Bugojanska grupa je 1972. godine ušla u Jugoslaviju sa ciljem rušenja komunističke vlasti, ali je naišla na 30 hiljada vojnika JNA. Neko ih je uvjerio da mogu srušiti Titovu vladu. Njihov pokušaj završio se tragično
Takozvana bugojanska grupa od 19 naoružanih ljudi ušla je u Jugoslaviju 1972. godine sa idejom da digne ustanak koji bi zbacio komunističku vlast. Grupu je organiziralo Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), tajna organizacija osnovana 1961. u Australiji. Poginuli su vrlo naivno, njih 19 nedeljama je lovilo 30 hiljada vojnika JNA. Uostalom, neki su smatrali da je cijelu akciju potaknula sama Udba. Jugoslovensku granicu prešli su na današnji datum 1972. godine. Ovaj tekst o Bugojanskoj grupi objavio je Express 2019. godine.
Gerilci, njih 19, dobro naoružani i opremljeni, ušli su u Sloveniju iz Austrije 20. juna 1972. Zaustavili su kamion kod Dravograda i natjerali ga da ih preveze u selo Gračanica kod Bugojna. Vozač je pušten, a on se tek 24. juna zaustavio na autoputu Zagreb-Beograd i ispričao događaje. U međuvremenu, gerilci su razoružali i grupu lovaca. Lovci u Bugojnu potvrdili su priču vozača i podignuta je uzbuna, prenosi portal Povijest.net. Odmah je počela mobilizacija Narodne odbrane, vojne vojne policije i Teritorijalne odbrane. 26. juna došlo je do prvog sukoba u kojem su ubijena četiri gerilca, a dva vojna policajca su ubijena, a dva su ranjena.
OSNIVANJE HDZ-a
360°
Prijevara Franje i Jože: Poslali 200 ljudi u Panoramu. I Tuđman na Jarunu
Gerilci su tu izgubili većinu svoje municije i opreme. Sljedeći veliki sukob dogodio se u noći 27./28. juna kod sela Rumboka, kada je ubijeno 8 pripadnika partizanskog odreda, sedam je ranjeno, a jedan gerilac je poginuo. Tu su se gerilci podijelili u tri grupe i od tada su pokušavali samo da se spasu skrivajući se i bježanjem. Većina njih je ubijena u raznim sukobima u naredna dva mjeseca, a četvorica su zarobljena. Presudom Vojnog suda u Sarajevu osuđeni su na smrt. Kazna je izvršena nad tri osobe, a najmlađi među njima bio je 19-godišnji Ludvig Pavlović, kome je oprošteno 20 godina zatvora. U istrazi o ovoj akciji uhapšeno je nekoliko desetina Hrvata pod optužbom da su pripremali teren za akciju. Nekoliko uhapšenih je tokom istrage mučeno. Nekoliko hrvatskih emigranata Udba je likvidirala zbog povezanosti s Bugojanskom grupom.
ŽRTVA BRANKA LOVRIĆA
360°
SLUČAJ SELOTEPE Glavaš je dao papirić s imenom upravnika pošte. Da ga likvidira
Srpski izvori ističu da je „akcija protiv terorista pokazala svu vrednost koncepta nacionalne odbrane – da je ceo narod vojska“ (Marković i dr., 1982:157). Na vladinoj strani ubijeno je 13 vojnika, a više od 20 je ranjeno. U akciji je uz podršku helikoptera učestvovalo više hiljada pripadnika raznih vojnih, policijskih i rezervnih jedinica. Predsednik Tito je odlikovao 389 ljudi koji su se istakli na delu.
