KIJEVSKI Dynamo i Šahtar iz Donjecka sinonimi su za ukrajinski nogomet. Nakon što je Ukrajina raspadom Sovjetskog Saveza postala samostalna država, Tavrija iz Simferopolja osvojila je prvo nacionalno prvenstvo 1992. godine. Onda je krenula dominacija dvaju klubova, koja bi ove sezone mogla biti prekinuta.
Kijevski klub od tada do danas uzeo je 17, a Šahtar 15 titula, uz prekinutu sezonu 2021./2022. zbog rata s Rusijom. Često su u pohodima tih klubova važnu ulogu imali hrvatski nogometaši. Najveća legenda Šahtara je Darijo Srna. Bivši kapetan, a danas sportski direktor, ostao je uz klub i u ratnim vremenima, nakon što je krenula ruska agresija koja traje i danas.
Važnu ulogu svojevremeno je imao i napadač Eduardo da Silva, a trofeje su podizali i golman Stipe Pletikosa te veznjak Bartol Franjić. S druge strane, uspješne epizode s Kijevljanima imali su braniči Domagoj Vida i Goran Sablić, bek Josip Pivarić te veznjaci Ognjen Vukojević, Jerko Leko i Niko Kranjčar.
Ti su dani prošlost, a sadašnjost je drukčija i mogla bi donijeti prekid čudesnog niza Dynama i Šahtara jer nijedan od njih sedam kola prije kraja sezone ne drži prvo mjesto. Na vrhu ljestvice ukrajinskog prvenstva nalazi se LNZ Čerkasi.
Kako je nastao LNZ Čerkasi?
Za razliku od Dynama i Šahtara, klubova duboke povijesti, LNZ Čerkasi nastao je kao industrijski projekt. Osnovan je 2006. pod imenom FC Shpola-LNZ-Lebedin Shpola. Nastao je uz potporu LNZ Groupa, velikog ukrajinskog agroindustrijskog holdinga koji proizvodi i trguje sjemenjem, sredstvima za zaštitu bilja, žitaricama i industrijskim kulturama te se bavi stočarstvom.
Obrađuje 80 tisuća hektara zemljišta, zapošljava tri tisuće radnika, obuhvaća 33 poljoprivredne tvrtke, ima pogone za proizvodnju sjemena pšenice, ječma, graška, soje, suncokreta i lana te posjeduje pet logističkih centara i vlastito carinsko skladište.
Kao što je često u prošlosti bilo da su tvornice osnivale klubove, tako se dogodilo i 23. travnja 2006. u gradu Lebedinu. Shpola-LNZ-Lebedin do 2017. godine nastupao je u regionalnom amaterskom natjecanju, gdje je četiri puta bio prvak, dvaput viceprvak i dvaput treći, uz jedno osvajanje Kupa Čerkaške oblasti.
Prelazak u profesionalizam
Profesionalni status stekao je u sezoni 2021./2022., kada je igrao u trećoj ligi. Odmah u toj sezoni osvojio je treće mjesto i osigurao plasman u drugi rang. Strelovit napredak, potaknut novcem agroindustrijske kompanije, nastavljen je osvajanjem trećeg mjesta u skupini za prvaka i doigravanjem za plasman u najviši ukrajinski rang.
Suparnik u dvomeču za promociju bio je Inhulets iz Petrovog. Prva utakmica završila je 1:1, dok je LNZ u drugoj slavio 2:1 i postao prvi klub iz Čerkaške oblasti koji se plasirao u ukrajinsku Premier ligu. U prvim dvjema sezonama osvojio je 7. i 12. mjesto u konkurenciji 16 klubova, da bi eksplodirao ove sezone, u kojoj maršira prema prvoj profesionalnoj tituli.
Kako je Čerkasi došao do prvog mjesta?
Ovosezonski uspjeh LNZ-a rezultat je i europskih obaveza Šahtara i Dynama. Dok je klub iz Kijeva ispao iz Konferencijske lige već nakon ligaške faze, Šahtar ima sjajan niz te je u prvom susretu četvrtfinala pobijedio AZ Alkmaar. Unatoč njihovu zgusnutom rasporedu, klubu iz Čerkasija ne smije se oduzeti sve dobro što je napravio ove sezone.
Direktor kluba Vasil Kajuk u intervjuu za football.ua rekao je kako su trener Vitalij Ponomarjov i njegov stručni stožer zaslužni za rezultate. “Ljetos smo očistili svlačionicu i doveli igrače koji odgovaraju našoj viziji. Uveli smo jasna pravila i disciplinu. Prema svakom igraču imamo isti odnos”, izjavio je Kajuk.
Prema Transfermarktu, najvrjedniji igrači LNZ-a su veznjaci Denis Kuzjik (23) i Jegor Tverdohlib (25), koji su dovedeni u proteklih godinu dana za 650 tisuća eura, odnosno 1.5 milijuna eura. Najbolji strijelci su Ganac i Nigerijac Mark Assinor (25) i Prosper Obah (22), s osam i sedam golova.
Fokus je, međutim, na obrani. LNZ pod Ponomarjovom ima svega 35 postignutih pogodaka, po čemu dijeli četvrto mjesto u prvenstvu, ali je zato, uz Šahtar, najbolja obrana s 14 primljenih pogodaka. Stabilnost i struktura rezultirali su iznenađujućim osvajanjem prvog mjesta na polovici sezone i time da su u borbi za trofej s osam puta vrjednijim Šahtarom.
Nezadovoljstvo stadionom
Iako zadovoljan rezultatima i radom akademije, Kajuk ističe problematičnost stadiona pod nazivom Cherkasy Arena, koji prima malo više od deset tisuća gledatelja.
“Ne možemo biti potpuno zadovoljni stanjem stadiona. Riječ je o starijem stadionu koji navijačima ne pruža dovoljno udobnosti. Naravno, proveli smo važne radove na obnovi, unaprijedili smo travnjak, uredili svlačionice i klupe te postavili modernu rasvjetu.
No, primjerice, tribine nemaju krov koji bi štitio od kiše, kao ni druge elemente koji pridonose komforu. Svjesni smo da stadion još ne zadovoljava visoke standarde udobnosti za gledatelje i uvjete potrebne za televizijske prijenose”, rekao je direktor LNZ-a.
S obzirom na napredak koji je klub ostvario u proteklih deset godina, otkako je postao profesionalan, te uz financijsku moć agroindustrijskog osnivača, pitanje je samo kada će se i stadion poboljšati. Prije toga predstoji mu završnica sezone i borba za prvi trofej u kratkoj klupskoj povijesti.
Preuzeto sa: www.index.hr
