Bereti, razgovara i sa njima. Razmotreno je nekoliko lokacija, među kojima i lokacija kod Obrovca, rekao je danas premijer Andrej Plenković.
Najava izgradnje tvornice talijanskog naoružanja Beretta u gospodarskoj zoni Kruševo odjeknula je kao strateška vijest desetljeća za hrvatsku obrambenu industriju. Ali iza ovog poslovnog poteza stoji skoro petsto godina duga priča o porodici, tradiciji, ratovima i inovacijama koje su malu kovačnicu iz Lombardije pretvorile u globalno carstvo. Beretta nije samo kompanija; to je najstariji aktivni proizvođač oružja na svijetu, kojeg vodi ista porodica već petnaest generacija.
Još od Napoleona
Priča počinje 1526. godine u slikovitoj dolini Val Trompia, nedaleko od Brescie. U vrijeme kada su vještice još spaljivale na lomačama, a paradajz se smatrao otrovnim, majstor oružara (maestro di canne) Bartolomeo Beretta dobio je orden koji će postati kamen temeljac industrijske dinastije. Venecijanska republika, tada moćna pomorska sila, platila mu je 296 dukata za nabavku 185 cijevi za arkebuze, preteče mušketa. Originalna faktura se i dalje čuva u venecijanskom arhivu, kao rodni list kompanije.
Dolina Val Trompia, bogata željeznim rudama i rijekama, bila je idealno mjesto za obradu metala, svojevrsna „Gvozdena dolina“ renesansne Italije. Berettina kovačnica se specijalizirala isključivo za proizvodnju visokokvalitetnih buradi, a reputacija stečena iz prve narudžbe osigurala joj je stalno poslovanje sa arsenalom u Veneciji. Kako su se generacije mijenjale, od Bartolomeovog sina Jacopa do njegovog unuka Giovannina, porodica je brižno čuvala i prenosila znanje i ugled. Njihova filozofija je bila jednostavna: kvalitet prije svega. Dok su se drugi fokusirali na masovnu proizvodnju, Beretta je ustrajala na preciznosti, finijoj mašinskoj obradi i standardizaciji delova, čime je kontrola kvaliteta postala glavna prednost.
Vekovima je kompanija snabdevala vojsku u gotovo svim većim evropskim sukobima. Kada je Napoleon Bonaparta osvojio severnu Italiju krajem 18. veka, Berettine kovačnice su radile punom parom. Nakon njegovog poraza, novi gospodar, Austrijsko carstvo, postao je novi klijent. Tek 1832. godine Pietro Antonio Beretta je zvanično registrovao ime koje kompanija danas nosi: “Fabbrica d'Armi Pietro Beretta”. No, ključni korak naprijed napravio je njegov sin Giuseppe Antonio, koji je sredinom 19. stoljeća, usred industrijske revolucije, donio istorijsku odluku: Beretta više neće proizvoditi samo dijelove, već kompletno oružje.
Osvajanje Amerike
Giuseppe Antonio je shvatio da ovisnost o vojnim naređenjima nosi veliki rizik. U miru bi potražnja naglo opala, pa se okrenuo civilnom tržištu. U to vrijeme Evropa otkriva strast prema lovu i sportskom streljaštvu, a Beretta počinje proizvoditi elegantne i precizne lovačke puške namijenjene aristokratiji i ozbiljnim strijelcima. Reputacija se brzo širila, a proizvodnja je porasla sa nekoliko stotina komada godišnje na osam hiljada do 1880. Porodični moto, upisan u mermeru Ville Beretta, bio je „Prudencia e audàcia“ – razboritost i hrabrost.
STRATEŠKI SAVEZI
Politika i društvo
Avioni puni granata lete iz Beograda: Saradnja Srbije i Izraela jača nego ikad
Početkom 20. veka unuk Pietra Beretta uveo je kompaniju u moderno doba. Izgradio je vlastitu hidroelektranu na rijeci Mella, osiguravajući energetsku neovisnost, te modernizirao tvornicu najnovijim mašinama. Tokom dva svjetska rata, Beretta je ponovo postala ključni dobavljač italijanske vojske. Kraj Drugog svjetskog rata donio je najmračnije trenutke: nakon kapitulacije Italije, njemačke snage su okupirale fabriku i uzele ostarjelog Pietra Berettu za taoca. Objekti su na kraju rata gotovo potpuno uništeni.
Ali porodica je ponovo ustala iz pepela. Pod vodstvom Pietrovih sinova, Giuseppea i Carla, a kasnije i Uga Gussallija Berette, počela je globalna ekspanzija. Prekretnica se dogodila 1985. godine, kada je pištolj Beretta 92FS pobijedio na tenderu američke vojske i postao službeni pištolj M9, zamijenivši legendarni Colt .45. Ta pobjeda, osigurana vrhunskim kvalitetom i nižom cijenom, katapultirala je Berettu u status svjetske ikone, čije su oružje nosili policajci i filmski junaci širom svijeta.
Carstvo pod jednim krovom
Finansijska snaga stečena američkim ugovorom omogućila je novu fazu razvoja. Pod vodstvom Pietra Gussallija Berette, Ugovog sina, Beretta Holding je osnovan 1995. godine sa sjedištem u Luksemburgu. Cilj je bio jasan: postati raznolika grupa koja pokriva čitav asortiman proizvoda za lov, sport, odbranu i boravak u prirodi. Uslijedio je niz strateških akvizicija. Kupljeni su talijanski proizvođač sačmarica Benelli, finski specijalista za lovačke i snajperske puške Sako, američki proizvođač optike Burris i njemački Steiner-Optik. U portfelju je i britanski dragulj, proizvođač luksuznog oružja Holland & Holland, čije puške koštaju stotine hiljada eura.
AMERICAN BASE
Politika i društvo
Diego Garcia: Rajski atol s kojeg su otjerali ljude i trovali im pse
Kruna te strategije bila je akvizicija švicarskog giganta RUAG Ammotec 2022. godine, čime je Beretta Holding postao evropski lider u proizvodnji municije. Ovo je dovelo pod svoj krov neke od najprestižnijih svjetskih marki municije: njemački RWS, švedsku Norma, Geco i Rottweil. Beretta Holding danas zapošljava preko šest i po hiljada ljudi, ostvaruje godišnji prihod od oko 1,6 milijardi eura i posjeduje više od 20 brendova. Uprkos svojoj veličini, posao se i dalje zasniva na porodičnim vrednostima: dugoročnom planiranju, stalnom ulaganju u tehnologiju i beskompromisnom kvalitetu.
Fabrika u Obrovcu kao deo globalne slagalice
Upravo u ovoj globalnoj slagalici treba posmatrati najavljenu fabriku u Kruševu kod Obrovca. Povećana globalna potražnja za municijom, podstaknuta sigurnosnim izazovima, primorala je Beretta Holding da proširi proizvodne kapacitete unutar Evropske unije. Hrvatska se pozicionirala kao idealan partner. Prema dostupnim informacijama, primarni fokus tvornice u Obrovcu mogla bi biti proizvodnja municije, uglavnom NATO kalibara kao što su 5,56 mm za jurišne puške i 9 mm za pištolje. Time Hrvatska po prvi put u svojoj povijesti osigurava stratešku samodostatnost u opskrbi streljivom za vojsku i policiju. Za Berettu je to prilika za jačanje proizvodne mreže, dok za zadarsko zaleđe predstavlja investiciju koja donosi stotine radnih mjesta i transfer najsuvremenije tehnologije.
