Na današnji dan 1945. godine, njemački brod Wilhelm Gustloff potonuo je u Baltičkom moru
30. januara 1945. njemački brod Wilhelm Gustloff potonuo u Baltičkom moru nakon što ga je torpedovala sovjetska podmornica S-13. Prema procjenama, u toj tragediji, koja se smatra najvećim gubitkom života u povijesti pomorstva, stradalo je između 9.000 i 9.600 ljudi. Uprkos razmjerima katastrofe, potonuće broda Wilhelm Gustloff i dalje je slabo poznato široj javnosti i rijetko se spominje izvan stručnih i istorijskih krugova.
MV Wilhelm Gustloff naručen je 1937. godine kao putnički brod namijenjen nacističkoj organizaciji ‘Kraft durch Freude’. Umjesto imena Adolfa Hitlera, brod je na kraju nosio ime predsjednika švicarskog ogranka nacističke partije. Ovo je bila Hitlerova odluka, koju je doneo na Gustloffovoj sahrani, kada je seo pored svoje udovice. Brod je bio domaćin brojnih koncerata i kulturnih događanja za nacističku elitu, kao i godišnjih odmora na Mediteranu. Konačni cilj broda je zapravo bio poboljšanje imidža Trećeg Rajha u očima Evrope i sveta.
Međutim, njegova putnička karijera trajala je vrlo kratko. Već 1939. godine brod dug 208 metara i širok 24 metra preuzela je njemačka mornarica i preuredila u vojnu bolnicu. Nakon 1940. Gustloff je postao ‘plutajuća kasarna’a 1945. puštena je u rad evakuacija nemačkih vojnika i civili iz Istočne Pruske, Courtlanda i Zapadne Pruske.
Operacija Hannibal i bijeg od Crvene armije
U svom posljednjem zadatku, MV Wilhelm Gustloff se našla u središtu ‘Operacije Hanibal’, misije evakuacije njemačkih vojnika i civila koji bježe od nezaustavljive Crvene armije. Svi su čuli vijest o njenom ulasku u Nemmersdorf, prvo njemačko selo koje je brutalno pregazila, piše njemački DW.
Na posljednjoj etapi, brod je krenuo iz Gdinje na baltičkoj obali s ciljem da preveze izbjeglice na sigurno u Kiel.
Prema službenoj dokumentaciji, nalazi se na brodu 6050 ljudi na brodu, ali ne navodi brojne putnike koji su se ukrcali na brod bez evidencije. Jedan od rijetkih ljudi koji su preživjeli, Heinz Schöngodine kasnije u svojoj detaljnoj analizi naveo je da ih je bilo na brodu ukupno deset i po hiljada ljudi. Polovina su bila djeca. Pored običnih civila i brojnih vojnih lica, bilo je i zdravih i povrijeđenih vojnika.
Brod je isplovio posljednji put 30. januara 1945 u pratnji manjeg broda opremljenog podvodnim torpedima. Suprotno preporuci vojnog narednika Wilhelma Zahna da brod krene plićim putem bliže obali, Kapetan Friedrich Petersen odlučio se za dublju rutu za koju je bio siguran da nije mina.
Misteriozno radio upozorenje
Kada je dobio radio poruku da se približava njemački konvoj koji uklanja neprijateljske mine s mora, kapetan je upalio zeleno i crveno svjetlo, zbog čega je Wilhelm Gustloff bio lako vidljiv. To je bila sudbina Wilhelma Gustloffa i hiljada ljudi koji su bježali od rata samo nekoliko sati kasnije. Izvor ove poruke ni danas nije utvrđen – Nije bilo nemačkog konvoja.
S obzirom da su nacisti ukrcali brod protivavionskim projektilima i da je na njemu bilo vojno osoblje, brod nije smio nositi bolničke oznake, a prema međunarodnim zakonima nije imao pravo na zaštitu na moru.
Nekoliko trenutaka nakon što su svjetla upaljena, broj je uočila posada sovjetske podmornice S-13 pod komandom kapetana Aleksandra Marineska. Zbog niskih temperatura na Gustloffu, smrznuto protivavionsko oružjea otkazali su i senzori na pratećem brodu opremljenom torpedima. Nemci su ostali bez ikakve zaštite.
Tri razorna torpeda i smrt pet hiljada nevine djece
Prije nego što je Gustloff udario sa tri torpeda, kapetan Marineska je pratio brod puna dva sata. Prvi je projektil pogodio područje gdje su boravili članovi posade van dužnosti. Drugi projektil je pogodio dio gdje se nalaze žene, a treći je uništio strojarnicu, čime je prekinut pogon, kao i struja, a time i mogućnost komunikacije.
