Sudska praksa je da nakon dvije trećine izdržane kazne osuđeni može zatražiti puštanje na slobodu, a po zakonu to može tražiti već nakon polovice izdržane kazne. Dragan Paravinja odslužio dvije trećine 20-godišnje kazne za ubistvo Antonije Bilić
Antonia Bilić, djevojka iz mjesta Krička kod Drniša, danas bi proslavila 32. rođendan da je nije ubio kamiondžija Dragan Paravinja. Ovaj tekst o slučaju svirepog ubistva maturantice Srednje trgovačke škole objavio je Express u septembru 2024. godine. Antonija je nestala 11. juna 2011. godine, a njeno tijelo pronađeno je više od godinu dana kasnije, u novembru 2012. godine, u blizini odmorišta Modruš.
Vrhovni sud Republike Hrvatske presudio je 2017. godine da je Dragan Paravinja, proglašen krivim za pokušaj silovanja i ubistva Antonije Bilić, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 20 godina. Paravinji će se uračunavati vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 18. jula 2002. do 14. avgusta 2002. godine i od 26. juna 2011. godine, navodi se u presuda Vrhovnog sudačime je prepolovljena prvostepena kazna sa zakonski maksimalnih 40 godina.
A šta je Paravinja rekao 2011. kada je uhapšen?
Sudska praksa je da nakon dvije trećine izdržane kazne osuđeni može zatražiti puštanje na slobodu, a po zakonu to može tražiti već nakon polovice izdržane kazne. A Dragan Paravinja je odslužio dvije trećine svoje 20-godišnje kazne za ubistvo Antonije Bilić, 17-godišnje maturantice Trgovačke škole. Izvjesno je da će zatražiti puštanje na slobodu, ali je malo vjerovatno da će mu hrvatski sud udovoljiti zahtjevu s obzirom na težinu počinjenog zločina.
Podsjetimo, Antonia Bilić posljednji put je viđena na Čikolskom mostu 7. juna 2011. godine, a njeno tijelo pronađeno je godinu i tri mjeseca nakon nestanka, 28. novembra 2012. godine, na parkingu pored državnog puta D-23 u selu Modruš kod Josipdola, u blizini mjesta gdje je posljednji put bio signal njenog mobitela. DNK analizom je potvrđeno da posmrtni ostaci pripadaju djevojčici iz sela Kričke kod Drniša.
“Molim vas, recite mojoj supruzi i sinovima da je nisam silovao”, rekao je Dragan Paravinja policijskim službenicima na saslušanju u Banjaluci, gdje je uhapšen 26. juna 2011. godine. Na njihova pitanja je u prisustvu dvojice advokata odgovarao prilično spremno, kao da je već unaprijed pripremio sve odgovore. Priznao je teško ubistvo Drnišanke Antonije Bilić, objasnio šta je uradio sa tijelom, tvrdeći da nije silovatelj.
“Na putu za Zagreb, na raskrižju cesta Split – Drniš, Drniš – Šibenik, pored ceste s moje lijeve strane, primijetio sam djevojku koja stopira u suprotnom smjeru. lijepa, sa dugom crnom kosom i da je bila u farmerkama i majici, ne mogu se sjetiti koje boje, dok je držala žensku torbu na ramenu”, ispričao je Paravinja policajcima kako je upoznao nesretnu djevojku. “Hoćeš li sa mnom u Zagreb?”, dobacio joj je kroz prozor.
Ivan Milat
Život
Hrvat već godinama kolje australijske autostopere
Djevojka je odgovorila da želi u Split, nakon čega je on odvezao pedesetak metara dalje, okrenuo vozilo i vratio se Antoniju. Ona je ušla u kamion i započeli su neobavezni razgovor tokom kojeg ju je, kako je priznao, udario. Policajcima je objasnio kako je zaustavio kamion jer je zapravo htio da se pomakne sa strane djevojčinog sjedišta. Antoniju je uznemirila njegova namjera, pa je, kako je rekao, pokušao da je smiri. Tvrdio je da joj je zato ponudio da izađe iz kamiona.
Devojka je odbila poziv, pa je Paravinja ušao u kamion sa njene strane. U tom trenutku, kako je rekao, Antonija je bezuspješno pokušavala da otvori vozačeva vrata pobjeći. Nažalost, nije uspjela.
“Počela je da me psuje i vređa. Nekoliko puta je nogom uspela da me odgurne od sebe. U jednom trenutku je pokušala da izađe iz kabine pored mene, i dalje me glasno psujući. U tom trenutku sam izgubio živce”, ispričao je Paravinja svoju verziju zločina.
