Američka obavještajna agencija objavila je u srijedu da će prestati s objavljivanjem svoje publikacije “Svjetska knjiga činjenica” nakon 60 godina.
U svijetu preplavljenom informacijama, gdje je svaka informacija dostupna na dodir ekrana, američka Centralna obavještajna agencija (CIA) objavila je vijest koja označava simboličan kraj jedne ere: Svjetska knjiga činjenica (Svjetska knjiga činjenica), nakon više od šest decenija, prestaje da izlazi. Publikacija koja je služila kao “geopolitička biblija” za špijune, predsjednike, novinare i studente odlazi u historiju, ostavljajući za sobom naslijeđe koje je oblikovalo naše razumijevanje svijeta mnogo prije pojave Wikipedije i Gugla.
Priča o Svjetskoj knjizi činjenica počinje u pepelu jednog od najvećih američkih obavještajnih neuspjeha. Iznenadni napad Japana na Pearl Harbor 1941. brutalno razotkrio opasnu fragmentaciju američkih obavještajnih službi. Informacije su postojale, ali su bile razbacane, nedosljedne i često kontradiktorne. Na vrhuncu Drugog svjetskog rata, administracija predsjednika Roosevelta shvatila je da je za pobjedu potreban koordiniran pristup. Generale William Donovanšef novoosnovane Kancelarije za strateške službe (OSS), preteče CIA-e, dobio je zadatak da stvori sistem za prikupljanje i sintezu osnovnih obaveštajnih podataka. Osnovni podaci, za razliku od dnevnih izvještaja, su osnovne i provjerene činjenice o nekoj temi – svojevrsni DNK svake zemlje.
Kao odgovor na ovu potrebu, pokrenut je program 1943. godine zajedničkih vojno-pomorskih obavještajnih studija (JANIS). Bio je to prvi pokušaj stvaranja autoritativnog i usklađenog izvora informacija o geografiji, infrastrukturi, kulturi i ekonomiji ključnih ratnih zona. Studije JANIS-a postale su nezamjenjivo oruđe američkih zapovjednika koje im je omogućilo planiranje operacija na pacifičkim ostrvima, o kojima se do tada gotovo ništa nije znalo. Nakon rata i početka Hladnog rata, potreba za takvim podacima nije nestala, već se intenzivirala. Kako je autor napisao 1946 George S. Pettee“vođenje mira zahtijeva još detaljnije obavještajne podatke od vođenja rata”. Uspostavljanjem CIA-e 1947. godine, odgovornost za ovaj program prešla je na novu agenciju. Program je preimenovan u Nacionalna obavještajna recenzija (NIS)enciklopedijska zbirka koja je do 1960-ih postala preopsežna i nepraktična za brzu upotrebu.
Zbog potrebe za sažetim i lako dostupnim informacijama, u avgustu 1962. godine, samo nekoliko mjeseci prije Kubanske raketne krize, uvedena je prva interna, strogo povjerljiva verzija tzv. “Knjiga činjenica o nacionalnim osnovnim obavještajnim službama”. Njegova svrha je bila jednostavna: da američkim zvaničnicima pruži standardizirani, dvostruko provjereni sažetak ključnih informacija o svakoj zemlji na svijetu. Ostalo je skriveno od očiju javnosti godinama, sve do 1975. godine kada je CIA odlučila objaviti prvo izdanje s kojeg je skinuta oznaka tajnosti. Ubrzo je postao bestseler, a biblioteke, univerziteti i privatne kompanije prepoznale su ga kao nezamjenjiv resurs.
Prava revolucija dogodila se 1997. godine, kada Svjetska knjiga činjenica dobila je svoju web stranicu. U eri prije masovne digitalizacije, postao je jedan od prvih globalno dostupnih i besplatnih izvora strukturiranih podataka. Ažurira se prvo godišnje, zatim dvonedjeljno, a od 2010. na sedmičnoj bazi, postao je dinamičniji i pouzdaniji izvor od bilo kojeg štampanog almanaha. Njene godine i autoritet učinili su je internet veteranom, starijom od većine današnjih digitalnih divova.
Šta je unutra pisalo?