Samo jedan čamac za spašavanje bio je ispravan, a temperatura vode oko 4°C. Međutim, noć je bila posebno hladna, pa je temperatura zraka bila oko -18°C, zbog čega je površina vode bila prekrivena slojem leda. Iako je mnogo ljudi poginulo usred raketnih napada ili u metežu koji je nastao na brodu, većina ih je umrla od smrzavanja u hladnoj vodi.
ŠOKANTNO
Život
Tajna čuvana 100 godina: Šta su radili sa mrtvima sa Titanika
“Ukrcavanjem civila na naoružane brodove pod vojnim oznakama, nacisti su vrlo dobro znali da te ljude dovode u smrtnu opasnost.”
Samo 40 minuta kasnije MV Wilhelm Gustloff bio je na dnu mora. Od više od deset hiljada putnika na brodu, njemačke jedinice su uspjele da ih spasu tek 1252. Sva četiri kapetana na brodu su preživjela, a nacisti su pokrenuli postupak samo protiv jednog od njih. Ali nikada nije osuđen zbog pada nacističke Njemačke.
Prema riječima Heinza Schöna, u nesreći su poginule 9.343 osobe, od čega 5.000 djece. Prema nezavisnoj američkoj studiji iz 2003. godine umrlo je 9.400 ljudi.
Najveća pomorska tragedija u istoriji
I savezničke sile i sile Osovine potopile su bezbroj brodova punih civila tokom Drugog svetskog rata. Ali potonuće Gustloffa je bez sumnje najveća pomorska tragedija u istoriji. Samo tri mjeseca kasnije, ista podmornica potopila je brod ‘General von Steuben’, u kojem je život izgubilo tri hiljade ljudi.
Prije nego što je potopio Gustloff, Aleksandar Marinesko kažnjen je od strane vojnog suda zbog alkoholizma, zbog čega nije mogao biti proglašen vojnim herojem. Zbog toga je odlikovan medaljom nižeg čina, a u oktobru 1945. nečasno je otpušten iz službe.
Mihail Gorbačov ga je posthumno odlikovao 1990. godine titulom ‘Heroja Sovjetskog Saveza’.
Užasna tragedija u kojoj nije prekršen nijedan ratni zakon
U intervjuu za The New York Times 2003. godine, njemački nobelovac Gunter Grass objasnio je svoj nagrađivani roman ‘Im Krebsgang’, djelo zasnovano na potonuću Gustlofa, na sljedeći način: ‘Napisao sam knjigu da tu tragediju uzmem iz ruku ekstremne desnice. Kažu da je to bila tragedija ratni zločin. To je bilo strašno, ali to nije bila posljedica ratnog zločina, to je bila strašna posljedica – rata.’
S njim se slaže i Heinz Schön, najistaknutiji preživjeli Nijemac koji je svoj život posvetio analizi potonuća i utvrđivanju činjenica. U trenutku kada je brod pogođen, bio je samo uplašenog 18-godišnjaka koji je radio za malu dnevnicu. Upravo je on, kao što smo ranije spomenuli, prvi koji je tačno utvrdio koliko je putnika bilo u avionu, a bez njegovog truda razmjeri tragedije se možda nikada ne bi saznali. Međutim, on također odbija tragediju kategorizirati kao ratni zločin.
– Brod je prevozio vojnike, plovio je pod neprijateljskim bojama i bio je naoružan. Ispaljivanje torpeda na takvo plovilo ni na koji način nije protiv zakona ratovanja, rekao je jednom prilikom.
Upitne namjere nacističke elite
Iako je dva i po miliona Nijemaca evakuirano brodovima preko Baltika u kratkom vremenu, što im daje za pravo da traže najveću humanitarnu akciju u istoriji, nemoguće je pobjeći od utiska da nacističke namjere nisu bile sasvim čiste čak ni kada su spašavali svoje ljude – ili svoje zarobljenike.
Ukrcavanjem civila na naoružane brodove pod vojnim oznakama, oni su morali znati da su ti ljudi dovesti do smrtne opasnosti. Ni u jednom od ta dva tragična slučaja posada nije pokušala obavijestiti neprijateljske snage da, između ostalog, prevoze i civile.
Šta se desilo sa brodom
Stručnjaci i istoričari se slažu da je MV Wilhelm Gustloff vladao utočištem tri faktora: brod nije imao nikakvu zaštitu osim broda čiji su senzori na kraju otkazali, odluka četvorice kapetana da plove na otvorenom moru i s obzirom da je brod bio vezan u luci četiri godine, kapetani su se bojali ploviti maksimalnom brzinom.
Bez ta tri faktora, slažu se stručnjaci, ruska podmornica nikada ne bi mogla da pogodi Gustloff torpedima.
