IAKO je Niko Kovač (54) već desetljećima poznato lice u hrvatskom nogometu i Bundesligi, mnogi detalji o njegovu životu nisu poznati široj javnosti. Trener Borussije Dortmund, koji je klupu preuzeo 2. veljače 2025., a ranije je vodio Hrvatsku, Eintracht, Bayern, Monaco i Wolfsburg, u podcastu Bilda otkrio je informacije o privatnom životu. Govorio je o navikama na dan utakmice, energiji koju crpi iz vjere te odrastanju u berlinskoj radničkoj četvrti Wedding, piše Bild.
Kovač je otkrio da ima naviku vezanu uz ručne satove. “Imam malu naviku da uvijek promijenim ručni sat nakon poraza. Imam nekoliko satova koji mi puno znače, no ne držim ih kod kuće, nego u banci, i onda ih mijenjam”, rekao je bivši hrvatski izbornik.
Na pitanje mora li se, poput svojih prethodnika, mjeriti prema osvajanju naslova s Borussijom, Kovač je odgovorio: “Svaki trener koji radi u Dortmundu, naravno, mora se nositi s time da ga se mjeri prema osvajanju naslova. BVB je strast, intenzitet, agresivnost i, na kraju, trofeji. Ali ja uvijek kažem da od puno priče nema ništa. Nada se rađa iz rada. To je naš moto.”
Djetinjstvo u radničkoj četvrti
To je načelo, kaže, naučio još u djetinjstvu. “Moji su roditelji došli 1970. iz Hrvatske u Njemačku. Ja sam rođen 1971., a brat Robert 1974. godine. Otac je bio stolar, a majka čistačica. Bili smo djeca migranata, došli smo u nepoznat svijet. Roditelji nisu znali ni riječ njemačkog i za sve su se morali teško izboriti”, ispričao je Kovač i dodao:
“Nas četvero živjelo je u dvosobnom stanu od 50 kvadrata u Weddingu. Većinom nismo imali gotovo ništa. Imali smo dvorište u kojem smo igrali spužvastom loptom, utrkivali se po stubištu i išli na vjeronauk. Nije bilo lako, ali bilo je predivno.”
Na pitanje tko je od braće spavao na gornjem krevetu na kat, nasmijao se: “Gazda je spavao gore, tu nije bilo puno rasprave.”
Odgoj i pobjednički mentalitet
Svojoj kćeri Lauri, koja danas studira u Beču, nikad nije popuštao u igri Čovječe, ne ljuti se.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Bilo mi je važno da se nauči boriti za pobjedu i svladavati prepreke. To je sitnica, ali sve za što se u životu teško izboriš cijeniš na potpuno drukčiji način. Christoph Daum, pokojni njemački trener, jednom je rekao: “Ne postoji alternativa pobjedi, a mi želimo biti pobjednici.” Smatram da se to mora pokušati usaditi od malih nogu”, objasnio je Kovač.
Vjera
Kovač je praktični kršćanin koji redovito ide na misu u hrvatskoj zajednici u Dortmundu, a odlazi i na ispovijed.
“Čvrsto vjerujem da postoji dragi Bog. Vjerujem i da svi mi na kraju imamo neku svrhu te da se život nastavlja nakon smrti. I u mom životu ima trenutaka kad nije baš lako. Netko tada razgovara sa psihologom, netko s prijateljem, ocem ili nekim trećim. Ja se oslanjam na ono što mi je dragi Bog dao.
On mi daje da nosim samo onoliko koliko mogu podnijeti. A kad teret postane malo veći, znam da je on i dalje tu. To mi pomaže”, izjavio je Kovač.
Oslanja se i na sretne predmete. “Giovanni Trapattoni, bivši talijanski trener, pod kojim sam igrao u Salzburgu, uvijek je u džepu hlača nosio bočicu sa svetom vodom. Ja povremeno imam krunicu ili medaljicu. Kad smo s Eintrachtom osvojili Kup 2018., nosio sam jednu narukvicu. Davala mi je zaštitu, ali i snagu, jačinu i vjeru da možemo uspjeti.”
Odgovor na kritike o mladim igračima
Odbacio je kritike da se previše oslanja na iskustvo, a premalo na talentirane mlade igrače.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“To nije istina. U Salzburgu sam preuzeo drugu momčad i promovirao igrače poput Hintereggera i Ilsankera, koji su kasnije igrali u Bundesligi. Kao izbornik Hrvatske, tu su bili Brozović, Kovačić, Rebić. U Monacu Tchouaméni, koji je otišao u Real Madrid. U Wolfsburgu Van de Ven, koji je otišao u Tottenham, i Nmecha, koji je prešao u BVB. Puno se toga priča, ali bez činjenica.”
Najsretniji trenerski trenutak
Kao najsretniji trenutak u trenerskoj karijeri izdvojio je ostanak s Frankfurtom u prvoj ligi.
“Ostanak u ligi s Frankfurtom nakon doigravanja protiv Nürnberga. To je bio preduvjet za kasniju pobjedu u Kupu protiv Bayerna. Došao sam u Eintracht u ožujku, a sredinom svibnja sve je moglo biti gotovo. Bez tog kluba i tih ljudi moj kasniji put ne bi bio moguć. Zato Eintracht volim i danas i stojim iza toga jer su mi dali sve.”
Budućnost u Dortmundu
O mogućem produljenju ugovora s Borussijom nakon 2027. godine kaže: “Moj brat Robert i ja osjećamo se jako ugodno i mislim da su obje strane vrlo zadovoljne situacijom kakvu trenutačno imamo. Lars Ricken, sportski direktor, doveo me u klub. Njegov ugovor također traje do 2027.”
Prema informacijama Bilda, Rickenov ugovor uskoro će biti produljen, na što je Kovač dodao: “Bio bih sretan da se to dogodi jer Larsa smatram dobrim čovjekom koji je ovdje već puno toga pokrenuo.”
Tajna vitke linije
Na pitanje o tajni svoje tjelesne forme odgovorio je: “Naravno da se bavim sportom, ali mnogo toga ovisi i o genetici koju mi je dragi Bog dao. Jednom smo u reprezentaciji mjerili potrošnju energije čak i tijekom spavanja i moj motor radi bez prestanka.
To znači da, i ako jedem kasno, ništa se ne hvata, sve se preradi. Moj brat bio je prilično iznenađen kad je to čuo”, rekao je kroz smijeh i zaključio: “Kao igrač imao sam 77 kilograma, a sad imam oko 72.”
Preuzeto sa: www.index.hr