Na svom vrhuncu, Svjetska knjiga činjenica sadržavala je detalje profili za 267 globalnih entitetauključujući ne samo suverene države, već i zavisne teritorije, sporne teritorije, pa čak i okeane i Antarktik. Svaki profil je strukturiran prema istom šablonu, što je omogućilo lako poređenje podataka. Kategorije su pokrivale sve aspekte jedne zemlje: od geografije, klime i prirodnih resursa, preko detaljne demografske slike sa podacima o etničkim grupama, religijama i stopama pismenosti, do preciznog opisa državnog ustrojstva, pravosudnog sistema i vojne moći.
HLADNOG RATA IGRE
360°
Tajni plan CIA-e i BND-a za raspad Jugoslavije skovan je 1977. godine u Minhenu.
Ali Factbook je bio mnogo više od suvih brojeva. Također je ponudio fascinantne detalje: detaljne opise i simboliku svake nacionalne zastave, informacije o glavnim zračnim i morskim lukama, te dužini puteva i željeznice. U odjeljku o transnacionalnim pitanjima bilo je informacija o graničnim sporovima, kao i detaljni izvještaji o zemljama koje su ključne tačke u globalnoj trgovini drogom ili utočište za terorističke grupe. Sa porastom globalne ekološke svijesti, od početka 2000-ih, dodane su kategorije o emisiji ugljičnog dioksida, dostupnosti vode za piće i postotku zaštićene teritorije. Upravo je ta dubina i širina podataka učinila Factbook jedinstvenom.
Iako je proizvod obavještajne agencije, Factbook je stekao reputaciju izuzetne činjenične tačnosti i objektivnosti. Podaci su predstavljeni bez političkog komentara, a agencija se oslanjala na širok spektar javnih i privatnih izvora – od Ministarstva odbrane SAD-a i Biroa za popis stanovništva do specijalizovanih časopisa kao što je Oil & Gas Journal. Njegov najveći doprinos globalnom znanju leži u činjenici da se sav sadržaj, uključujući hiljade fotografija i preciznih mapa, objavljuje kao javno vlasništvo.
Ta odluka je imala nesagledive posledice. U prvim danima interneta, Svjetska knjiga činjenica postala je primarni izvor za kreiranje članaka na Wikipediji. Njene karte, koje se smatraju jednim od najtačnijih na svijetu, preuzeli su mediji, izdavači udžbenika i istraživači širom planete. CIA-ini standardi za geografska imena i definiranje granica često su postali neslužbeni standard za cijelu američku vladu, pa čak i za tehnološke divove poput Googlea. Factbook nije samo zabilježio svijet; on ga je, na suptilan način, takođe standardizovao.
Kako se opisuje Hrvatska?
Početkom novog milenija, Factbook je Hrvatsku predstavio kao zemlju s blizu 4,3 milijuna stanovnika i, pomalo iznenađujuće za 2000. godinu, pozitivnom stopom rasta stanovništva od 0,93 posto. Ovaj rast nije rezultat nataliteta, već velikog priliva migranata, odnosno povratka izbjeglica nakon završetka ratnih operacija. Stopa fertiliteta tada je iznosila relativno visokih 1,94 djece po ženi. Međutim, do 2005. godine slika se drastično promijenila. Broj stanovnika je porastao na skoro 4,5 miliona, ali je stopa rasta postala negativna (-0,02 posto), dok je stopa fertiliteta pala na samo 1,39. To je bio početak demografskog trenda koji se do danas samo produbio.
MOĆ REČI
Književnost i kultura
Knjiga, snaja, knjiga: Tajna književna misija CIA-e da zbaci komunizam
Prema podacima za 2023. godinu, Hrvatska ima oko 4,1 milion stanovnika, a stopa rasta pala je na zabrinjavajućih -0,47 posto. Najočigledniji pokazatelj promjene je srednja starost stanovništva. U 2005. godini iznosio je 39,9 godina, što Hrvatsku svrstava među starije europske nacije. Do 2023. ta brojka je skočila na 44,8 godina, čime je Hrvatska postala jedna od najstarijih nacija na svijetu. Udio stanovništva starijeg od 65 godina porastao je sa 15 posto u 2000. na skoro 23 posto u 2023. godini, što jasno ilustruje izazove sa kojima se suočavaju penzioni i zdravstveni sistemi.
