Mađarska država čvrsto stoji u Hernadijevoj odbrani. Ovaj zaštitnički stav zasniva se na isprepletenoj mreži bliskih ličnih odnosa, nacionalnih interesa i pravnih bitaka koje sežu daleko izvan granica dviju zemalja.
Zsolt Hernadiizvršni direktor MOL-a, jedan je od onih koji će se najviše oznojiti sada kada su izgubili vlast Fidesz I Viktor Orban. Hoće li ga izručiti Hrvatskoj sada kada se promijenila vlast? Iako je, prema prvim izjavama načelnika Tise, teško.
“Imao sam sreću da se sretnem i razgovaram sa gospodinom Plenkovićem. INA-MOL je duga priča i moramo izvući pouke. Recimo, platiti svu tu odštetu na međunarodnom nivou koja je dosuđena. Moram provjeriti, samo znam da nije slučajno da Hernada nije izručen. Proces za Sanadera nije bio vrlo objektivan, ali kao što je to povjerljiva informacija, ovo nije brzo (…) posvetiću mu se rad“, rekao je – između ostalog – Peter Magyar prvog dana nakon pobjede na parlamentarnim izborima u Mađarskoj.
Podsjetimo, Orbana, koji je blizak Hernadiju, hrvatski sud je u odsustvu osudio na dvije godine zatvora zaključivši da je dao mito Ivi Sanaderu, tadašnjem premijeru i šefu HDZ-a, za ugovore sklopljene 2009. između Vlade RH i MOL-a, čime je mađarska naftna kompanija preuzela kontrolu nad INA-om. Putovanje u Azerbejdžan, u Baku 2024. godine, bilo je Hernadijevo prvo službeno najavljeno poslovno putovanje u inostranstvo otkako su ga hrvatske vlasti osumnjičile da je uplatio korupcijski novac u vezi s akvizicijom Ine. Po savjetu advokata, uglavnom je boravio u Mađarskoj i nije putovao u zemlje Evropske unije, napisao je 24.hu.
Hrvatski uskok od 2011. traži izručenje Hernadija. Domaće vlasti su odbile izručenje, pozivajući se, između ostalog, na pravosnažnu oslobađajuću presudu direktoru kompanije u Mađarskoj prije deset godina.
Pa gdje su ovi HDZ lopovi? Zašto nisu u zatvoru? Nije da ih nema, vikao je Ivo Sanader na predizbornom skupu HDZ-a 2008. Samo godinu dana kasnije kamere su uhvatile susret njega i Hernadija u tada poznatom zagrebačkom restoranu Marcellino. I tu je pao. Snimak je bio dokaz na suđenju za korupciju. Sanader je osuđen na šest godina, a Hernada na dvije godine.
Sam snimak na prvi pogled djeluje prilično benigno, piše Express 2019. godine. Bez zvuka, relativno lošeg kvaliteta, kao i svi snimci nadzornih kamera, napravljen je 2009. godine, a prikazuje Sanadera i Hernadija kako razgovaraju za ručkom. Međutim, u jednom trenutku se mijenja atmosfera sastanka. I jedni i drugi vade mobitele i izvlače baterije iz mobitela, valjda da ih neko ne prisluškuje. Razmjenjuju papiriće sa nečim napisanim na njima.
“Interesantno je jer šef najveće kompanije u regionu razgovara sa bivšim premijerom. Predstavnik najvećeg investitora u Hrvatskoj. Razgovaramo, a bivši premijer me nešto pitao. Vadim telefon, palim ga, čekam malo jer treba neko vrijeme da se telefon uključi, provjerim nešto, tražim papir jer nemam, a ovo nemam, a nemam ni olovku. ima veze sa kriminalom. I ako neko želi da to pokaže kao dokaz, ja sam pitao za broj telefona jedne madjarske javne ličnosti.
Posljedice afere prvo su zatekle Maria Čerhaka, vlasnika restorana, a Marcellino je došao na loš glas.
Cerhak je svjedočio na sudu:
“Robert Ježić, koji je uvijek bio poslovno odjeven, došao je tog dana u sakou, sav izgužvan. Da ga nismo poznavali, ne bismo ga pustili. On je zavjerenički prošao kroz restoran i tražio sto. Sanader i Ježić su naručili vrlo skupo vino, a Hernad čaj, koji bi pio to vino Grand HRK04, koji bi to koštao Grand HRK04. kao drugu flašu, Ježić je odgovorio da su mi konobari u jednom trenutku rekli: “Šefe, skidaju baterije nakon ručka, ostali su Ježić i Hernadi.”
Međutim, neki snimci s Marcelinovih nadzornih kamera su izbrisani, o tome ga je pitala Sanaderova odbrana.
