Hrvatska je ušla u NATO projekat zajedničke nabavke strateških transportnih aviona
Uključivanje Hrvatske u multinacionalni NATO projekat zajedničke flote transportnih aviona Airbus A400M Atlas izazvalo je oštru polemiku na državnom samitu. Dok Vlada i Ministarstvo odbrane ističu strateške prednosti saradnje, predsjednica Zoran Milanović projekt je nazvao nepotrebnim, nazvavši ga “crnim od aviona” koji ne zadovoljava potrebe Hrvatske vojske.
Odluka ministra odbrane Ivan Anušić objavljeno u Ankari, podrazumijeva učešće Hrvatske u projektu zračnog transporta zajedno sa Belgijom, Francuskom, Poljskom, Španjolskom, Turskom i Velikom Britanijom. U Ministarstvu odbrane ističu da Pismo namjere nije obavezujuće i ne znači kupovinu, već otvara vrata za učešće u radnoj grupi koja će razvijati modele saradnje. S druge strane, predsjednik Milanović je rekao da odluku treba preispitati.
– Radi se o velikom avionu koji će Hrvatska koristiti vrlo rijetko. Našoj vojsci treba nešto drugo – rekao je Milanović, tvrdeći da je prema njemu rezervisan i Generalštab.
Ministarstvo odbrane je oštro reagovalo, optužujući predsjednika da govori neistine. Navode da je Generalštab dva puta dao pozitivno mišljenje o inicijativi, postavljajući samo uslove o kojima treba voditi računa, poput raspodjele sati i troškova letenja.
Model “pool and share” na kojem se zasniva inicijativa nije nov. Koncept je već uspješno primijenjen Multinacionalna flota zračnih tankera (MMF) koji koristi avion Airbus A330 MRTT. Cilj je da se riješi strukturna slabost evropskih zračnih snaga: mnogim članovima je potreban pristup teškim transportnim avionima u kriznim situacijama, ali malo njih može priuštiti nabavku i održavanje nacionalne flote. Trošak, naime, nije samo nabavka aviona, već i obuka osoblja, simulatora, hangara, rezervnih dijelova i redovnog održavanja. Za zemlje kojima su takve sposobnosti potrebne samo za ograničen broj sati godišnje, fiksni troškovi su teško opravdani. Kroz zajedničku flotu, manje članice poput Hrvatske i Poljske, koje trenutno ne poseduju avion u ovoj kategoriji, dobijaju pristup satima leta bez velikih ulaganja. Veće zemlje članice, koje već koriste A400M, istovremeno smanjuju troškove i povećavaju efikasnost.
Priča o Airbusu A400M Atlas, nazvanom i “leteća tvrđava”počeo je 1980-ih s ciljem zamjene zastarjelih transportera kao što je C-130 Hercules. Evropske vojske su tražile avion veće nosivosti i dometa koji bi zadržao mogućnost sletanja na kratke i nepripremljene piste. Međutim, razvoj su obilježili politički sporovi, tehnički problemi i ogromni troškovi. Program je zvanično pokrenut 2003. godine, ali su problemi počeli gotovo odmah. Ključna prepreka bio je razvoj potpuno novog turboelisnog motora Europrop TP400-D6. Politički pritisak da se koristi evropski motor doveo je do trogodišnjeg odlaganja. Do 2009. godine projekat je kasnio godinama, a troškovi su premašili budžet za pet milijardi evra, zbog čega je skoro otkazan. Spašena je tek 2010. godine kreditom partnerskih zemalja. Još jedan udarac uslijedio je u maju 2015., kada se prototip namijenjen turskom ratnom zrakoplovstvu srušio tokom probnog leta u Sevilji, pri čemu su poginula četiri člana posade. Istraga je kao uzrok identifikovala softversku grešku u sistemu upravljanja motorom.
Šta zapravo “leteća tvrđava” može?
Uprkos problematičnom razvoju, A400M Atlas danas je tehnološki vrhunac vojnog transporta. Pozicioniran između manjeg C-130J i masivnog C-17, nudi jedinstvenu kombinaciju taktičke fleksibilnosti i strateškog dometa. Pokreću ga četiri TP400-D6 motora, najmoćniji turboelisni motori na Zapadu, od kojih svaki proizvodi 11.000 konjskih snaga. Može da ponese do 37 tona tereta, a njegov tovarni prostor (17,7 x 4 x 3,85 m) može da primi tešku vojnu opremu kao što su borbena vozila, helikopteri ili artiljerijski sistemi. Takođe prevozi 116 padobranaca ili 66 nosila sa medicinskim osobljem. Njegov domet sa teretom od 30 tona iznosi 4.500 kilometara, dok je maksimalni domet bez tereta 8.700 kilometara. Njegova ključna prednost je njegova svestranost. Dizajn stajnog trapa s 12 kotača omogućava mu sletanje na kratke (manje od 800 metara) i nepripremljene piste, što je kritično za operacije u udaljenim područjima. Inovativni dizajn propelera, gdje se parovi na svakoj lopatici rotiraju u suprotnim smjerovima, povećava podizanje. Više od 30 posto strukture aviona je napravljeno od kompozitnih materijala, što smanjuje težinu. Pored transporta, služi i kao cisterna za vazduh, a razvijen je modularni sistem za gašenje požara koji mu omogućava da izbaci 20.000 litara vode.
Od ulaska u službu 2013. godine, avioni su učestvovali u najzahtjevnijim vojnim i humanitarnim misijama. Francusko ratno vazduhoplovstvo koristilo ga je za transport trupa u operacijama u Maliju, dok je britanski RAF bio ključan u masovnoj evakuaciji iz Kabula 2021. godine, prevozeći hiljade ljudi. German Luftwaffe takođe je učestvovao u evakuaciji iz Avganistana i koristio A400M kao vazdušni tanker za podršku saveznicima. Upravo u takvim scenarijima – evakuacija građana, sudjelovanje u NATO misijama ili slanje humanitarne pomoći – Hrvatska vojska trenutno ovisi o pomoći svojih saveznika.
*Uz pomoć AI
