Ako bi bilo suditi prema pisanju sarajevskih medija predizborna kampanja je završena upravo kad je kalendarski trebala otpočeti. Kako je otklonjena i posljednja enigma za sarajevske medije, a to je bilo ozvaničenje kandidature predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA), Bakir Izetbegovića, za bošnjačkog člana državnog Predsjedništva.
Sami sebi jamu iskopali
I skoro da većina sarajevskih analitičara nema dileme u ishod rezultata; kod Bošnjaka se SDA vraća na vlast; kod Hrvata HDZ ostaje „fiks“, bez obzira na iznenađenje koje je Petorka priredila kandidaturom Zdenka Lučića za hrvatskog člana Predsjedništva; a kod Srba opozicija preživljava brodolom iako joj je uspjeh Branka Blanuše na vadrednim izborima u RS-u bio dao „vjetar u leđa“.
Sarajevska Trojka je izložena ciničnim pogrdama od strane esdeaovskih medija zbog ostavke visokog predstavnika Cristiana Svhmidta, koji je po njiima, nametnuo Bošnjacima vlast Trojke. To što Schmidt odlazi, a Milorad Dodik ostaje, po nekima čak nikad politički moćniji, smatraju „zaslugom“ lidera Trojke. A upravoje „izbacivanje Dodika iz sedla“ trebao poslužiti Trojki kao predizborni adut.
Doda li se tome i činjenica da je „zeleno svjetlo“ koje je Bosna i Hercegovina bila dobila iz Bruxellesa za pristupanje pregovorima za članstvo u EU, sada je prema svim izvještajima Evropske komisije bar na „žutom“ signalu, pošto nisu usvojeni zakonima kojima je bilo uvjetovan pristup pregovorima. Iako krivica za promjenu „signala“ iz Bruxellesa prema Sarajevu, nije na strankama Trojke (SDP, NS i NiP), već na sihroniziranoj opstrukciji HDZ-a i SNSD-a, lideri Trojke plaćaju politički ceh.
Zbog ova dva momenta, odnosno događaja većina sarajevskih analitičara skloni su ocjenama da su lideri Trojke „sami sebi jamu iskopali“ i da se nemaju čemu nadati na oktobarskim izborima.
Ono što će biti nepoznanica, po ocjenama tih analitičara, jeste pitanje s kim će SDA formirati vladajuću većinu, bolje reči ko će htjeti sa SDA-om u vlast. Eto, neće biti Schmidta da nametne vlast, radosno zaključuju ti analitičari.
Međutim, trenutna atmosfera govori da je vrlo diskutabilna situacija kad su u pitanju međustranački odnosi između SDA i Demokratske fronte (DF), Željka Komšića, odnosno Stranke za BiH (SzaBiH), Semira Efendića. Također je nejasan odnos Stranke za bolju budućnost (SBB), Fahrudina Radončića, koji je početkom ove godine najavio veliki povratak svoje stranke na poltičku pozornicu. DF i SDA su nedavno razmjenili oštra saopćenja, Efendić je svojom kandidaturom direktni protivnik Izetbegoviću, a Izetbegović je opet rekao kako SDA i SBB nisu u istom taboru.
Njih za sada ujedinjuje smo to što su oponenti strankama Trojke. Pošto im je propaganda vrlo slična, predstavljaju se kao probosanski patriotski blok, te koriste iste medije u napadaima na Trojku, kampanja ovih stranka se čini prilično sihroniziranom. A uopće nije tako. Nikome od njih ne „cvjetaju ruže“ i niko do njih nema „džokera u rukavu“. Nijedan njihov kandidat za člana Predsjedništva, na primjer, nije siguran u svoju pobjedu. Ni Semir Efendić, ni Slaven Kovačević nisu favoriti. Naprotiv, za sada su sigurno autsajderi. Njihove stranke (DF i S za BiH) teško da će ponoviti rezultate prošlih izbora. No, ovdje je mnogo zanimljiviji odnos Izetbegovića i Radončića i njihovih stranaka. Tome mediji ne posvećuju dovoljnu pažnju. A tu bi možda mogao biti zaplet, odnosno rasplet izborne kampanje, bar kad su bošnjačke stranke i kandidati u pitanju.
Turska medijska „peta kolona“
Naime, nakon što je Radončić iftario u društvu sa Izetbegovićem, a iftar je organzirao reis Husein Kavazović, Radončić kao da je bio dobio krila. Najavio je povratak svoje stranke, ali i svoju kandidaturu za člana Predsjedništva. Uporedo njegov medij Dnevni Avaz počeo je žestoko kritizirati aktualnu vlast. To je zapravo Radončićev salto mortale, jer je na prethodnim izborima bio na strani Trojke.