To je bio trenutak kada je ubio djevojku. Rekao je da cijelo vrijeme nije bio pri sebi i da se ne sjeća da li je kasnije upalio kamion ili je cijelo vrijeme radio. Nastavio je vožnju prema Solinu te se ubrzo okrenuo i krenuo u smjeru Zagreba. Tokom vožnje, kako je priznao, ponovo je stao da stavi telo devojčice na krevet iza sedišta u kabini. Nastavio je da vozi.
“Nakon što sam djevojku prebacio na zadnje sjedište, krenuo sam iz Drniša prema Kistanjama. Na toj dionici, na jednom od tri mosta na rijeci Krki, mehanički sam zaustavio kamion i ušao na suvozačko mjesto odakle sam izveo djevojku i odnio je prema ogradi mosta. Ograda je bila izuzetno niska, tako da sam djevojku samo spustio u vodu, bio sam siguran da sam bio siguran da je tamo gdje je ograda ili stajalište ušao u vodu, sve dok se nije zaustavilo. obala, ne mogu se sjetiti koliko je tada bilo sati. Nakon toga sam nastavio da vozim”, opisao je policiji kako se riješio tijela žrtve.
Nastavio je vožnju prema Ogulinu.
“Na jednom od odmorišta, čijeg imena se ne mogu sjetiti, zaustavio sam kamion i torbu djevojčice bacio u jedan od kontejnera. Nisam otvarao torbu niti me je interesovao njen sadržaj, a želim da napomenem da nisam znao ni ime djevojčice niti se mogu sjetiti da li se predstavila”, rekao je Paravinja. Po dolasku u Ogulin nastavio je pričati, vraćajući se u Split.
Ian Brady
Život
Umro ubica djece: “Ta djeca su ionako bila smeće”
“Ponovo sam krenuo u Split, nakon čega sam došao kući. Presvukao sam garderobu koju sam imao, a nisam siguran koju sam garderobu imao tog dana. Obično radim ili u farmerkama ili u crnoj trenerci i majici kratkih rukava sa natpisom firme u kojoj sam radio”, rekao je policiji.
Inače, Paravinja je tokom iznošenja svoje odbrane policajcima nacrtao skicu mesta gde je prema navodima bacio telo devojčice u reku. Ali on je odveo policiju na pogrešan put. Godinu i tri mjeseca nakon Antonijinog nestanka, u novembru 2012. godine, njeni ostaci, od kojih je ostao samo kostur, pronađeni su u zaseoku Fulaja kod sela Modruš, na deponiji kamiona. Pronašli su ih mještani Miran Rendulić i Veljko Dadasović. Groblje u kojem su pronašli kostur pretvoreno je u običnu deponiju smeća.
– Nakon obdukcije u jutarnjim satima u laboratoriju smo dobili naknadne uzorke i kosti NN lica, a pravovremeno smo dobili nesporne uzorke članova porodice i njihovih genotipova iz Centra za forenzička istraživanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, odnosno elektroforograme koje su kolege sa prethodnog kursa već uradile u postupku MUP-a. Analizom genomske DNK uzorka kostiju i zuba, moram reći i DNK kose, međutim, otkrivena je količina DNK koja nije bila dovoljna da se dobije genotip iz kose, ali je uspješno dobijena iz uzorka kostiju i zuba. Upoređivanjem genotipa nestale osobe i članova porodice, gdje smo imali majku, oca i dvije sestre, došli smo do statističke vjerovatnoće od 99,99999999 posto da je nepoznata osoba tražena kćerka Milke i Mile Bilić, te sestra Katarine i Ane Bilić. Tako da smo definitivno utvrdili da se radi o Antoniji Bilić – rekao je Milovan Kubat, načelnik DNK laboratorije Instituta za sudsku medicinu i dijagnostiku.
Međutim, nisu uspjeli utvrditi uzrok smrti.
– Na osnovu kostiju koje smo dobili na analizu nismo uspjeli utvrditi bilo kakve ozljede i tragove koji bi ukazivali na uzrok smrti, što je moguće i često u ovakvim slučajevima, budući da imamo iskustva sa ovom vrstom obrade posmrtnih ostataka iz Domovinskog rata. Međutim, u ovom slučaju ne znamo uzrok smrti na osnovu obdukcije koju smo obavili – rekao je Strinović.
Paravinja je ispitan i o pokušaju silovanja 25-godišnjakinje u Omišu.
“Prišla mi je jedna atraktivna djevojka. Koliko se sjećam, imala je dugu crnu kosu i nakon ulaska u kamion s njom je došlo do intimnih razgovora i kontakata. Ali nije željela nikakve seksualne odnose”, rekao je Paravinja policajcima tokom saslušanja koje je završeno nešto iza ponoći. Svjedočenje je u junu 2011. objavio Večernji list.
