Hezbollah je u septrmbru 2024. bio u potpunom rasulu. Osamdeset izraelskih bombi sravnilo je sa zemljom sjedište libanonskog pokreta, a nekoliko najviših vojnih zapovjednika bilo je mrtvo, uključujući Hassana Nasrallaha, kojeg su Izraelci locirali i likvidirali čak dvadeset metara pod zemljom. Izraelski obavještajni proboj bio je brutalan i sveobuhvatan, pa su preživjeli zapovjednici odbacili telefone, uzjahali motocikle i skutere te pojurili prema unaprijed dogovorenim točkama okupljanja u južnom Beirutu. Bio je to početak protivudara koji je naoružani pokret vratio s ruba ponora i udario temelje radikalno drugačijoj strategiji.
Nasrallahova dilema
U danima koji su uslijedili zapovjednici su se okupljali kraj pekarnica, poslovnica banaka i trgovina mobitelima, komunicirajući isključivo pogledom i šaptom. Sastavili su plan za oživljavanje stranke i sukob s nadirućom izraelskom kopnenom invazijom. Tada još niko nije slutio da će upravo ta gerilska regeneracija, potpomognuta tehnologijom i potpuno novim kadrovima, iznjedriti vojni preporod koji se dogodio petnaest mjeseci kasnije, usred novog rata. Stranački izvori tvrde kako je Hezbollah doslovno izbjegao masakr zahvaljujući sumnjičavom inspekcijskom timu.
Iza zatvorenih vrata među članovima Hezbollaha postoji opće prihvaćanje da je odluka o napadu na Izrael u oktorbu 2023. bila povijesna pogreška, barem u načinu na koji je izvedena. Odluka je bila isključivo Nasrallahova i naišla je na protivljenje unutar Šura vijeća. Dok su se rakete obrušavale na Gazu, Nasrallah je naredio ograničenu intervenciju, otvorivši frontu podrške. Njegovi ključni savjetnici, poput Ibrahima Aqila, zapovjednika specijalne jedinice Radwan, smatrali su da Hezbollah mora ili udariti svom snagom ili ne učiniti ništa. Kompromis se pokazao kobnim jer je Izrael već tada polako testirao granice, a libanonski gubici uskoro su zasjenili izraelske u omjeru dvije tisuće prema sedamdeset poginulih.
Razmjeri sigurnosnog proboja postali su jasni sredinom septembra 2024. kada je Izrael detonirao hiljade pagera i stotine voki-tokija. Iako su pageri ukrali naslovnice, pravi cilj bili su voki-tokiji, napunjeni s više eksploziva i namijenjeni borcima na terenu. Petnaest hiljada tih uređaja bilo je u skladištu i, ključno, ugašeno kada je Izrael aktivirao drugu fazu operacije. Samo nekoliko stotina eksplodiralo je sljedećeg dana, ali njihova je razorna moć bila jasna. Izraelski plan bio je uključiti ih i podijeliti hiljadama boraca, no inspekcijski tim Hezbollaha uporno je sumnjao u pagere te odlučio poslati uzorke u Iran na daljnje testiranje. Ta je odluka prisilila Mossad da ranije povuče okidač i spriječi katastrofu golemih razmjera.
Izrael je potom 66 dana vodio brutalnu zračnu i kopnenu kampanju. Ubijeni su Nasrallah, njegov rođak i nasljednik Hashem Safieddine te većina vojnog vrha. Uništene su cijele jedinice, skladišta streljiva i zapovjedna mjesta. Preživjeli su uglavnom oni zapovjednici koji nisu podizali telefone. Dok su izolirane postrojbe na jugu kupovale vrijeme, Iran je uskočio kako bi podupro svog saveznika. Vojna struktura Hezbollaha preslikava onu Iranske revolucionarne garde, a kada su šefovi raznih jedinica i njihovi zamjenici eliminirani, iranske inačice tih komandanata došle su u Liban popuniti vakuum. Među njima je bio i Esmail Qaani, nasljednik Qassema Soleimanija.
Unatoč razaranju, Hezbollah vjeruje da je njegova otpornost iznenadila Izrael i natjerala Benjamina Netanyahua na primirje. Netanyahu je procijenio da se Hezbollah može dokrajčiti politički, domaćim i međunarodnim pritiskom. Mudrost u Libanu i inostrnstvu tvrdila je da je vojna snaga pokreta pala na 20 posto nekadašnje sposobnosti. Pad Bashara al-Assada u Siriji samo je dodatno potkopao položaj stranke i ohrabrio neprijatelje koji su počeli zahtijevati povlačenje Hezbollaha i sjeverno od rijeke Litani. Taj maksimalistički pritisak, uz svakodnevna izraelska kršenja primirja, izazvao je otvrdnjavanje stranačkog stava.