On osobno je dao najmanje desetak televizijskih intervjua. Zaista, tako se dobro pripremaoza da je pred kamerama djelovao kao iskusan političar i jedan od najozbiljnijih kandidata za državno Predsjedništvo. Čak je „popeglao“ odnose sa medijima i novinarima koji su ga godinama „raskivali na križ“. Ali ti njegovi nastupi su naprosto imali „uzemljenje“ i nisu polučivali željeni efekat, jer su ignorirani od strane dominantnih proesdeaovih medija. S jedne strane to se može tumačiti kako mu ti mediji ne vjeruju, odnosno da ga ne žele u koaliciji sa SDA-om, a s druge strane to je odnos urednika tih medija koji se većinom bivši urednici Avaza. Oni po nekom nezvanićnom pravilu ignoriraju Radončića i njegovu stranku. Onda će im Izetbegović dati za pravo kad je izjavio da nije u istom taboru sa Radončićem.
Tako da se Radončić našao u „neobranom grožđu“ i veliko je pitanje da li će se kandidrati nakon što je Izetbegović i zvanično obznanio svoju kandidaturu. To znači da ga Izetbegović ne smatra ozbiljnim rivalom, što bi kod Radončića moglo izazvati kapric kako bi mu dokazao suprotno. Ali, možda su ga reis Kavazović i Izetbegović „povukli za nos“ kako bi ga neutralizirali kao protivnika i okrenuli njegov Avaz protiv Trojke, a on se ponadao da bi zauzvrat mogao biti njihov zajednički kandidat kojeg bi podržale njihove stranke (SDA i SBB). Pošto niko osim njih trojice ne zna o čemu su razgovarali i šta su dogovarali na iftaru, teško je procjeniti Radončićevu reakciju na javno distanciranje Izetbegovića od njega. A reakcija sigurno neće izostati i ona će biti takva da će unijeti dosta drame u izbornu kampanju.
I na koncu, zaista je odnos lidera Trojke prema medijima bio katastrofalan. Zapravo se može reči da je kulturna politika stranaka Trojke bila pogubna po bošnjačku kulturu, kako pisce i umjetnike tako i kulturne institucije. Prvo su na to ukazali neki sarajevski reditelji kad su rekli da nema razlike između Trojke i SDA. Nije to samo djelo jedne „proustaške štrace“, kakvom se pokazala federalna ministrica Sanja Vlaisavljević, već generalno odnos funkcionera Trojke prema kulturi i medijima u Sarajevu.
Dok za SDA radi nekoliko portala koje finansira Erdoganova AK Partija (STAV, Faktor, Odgovor, Slobodna Bosna, Istraga), koji preko televizije Hayat, koja je također donirana iz Turske, djeluju sihronizirano protiv stranaka Trojke. Ova turska medijska „peto-kolona“ dozirano tretira Komšićev DF, dok sve ostale stranke ignoriraju, kritiziraju, ili tretiraju u kontekstu bošnjačke izdajničke politike.
Dok Trojku podržava jedan (Raport), ili ni jedan portal. Trojka ima svoje urednike na FTV i TVSA, a kao da ih i nema. Osim što objavljuju slike lidera Trojke i prenose stranačka saopćenja,ozbiljnija medijska podrška izostaje. Još je FACE TVostala kao posljednji bastion za odbranu Trojke, ali ni Senad Hadžifejzović ne krije svoje razočarenje unjihovu (kulturnu) politiku.
Nema ništa na vidiku da lideri Trojke smjeraju popraviti omjer snaga na medijskoj sceni tokom izborne kampanje, pa neka im bude.
Ali ovakav medijski odnos snaga napravio je krivu percepciju koja je i Izetbegovića ohrabrila da se odlučio kandidirati. Naime, malo ko uočava da su novinari koje je kooptirala SDA u svojim medijima zapravo prebjezi, ideološki konvertiti, ili „derivati ljevice“ kojima SDA-ovo glasačko tijelo ne vjeruje. Tako da bi Izetbegović lahko mogao upasti u jamu koju su lideri Trojke sami sebi bili iskopali!
(TBT, Tim za analitiku)
The post TURSKA MEDIJSKA „PETA KOLONA“: Lideri Trojke su bili sami sebi jamu iskopali, ali u nju pada Izetbegović?! appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
