Gostovanje Harisa Zahiragića, delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH, u emisiji Otvoreno na HRT-u pokazalo je da intelektualci, političari i analitičari u Republici Hrvatskoj, naročito oni koji aktivno prate bh političku scenu, više nisu u stanju voditi ozbiljnu, argumentima potkrijepljenu diskusiju, a da ne pokažu ogromno neznanje o prilikama u našoj zemlji. Godine propagande ostavile su trajni ožiljak i na onima koji učestvuju u kreiranju propagande prema BiH.
Pored Zahiragića, u emisiji su gostovali glavni sekretar Domovinskog pokreta i državni sekretar u Ministarstvu demografije i useljeništva Hrvatske Mladen Barać, državni sekretar u Ministarstvu vanjskih i evropskih poslova iz HDZ-a Frano Matušić te zastupnik u Hrvatskom saboru Nino Raspudić.
Upravo je Raspudić, od kojeg bi se očekivalo da poznaje elementarne činjenice o ustavnom okviru u BiH na jednostavno pitanje Zahiragića ostao bez smislenih argumenata.
Argumentirajući da član Predsjedništva iz reda Hrvata predstavlja narod iz kojeg dolazi, a ne sve građane, Raspudić je ponovio odavno izlizani argument. Kazao je da ustavna odredba koja govori o mogućnosti preglasavanja člana Predsjedništva određuje da ukoliko je jedan od članova izabranih iz Federacije preglasan on ima mogućnost pokrenuti vitalni nacionalni interes (vitalni interes entiteta) o kojem onda odlučuje onaj Klub konstitutivnog naroda u Domu naroda FBiH, naroda iz kojeg taj član dolazi.
Dodao je da upravo ta činjenica govori da Komšić treba predstavljati narod iz kojeg dolazi, jer “veto” upućuje Klubu Hrvata.
U trenutku dok je govorio Zahiragić ga je prekinuo jednostavnim pitanjem “ko bira delegate Hrvate u Dom naroda FBiH?”, što je Raspudić inicijalno izignorisao.
“Oprostite, ako možemo razviti debatu? Ko bira te delegate u skupštine kantona? Ko ih bira? Svi građani, jel tako?”, Zahiragić je bio uporan.
Pod pritiskom Raspudić se indirektno složio, “poentirajući” da su te odredbe da svi građani inicijalno biraju sve zastupnike u kantonalne skupštine (od kojih će neki postati delegati) rezultat odredbi iz 2000. godine koje je donio šef misije OSCE-a (OESS-a) Robert Barry. (Tada još uvijek nije postojao Izborni zakon BiH, koji je prvi put usvojen u Predstavničkom domu PS BiH 2001. godine.)
“To nije prošlo parlamentarnu proceduru. Ni Barryevi ni Petritschevi (tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch)”, kazao je Raspudić.
Raspudić je prvo izrekao neistinu da je Barry kreator principa koji određuje da su svi zastupnici u kantonalnim skupštinama, a od kojih neki u nastavku izbornog procesa postaju delegati, izabrani od svih građana kantona, a onda lupio da ta temeljna odredba nije usvojena kroz Izborni zakon BiH u Parlamentarnoj skupštini BiH. Barry jeste izašao izvan okvira Ustava FBiH, ali ne u ovom smislu.
Istovremeno je pomiješao nametnute izmjene Ustava Federacije BiH (koje zaista nisu bile usvojene u oba doma Parlamenta FBiH), a koje su se odnosile na ukupni broj delegata u Domu naroda, koji je smanjen sa 30 na 17, uz uvođenje Kluba Srba, sa izvornom ustavnom odredbom da će minimalno jedan delegat Hrvat i jedan Bošnjak biti izabrani u Dom naroda FBiH, ukoliko makar jedan zastupnik Hrvat i Bošnjak, u svakom od kantona, bude izabran u kantonalnu skupštinu.
Ustav Federacije, donesen 1994. godine, dok Barry još nije ni stigao u BiH, jasno je omogućavao da svi građani u svakom od deset kantona mogu učestvovati u izboru svih zastupnika, koji onda između sebe biraju delegate (zastupnici Hrvati delegate Hrvate, a zastupnici Bošnjaci delegate Bošnjake) za Dom naroda FBiH. Praktično, Ustav FBiH je omogućavao, kako 1994. tako i danas da delegati u Domu naroda primarni legitimitet dobijaju izborom u kantonalne skupštine.
Samo jednim jednostavnim pitanjem pokazale su se pukotine u narativu koji se godinama gradi u hrvatskom društvu da je pitanje odnosa etničkog i građanskog u BiH crno-bijelo.
Kako objasniti nepripremljenost Raspudića, natprosječno upućenom u tematiku? Reći da je slagao svjesno bio bi prejednostavan odgovor, jer je imao prostora da doskoči argumentu Zahiragića. Istovremeno, drugi sagovornici su samo nijemo posmatrali diskusiju.
Smjer sinoćnje diskusije rezultat je odavno postignutog konsenzusa u hrvatskom društvu da je bošnjačka politika prema Hrvatima predatorska, a što je posljedično dovelo do toga da suprotni argumenti percepciji hrvatske politike prema BiH, njenom ustavnom okviru i političkim procesima u njoj ne samo da više ne dopiru do hrvatske javnosti, o njima više ozbiljno ne diskutuje ni hrvatska politička i intelektualna elita na nivou analize, već samo potvrđivanja unaprijed usvojenih zaključaka.
Diskusije su tu da potvrde odavno postignuti konsenzus o tome šta se zbiva u Bosni i Hercegovini, a ne da ga propituju. Razgovori se više ne vode, oni su odavno završeni. Takav pristup ostavlja analitičare, kalibra Raspudića, nespremne za diskusiju. S tim u vezi poziv Zahiragiću da gostuje u emisiji stigao je iz uvjerenja da je u pitanju galamdžija koji će samo očekivanim populističkim pristupom, što mu nije strano, uz pokoju oštru riječ, samo potvrditi da je razgovor u osnovi besmislen.
Zahiragić je neočekivano napravio solidan balans između suštine razgovora, onoga što stranka očekuje od njega da kaže i onoga što je najlakše prodati javnosti kao “pobjedu”. Poruka da Herceg-Bosna nikad neće biti formirana je bila zabavna, kreiranje dojma, praktično nebitna, ali diskusija s Raspudićem je bila suština koja prevazilazi populizam.
Na kraju može se zaključiti da u hrvatskoj percepciji o neupitnoj ispravnosti politike koju Zagreb vodi prema BiH argumenti bilo koga u Sarajevu u startu se odbacuju s prezirom, što je kreiralo politički i medijski prostor za bezlične diskusije istomišljenika koji jedni drugima potvrđuju unaprijed izgrađene stavove o problemima bh. društva sad već punu deceniju, u mjeri da analitičari u Hrvatskoj više ni ne promišljaju o njoj analitički, već navijački, ostavljajući ih nespremne za bilo kakvu ozbiljnu diskusiju, jer ona odavno i ne postoji. Nastup Zahiragića je pokazao da za diskusiju itekako ima prostora.
Preuzeto sa: istraga.ba