“Ako je korisno što su neki snimci obrisani, to ide u prilog Sanaderu jer su neki momci koji su bili opušteni, iz drugog miljea, znate…”, rekao je svjedok, vjerovatno misleći na pripadnike krim miljea.
Iznerviran pitanjima odbrane o brisanju snimaka, rekao je: “Da sam ostavio sve snimke, Sanaderu bi bilo gore”.
Dodao je da na četverominutnom snimku nema Ježića jer ga u tom trenutku najvjerovatnije nije bilo.
“Sanader je uvijek imao nekoliko mobitela koje su mu na njegov zahtjev dostavljali iz obezbjeđenja. Tada su konobari rekli da vade baterije.”
Marcellino je zatvoren nakon što su bogati gosti shvatili da ih snimaju, iako je restoran ranije bio uredno oblijepljen natpisima koji upozoravaju na video nadzor.
“Sanaderovo obezbjeđenje je znalo za snimak… Obavještenja o video-nadzoru su bila posvuda”, rekao je tada Čerhak.
Međutim, Hernadi je znao da neće biti izručen, barem ne dok je Orban na vlasti. Protekcionistički stav zasniva se na isprepletenoj mreži bliskih ličnih odnosa, nacionalnih interesa i pravnih bitaka koje se protežu daleko izvan granica dviju država.
Odnos između mađarskog premijera Viktora Orbana i Žolta Hernadija opisan je kao izuzetno blizak, kako na ličnom tako i na profesionalnom planu. Orban je u nekoliko navrata javno isticao MOL kao “perjanicu” mađarske industrije i stratešku nacionalnu kompaniju.
– Ponosni smo na MOL, cijenimo ga i, ako treba, branićemo ga – rekao je Orban još 2013. godine, ističući da veza između vlade i kompanije nije samo ekonomska, već predstavlja i “nacionalnu emotivnu vezu”.
Ova bliskost nije ostala samo na riječima. Mađarski mediji su izvještavali o Orbanovim posjetama Hernadijevoj kolibi, a MOL pod Hernadijevim vodstvom bio je velikodušan sponzor projekata bliskih premijeru, poput fudbalske akademije Puškaš, koju je osnovao sam Orban. Hernadi je, sa svoje strane, javno branio poteze vlade, uključujući i uvođenje posebnih poreza, tvrdeći da su oni i dalje povoljniji za MOL od onih za vrijeme prethodnih vlada.
Ključni pravni argument mađarskih sudova bio je princip ne radim i idemodnosno zabrana dvostrukog suđenja za isto krivično djelo. Naime, mađarsko tužilaštvo je vodilo istragu o istim optužbama, ali ju je obustavilo zbog, kako su naveli, nedostatka dokaza. Iako je Hernadi u postupku saslušan samo kao svjedok, mađarski sudovi su taj argument iskoristili kao osnov za odbijanje izručenja.
Dodatni, a možda i ključni razlog za odbijanje suradnje je uvjerenje mađarskog pravosuđa da Hernadiju neće biti zajamčeno pošteno suđenje u Hrvatskoj. Ova teza je dobila na snazi nakon što je hrvatski Ustavni sud ukinuo prvu presudu Sanaderu zbog proceduralnih grešaka. Mađarski sudac je 2018. zaključio: ako Hrvatska nije osigurala pošteno suđenje svom državljaninu, teško je očekivati da bi osigurala pošteno suđenje i mađarskom.
Konačna potvrda ovog stava stigla je u martu ove godine, kada je Sud u Budimpešti donio pravosnažnu odluku kojom odbija da prizna i izvrši hrvatsku presudu. Sud je u obrazloženju naveo čak deset tačaka u kojima su, prema njihovoj ocjeni, Hernadijeva temeljna prava povrijeđena tokom postupka u Hrvatskoj, uključujući pravo na nepristrasnog suca, pravo na odbranu i pravo na korištenje maternjeg jezika. U međuvremenu, MOL je dobio nekoliko međunarodnih arbitražnih sporova protiv Hrvatske u kojima je utvrđeno da korupcija nije dokazana.
I dok Magyar kaže da bi prvo morao da prouči tajne dosijee vezane za njegov slučaj, sam Hernadi je, komentarišući program stranke TISZA, naveo da to smatra više “izbornom komunikacijom” nego konkretnim programom, dodajući da se sa Mađarom nije sastajao otkako je ušao u politiku. Svoj stav je jasno definisao u kratkoj izjavi.
– Držimo se činjenica, a činjenica je da se mađarski premijer zove Viktor Orban.
To je bilo, nije više. Hernadi možda neće preživjeti Magjarovo “sječu” Orbanovog štaba, ali – hoće li biti izručen Hrvatskoj? Odgovor na to pitanje krije se negdje u tajnim dokumentima o slučaju INA-MOL koji će na stolu susresti Petera Magyara.