Dok se izvana činilo da vojno krilo krvari pod sve jačim udarima, Hezbollah je prolazio kroz golemu unutarnju transformaciju. Dva visoka izvora opisala su kako je vojno krilo postalo preglomazno i sporo, te je odgovor bio raskomadati ga na potpuno neovisne jedinice po uzoru na gerilsku borbu Imada Mughnieha. Svaka jedinica dobila je priručnik s unaprijed pripremljenim scenarijima kako bi mogla djelovati bez zapovijedi centralne komande. Najvažnija nova uputa bila je da se borci ne moraju boriti do posljednjeg metka, već smiju prepustiti teritorij ako je potrebno. Taj je model testiran u martu ove godine kada je Hezbollah, uvjeren da će Izrael pod krinkom rata s Iranom ponovno napasti Liban, odlučio preventivno udariti.
Nova smrtonosna taktika
Kada su izraelske trupe ušle na libanski teritorij južno od Litanija i šire, zauzele su oko 300 položaja po privatnim kućama, napuštenim vojnim bazama i čak jednoj križarskoj utvrdi. Ali nigdje nisu bile sigurne. Hezbollah je primijenio novu smrtonosnu taktiku neprekidnog uznemiravanja koristeći FPV dronove kojima se upravlja optičkim kablima. Ulogu pilota preuzeli su mladi libanski gameri, klinci za koje su ratni veterani mislili da postaju mekušci dok su sate trošili na pucačine u zadimljenim kafićima južnog Beiruta. Oni sada čine okosnicu bespilotne flote koja predstavlja središnju prijetnju izraelskim tenkovima Merkava.
Tehnologija je ključ preporoda, a materijali su već bili tu. Hezbollah je tokom rata 2024. debitirao s projektilom Almas-1 koji koristi optički kabel dug osam do deset kilometara, prenamijenivši goleme količine kablova za diskretnije FPV letjelice. Proizvodnja dronova masovno je povećana, a letjelice sada nose više eksploziva. Dok se država kroz pregovore u Washingtonu pokušava odvojiti od šireg rata, primirje od 16. aprila zapravo podupire Iran prijetnjama pomorskom prometu u Hormuškom tjesnacu. Niko ne vjeruje da će se život na jugu Libana uskoro normalizirati.
Cijena ove regeneracije golema je za šijitsku zajednicu. Oko 600 hiljada ljudi ostalo je prognano iz svojih domova, a mnoga mjesta Izrael je jednostavno izbrisao s lica zemlje poput onih u Gazi. Na groblju u Dahiehu, dok se prinose tihe molitve za pale sinove i braću, raste nezadovoljstvo. Jedan posjetitelj tiho priznaje da dolazi odati počast prijateljima, ali da ima ozbiljne probleme sa svime što se dogodilo. Društveni ugovor između Hezbollaha i zajednice puca jer stranka više ne može pružati skrb, stanovanje i obnovu kao prije, dijelom zbog financijske krize, a dijelom jer je kopnena ruta preko Sirije presječena.
Ipak, izraelsko sektaško ciljanje i neprijateljstvo dijela sunitskih i kršćanskih sunarodnjaka samo guraju šijite natrag u zagrljaj pokreta. Postoji osjećaj da su pod egzistencijalnom prijetnjom. U kolovozu 2026. Hezbollah je vojno ozbiljno degradiran, s procjenama o četiri do deset tisuća poginulih u posljednja dva rata, ali njegov zaokret prema okretnijoj gerilskoj sili pokazao se učinkovitim. Slogani o oslobađanju Jeruzalema zamijenjeni su onima o obrani Libanona. Naim Qassem, unatoč manjku karizme, pokazao se otpornim liderom koji je proveo široko restrukturiranje i konsolidirao stranku u tranzicijskoj fazi.
Iako se čini primamljivim zamisliti da Iran sada upravlja Hezbollahom više nego pod Nasrallahom, izvori sugeriraju da je iranska prisutnost na terenu manja nego ikad zbog zatvorene Sirije i otežanog avio prometa. No, strateška i politička koordinacija jača je nego ikad. Unutar stranke vode se ozbiljne pozadinske rasprave o budućnosti i potencijalnom razoružanju, za što Naim Qassem nema crvenih linija, iako u trenutku rata nijedan prijedlog ne može biti službeno iznesen. Hezbollah je i dalje naoružan, utjecajan i u središtu svih regionalnih pregovora, toliko da je frustrirani Donald Trump u jednom trenutku nazvao libanskog ambasadora u Washingtonu i zahtijevao izravnu telefonsku liniju s pokretom, natjeravši dužnosnike da uspaničeno zovu svakog poznatog šijita ne bi li pronašli pravu osobu za razgovor.
(TBT)
The post USKRSNUĆE HEZBOLLAHA: Cijena ove regeneracije golema je za šijitsku zajednicu u Libanu appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
