Malo ko je vjerovao da hrvatska nacionalna politika može spasti na tako „niske grane“ kakvu su vodili vođe Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Andrej Plenković i Dragan Čović u protekle 2-3 godine.
USTAŠKA OLUJA
Naprosto su očijukali sa svim dementnim akterima balkanske i evropske, pa čak i svjestke scene u rasponu od evropskih fašista, krščanskih fundamentalista i notornih cionista. Posebno se kao takav eksponirao Dragan Čović.
Takva njihova politika je otopila profašističke sentimente u hrvatskom društvu da smo svjedočili o pravoj ustaškoj oluji koju je pokrenuo naci-roker Marko Perković Thompson. Posljednji zagrljaj ovoj ikoni estradnog ustaškog kiča Thomposnu upriličio je upravo Dragan Čović. Naime,nakon proustaškog koncerta u Širokom Brijegu, gdje je hrvatska mladež padala u delirijum nakon ustaškog pozdrava „Za dom spremni“, Čović ga je primio u svoju rezidenciju iskazavši mu podršku i prijateljske simpatije. Preko toga nije mogao preči ni Čovićev najvjerniji potički drug i partner Milorad Dodik, pa je javno osudio takvu gestu kao veličanjeustaštva. Na to mu je Čović odbrusio da „drži ruke dalje od Hrvata“.
Pošto poslije ove prepirke nije bilo više javnih saobraćanjai susreta, niti međusobnih verbalnih tretiranja, sasvim je razumljivo da je konačno(!) „pukla tikva“ između njih.
Pored toga, nekoliko izjava i poteza koje je Čović učinio nekon toga ukazuje da je „prevrnuo ćurak“. Najznakivtija takva Čovićeva gesta jeste bajramska posjeta reisu Huseinu Kavazoviću.
To se može uočiti i iz njegovog opširnog intervjua koji je dao za Federalnu novinsku agenicju (FENA) gdje je govorio o formiranju vlasti nakon izbora. On je u ovom vrlo monotonom monologu na vrlo volšeban način priznao da je koalicija sa Trojkom bila iznuđena greška. Osim svojih izanđalih proevrspkih vizija, te frazetina o miru i stabilnosti, uz neizostvano lamenitranje nad sudbinom Hrvata, on se ne osvrće na minuli mandat u kojem se sva njegova politika svela na „čuvanje leđa“Dodiku i optužbama na račun „političkog Sarajeva“, to jeste Bošnjaka, za stvaranje političke krize radi unitarizacije države.
Jednom ga je Bakir Izetbegović optužio da je toliko“naorao“ te da stoga sumnja da će više ikada popiti kafu s njim. Pored toga Izetgeović je popio kafu s njim, a reis Kavazović je popio i bajramsko šerbe. Javnost ne zna da mu je ijedan od njih rekao u lice nešto od onoga što bi se dalo razumjeti iz uoptužbe da je „naorao“. Da podsjetimo, Izetbegović ga je optužio da sprovodi politiku aparthejda prema Bošnjacima u Hercegovini, posebno u Stocu iMostaru. Ma šta se podrazumjevalo pod tim da je Čović „naorao“ on je prilikom susreta sa Kavazovićem sve to „pozubio“.
DALJE RUKE OD BOŠNJAKA!
Očito su bošnjačke vođe, Kavazović i Izetbegović, povjerovali Čoviću da je došao sa dobrom voljom da se poprave hrvatsko-bošnjački odnosi, samom činjenicom da je Čović voljan uzeti SDA za koalicionog partnera nakon slijedećih izbora.
Nažalost, to je notorni Čovićev latinluk na koji bošnjačke vođe lahko nasjedaju. Ni Izetbegović, ni reis Kavazović ne vide da je hrvastka nacionalna politika koju predvode Plenković i Čović na globanom planu doživjela debakl.
To nije bilo davno kad je Plenković mimo državnih protokola dojurio u Banju Luku, vozeći se preko još neotvorenog graničnog prelaza u Gradišci, da bi se susreo sa Miloradom Dodikom. To je bilo nakon njegovih posjeta Vatikanu, Bruxellesu, Parizu i Berlinu gdje je lobirao da dobije „zeleno svjetlo“ za formiranje trećeg entiteta. Tadašnje procjene kreatora hrvatske nacionalne politike bile su da su Amerikanci amnestirali Dodikov sepratizam kroz skidanje sankcija, te da žele ukidanje OHR-a i odlazak Cristiana Schmidta, što je, po njima, bila izvanredna prilika da i Hrvati ostvare svoje sepratističke ciljeve kroz formiranje trećeg entiteta. Te hrvatske političke „mokre snove“ na vrlo vulgaran način artikulirao je notorni njihov ministar vanjskih poslova Gordan Radman Grlić za govornicom u UN-u.
Moguće je da je Plenković i naišao na razumjevanje kod predsjednice Evropke komisije UrsuleVan der Leyen i u nekoj mjeri ikod njemačkog kancelara Friredricha Merza, ali sigurno njegovi stavovi nisu naišli na razumjevanje u Vatikanu kao ni u Parizu.
Pored toga, geopoličtiki potresi koji izazivaju ratovi na Blsikom istoku, odražavaju se na cijeli svijet, pa tako i na Evropu. Skoro da je paradoksalno da u takvim potresima rejting Bosne i Hercegovine u zemljama Evropske unije raste skoro srazmjerno padu rejtinga Hrvatske. Čak šta više, dojučerašnji Čovićevi prijatelji, a notorni nerpijatelji Bosne i Hercegovine, poput mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjarta, padaju naglavačke.
Izgleda da ništa od toga ne razumiju bošnjački lideri. Jer da razumiju poručili bi Čoviću, a vala i Plenkoviću: Dalje ruke od Bošnjaka! Eto vam vaš latinluk i ustašluk!
(TBT, Tim za analitiku)
The post DALJE RUKE OD BOŠNJAKA!: Nakon što je „naorao“ Čović sada „zubi“ i i reisu skute ljubi appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
