Strojnicu Thompson, simbol čikaške gangsterske ere, proslavio je u Hrvatskoj Marko Perković Thompson. Ima ga i danas, kaže Perković. Winston Churchill je također pozirao s Thompsonom u Drugom svjetskom ratu
Ko zna što bi rekao John T. Thompson, izumitelj mitraljeza nazvanog po njemu, da je znao da će mu slavu ukrasti hrvatski pjevač iz Čavoglava nekih dvije tisuće godina, odnosno skoro stotinu godina nakon što je proizveden prvi ‘Tommy Gun’. Thompson je ovih dana definitivno najguglanije ime u Hrvatskoj. Oružje je prvobitno bilo namijenjeno za rovovsko ratovanje tokom Prvog svjetskog rata, ali nije dovršeno na vrijeme. Američki brigadni general John T. Thompson bio je načelnik za malokalibarsko oružje u odjelu tehničke službe komande do 1914. godine.
Prva velika narudžba za puške Thompson došla je 1920-ih od potpuno neočekivanog kupca: američke pošte. Nakon niza brutalnih pljački, naručili su 200 jurišnih pušaka M1921A kako bi osigurali poštanske automobile. Mašinama su zapravo upravljali američki marinci zaduženi za sigurnost. Ali ubrzo su mafijaši prihvatili Thompsonov mitraljez. Tokom godina prohibicije, bio je veoma popularno oružje među gangsterima iz Čikaga i Njujorka. Vjerovatno se sjećate u gangsterskim filmovima kada se pojavi neki ubica sa mitraljezom skrivenim u kutiji za violinu. Pa, ono što je unutra je Tommy Gun, odnosno Thompson.
Poznat i kao ‘čikaška pisaća mašina’, Tommy Gun je postao simbol brutalnih dvadesetih godina. Zbog svoje relativno kratke dužine – duga je oko 80 cm – Thompson zapravo stane u malu drvenu kutiju za violinu kada se rastavlja. Kada su kriminalci to shvatili, kutije za violinu su počele da se koriste za skrivanje svih vrsta vatrenog oružja – od mitraljeza do skraćenih sačmarica.
Kada nije stigao do prvog, Thompson je u Drugi svjetski rat ušao potpuno usavršen. Chruchill je ponosno pozirao s Tommy Gun-om kada su naručili 450.000 komada od Amerikanaca, ali su zbog ubojitih njemačkih podmornica britanskoj vojsci uspjeli isporučiti samo sto hiljada mitraljeza. Zabeleženo je da je cena mašine bila 225 dolara po komadu, sa završnom obradom od oraha, kundakom i hvataljkama, dva “L” bubnja, četiri okvira, remenom, hiljadu metaka i kompletom za čišćenje. Thompsoni su nabavljeni 1941. i uvedeni u rat od strane britanskih specijalnih snaga. Ko zna, možda je nešto od te pošiljke godinama kasnije završilo u Čavoglavama.
Prošlo je dosta vremena otkako je Marko Perković, tamo početkom 90-ih, ‘ukrao’ ime mitraljeza i postao Tompson. U nekim drugim okolnostima, čovjek po nadimku Heckler ili Koch, možda Kalash, mogao je održati vikend koncert na Hipodromu. Ali ratne okolnosti su bile takve da je Marko Perković bio jedan od šest “marka” u jedinici, pa je dobio nadimak da bi se mogao razlikovati po pušci koju je nosio. I nije imao Heckler & Koch ili Kalašnjikov, nego američki mitraljez – “Thompson”.
THOMPSONOVO SELO
360°
Čavoglave u NDH: ‘Četnici iz Žitnića i Moseća upali u selo i pobili Perkoviće’
Evo šta piše na portalu odbrane: Nakon početka Domovinskog rata, 1991. godine, Marko je stupio u Zbor narodne garde kao dragovoljac, te je bio pripadnik Samostalnog voda Čavoglave. Samostalni vod Čavoglava zvanično je osnovan 17. septembra 1991. godine. Do sredine oktobra radi samostalno. Tada dolazi 114. brigada HV-a, inače prva pričuvna brigada u Hrvatskoj, u čijem sastavu je i Samostalni vod Čavoglave. Zajednički drže položaje od Moseća do vrha Svilaje, što je zapravo prva linija odbrane na kojoj je spriječen prodor JNA i četnika prema Splitu. Vod “Čavoglava” drži navedene položaje uz smjene nekoliko brigada, među kojima je i čuvena 3. imotska bojna 4. gardijske brigade HV-a. Tako je ostalo do jeseni 1992. godine, kada vod ulazi u sastav 142. Drniške brigade HV-a i sudjeluje u svim ratno-oslobodilačkim akcijama u kojima učestvuje i 142. brigada i završava svoj ratni put kada su sve ratne akcije Ljeto 95, Oluja, Maestral, položaj u sastavu Čavoglava… njih šestoro koji su se zvali Marko, pa su mu dali nadimak po starom američkom mitraljezu “Thompson” koji je nosio. Thompson ubrzo zamjenjuje pušku nečim prikladnijim i svrsishodnijim, ali nadimak je ostao do danas.”
O tome je davno nešto rekao i sam Perković u emisiji Željka Ogresta:
“Koliko znam, vi ste učestvovali u Oluji, je li tako, i oslobodili ste Knin?” upitao je Ogresta.
“Tačno, da, bio je to odmor za mene, sve me ovo malo izmorilo. Ova estradna emisija, pošto nisam imao nameru da se bavim ovim, desilo se slučajno. Kada sam išao sa prijateljima u Čavoglave, onda bih se odmarao. I naravno da mi je sve to bilo u redu”, odgovorio je Tompson.
Voditelj je tada pitao za pušku: “Imate li još uvijek Thompsona?”
“Thompson je sa mnom, uvijek će biti.”
Objasnio je odakle mu američka puška.
“Prve puške koje smo dobili u ratu 1991. godine, petnaestak pušaka, među njima je bila i jedna stara američka puška Tompson, koju su Amerikanci dugovali u Drugom svjetskom ratu. Pošto nas je bilo nekoliko sa imenom Marko u našem vodu, i Marko, onaj koji ima Tompsona. I tako dalje. I to je bila loša sreća, to je loša sreća, to nije dobar Thomp. teško je nabaviti municiju za to i tako dalje.”
Hrvatski vojnik o mitraljezu Thompson piše: “Poslije izbijanja Domovinskog rata, 14. rujna, predsjednik Tuđman je izdao naredbu na temelju koje je izvršena blokada svih vojarni i drugih vojnih objekata na području Hrvatske. Rezultat ove blokade bila je masovna predaja brojnih vojnih objekata (neki su predati bez ijednog pogotka), pa je hrvatski hitac ušao u posjed bez ijednog pogotka. oružje i streljivo (između ostalog i velika količina kratkih mitraljeza “Thompson M-1”, koji su relativno brzo postali vrlo popularni kod branitelja, prvenstveno zbog svog respektabilnog kalibra i velike ubojne moći, međutim, naoružavanje hrvatskih branitelja tim mitraljezom nije bilo značajno, prvenstveno zbog ograničene količine ACP-a4). Što se tiče uvoza oružja i vojne opreme, njegova nabavka je bila vrlo otežana, s druge strane, njegove dimenzije su očito percipirane od strane mnogih korisnika kao ograničavajući faktor, pa je došlo do pojave vađenja drvenog kundaka i upotrebe mitraljeza „naravno, na taj način je tačnost paljbe postala vrlo upitna, međutim, u uličnim sukobima“. Dakle, Marko Perković Thompson je morao čuvati svaki metak, barem dok ne dobije drugu pušku.