Ekonomski narativ u Factbook-u također je doživio potpunu promjenu. U izvještaju iz 2000. Hrvatska je opisana kao zemlja koja se bori sa “naslijeđem dugotrajnog komunističkog lošeg upravljanja”, ratnom štetom i problemima u privatizaciji velikih državnih preduzeća. Nezaposlenost je tada procijenjena na visokih 20 posto, a BDP po stanovniku iznosio je samo oko 5.100 američkih dolara. Ipak, CIA je već spomenula da je Hrvatska, uz Sloveniju, bila najprosperitetnija i industrijaliziranija republika bivše Jugoslavije.
Do 2023. opis je neprepoznatljiv. Hrvatska ekonomija je klasifikovana kao “visoka primanja”, a kao ključni događaji navode se ulazak u eurozonu i šengenski prostor. Turizam se ističe kao glavni stub privredečini skoro 20 posto BDP-a. BDP po stanovniku (prema paritetu kupovne moći) porastao je na preko 31.000 dolara, dok je stopa nezaposlenosti, uprkos krizi, pala ispod devet odsto. Promijenjena je i struktura spoljnotrgovinske razmjene, gdje su, pored tradicionalnih partnera poput Italije i Njemačke, na značaju dobile i druge zemlje članice EU. Iako Factbook još uvijek navodi izazove kao što su emigracija, slaba izvozna konkurentnost i javni dug, tranzicioni problemi s početka stoljeća zamijenjeni su izazovima zrele, integrisane evropske ekonomije.
OBJAVIO REUTERS
360°
Američki obavještajci ocjenjuju: Putin želi cijelu Ukrajinu i ove dijelove Evrope
Promjene su vidljive i u podacima o etničkoj strukturi. Factbook, oslanjajući se na popise stanovništva, bilježi demografske posljedice rata. Prema popisu iz 1991. godine, Hrvati su činili 78,1 posto stanovništva, a Srbi 12,2 posto. Deset godina kasnije, popis iz 2001. pokazuje udio Hrvata od 89,6 posto i Srba od 4,5 posto. Posljednji podaci potvrđuju daljnju stabilizaciju s udjelom Hrvata od preko 91 posto. Vjerska pripadnost je ostala izuzetno stabilna, a dominantna je pripadnost Rimokatoličkoj crkvi.
Možda najznačajnija promjena tiče se međunarodni položaj zemlje. U izdanju iz 2000. godine, u dijelu o međunarodnim sporovima, detaljno su opisana neriješena pitanja oko istočne Slavonije, poluotoka Prevlake i morske granice sa Slovenijom. Hrvatska je u to vrijeme bila samo promatrač u Pokretu nesvrstanih i kandidat za članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Danas Factbook navodi Hrvatsku kao punopravnu članicu NATO-a (od 2009.), Europske unije (od 2013.), te eurozone i Šengena (od 2023.), čime je čvrsto usidrena u zapadne političke, vojne i ekonomske saveze. Nekadašnji granični sporovi se i dalje spominju, ali su potisnuti u drugi plan suočeni s novim transnacionalnim izazovima kao što su migracije.
Kraj jedne ere
Prema najavama, posljednje ažuriranje stranice bit će održano početkom 2026. godine, nakon čega će biti arhivirano. Iako CIA nije dala detaljno objašnjenje, razlozi gašenja leže u samoj prirodi modernog informatičkog doba. Šezdesetih godina CIA je imala monopol na prikupljanje i sistematizaciju takvih podataka. Danas su osnovne informacije o zemljama sveprisutne, dostupne iz bezbrojnih izvora. Stoga se fokus agencije pomjera sa osnovnog utvrđivanja činjenica na ono što drugima nedostaje: dubinsku, specijaliziranu analizu i predviđanje budućih događaja.
Osim toga, statični format “knjige”, pa čak i povremeno ažurirana web stranica postaje zastarjela. Budućnost leži u dinamičkim bazama podataka koje se osvježavaju u realnom vremenu, moguće uz pomoć umjetne inteligencije.