Nakon što su pripadnici bugojanske grupe ubijeni i zarobljeni, prenosi tadašnja državna novinska agencija Tanjug:
Utvrđeno je da su terorističku grupu činili: Adolf Andrić zvani “Ado”, “Đuro” i “Lemnić”, Ambrozije Andrić – “Gnjavo”, “Džo” i “Domagoj”, Nikola Antunac, Petar Bakula zvani “Zrinski”, Filip Bešlić – “Zrinski” Filip Bešlić – “Zmaj Buntić”, Vido Roš Buntić, Vido Roš Buntić. ‘Bili’, Ilija Glavaš – ‘Alija’, Đuro Horvat – ‘Đorđe’ i ‘Jasenko’, Viktor Kancijanić, zvani ‘Joža’, Vejsil Keškić – ‘Veso’, ‘Čafir’ i ‘Krajišnik’, Vinko Knez – ‘Bufalo’ i ‘Rapunmac’ ‘, ‘Povmacrić’, Ilija’ ‘Vrane’, Ludvig Pavlović – ‘Lutko’, Stipe Ljubas – ‘Stiv’, Vlado Miletić – ‘Vidrak’, Ivan Prilić zvani ‘Bekijac’ i ‘Andrijica’, Pavao Vegar – ‘Skorcen’ i Mirko Vlašić – ‘Vlas’.
O Bugojanskoj grupi raspravljao je 1997. godine Hrvatski sabor na prijedlog saborskog zastupnika Ivana Gabelice da se 19 boraca te akcije dodijeli činovima i odlikovanjima te da se posthumno izjednače s dragovoljcima Domovinskog rata. Ovaj prijedlog je odbijen, ali se ovi borci smatraju ratnim žrtvama Drugog svjetskog rata. svjetskog rata.
Povjesničari se u posljednje vrijeme pitaju je li UDBA pripremala akciju s ciljem da se hrvatsko iseljeništvo prikaže kao ekstremističko i opasno.
Nacional je prije nekoliko godina objavio pismo Ružice Andrić, supruge Ambroza Andrića, u kojem je i ona zatražila istragu u vrhu HRB-a. Međutim, prije uvođenja Udbe u mutni niz emigrantskih aktivnosti, novac je i dalje bio u igri. Nakon propasti Feniksa, piše Nacional, novac su prikupljali hrvatski klubovi, prema navodima za svoje udovice i djecu. Trag mu se dalje gubi. “Nakon Bugojna, rukovodstvo HRB-a prikupljalo je novac, kako u Australiji, tako iu drugim zemljama u kojima su postojale hrvatske zajednice. Na kraju će i hrvatska štampa objaviti da su se pojedinci materijalno osigurali na račun Bugojna”, napisala je Ružica Andrić 1996. godine, pokazujući drugu stranu medalje u pojavljivanju jedinstvenog emigrantskog emigranta Crnogoraca. Napali su mene i moju djecu kao Srpkinju, a bilo je slučajeva da su nas i fizički tukli, a djeca su bila smještena u sirotištu. Izložena sve većim pritiscima da pred iseljeničkom populacijom svjedoči ovo ili ono, Ružica Andrić se na neko vrijeme seli u SAD, a zatim se vraća u Australiju, gdje se nemilosrdno nastavlja bitka za “bugojansko” pokroviteljstvo. Ali novac je uvijek prisutan u dalekoj pozadini
Martin Previšić
Književnost i kultura
Goli otok je nastao na temeljima nacilogora i gulaga
Večernjak je 2009. godine došao u posjed dokumenata koji ranije nisu bili objavljeni. Riječ je o dokumentima zloglasne Udbe i zapisnicima koje je lično potpisao tadašnji ministar unutrašnjih poslova SR BiH Franjo Herljević.
Budući da se uz pronađenu dokumentaciju pojavio veliki broj svjedoka čiji podaci mogu umnogome pomoći u otkrivanju grobnice u koju su bačena tijela Đure Horvata, Vejsila Keškića i Mirka Vlasnovića, prema riječima don Ante Jelića, predsjednika Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva, veliki broj komada u mozaiku Bugojanske grupe, što znači da su članovi petorice članova Vinka HRB-a prilično složeni članovi grupe Vinko KRB. Prlić, Nikola Antonac, Vilim Eršek i Ilija, uskoro bi mogli biti poznati. Lovrić, o čemu je do sada bilo malo podataka.
Naime, najveće otkriće je policijski izvještaj iz kojeg je vidljivo da je jedan od pomenutih petorice držan u zatvoru do 1978. godine i tek onda likvidiran. Nema informacija o kom pripadniku Bugojanske grupe je riječ, kome se, po svemu sudeći, nije sudilo, niti kakva je bila njegova uloga. Zahvaljujući živom svjedoku pronađeno je i mjesto gdje je sahranjen. Prema riječima don Ante Jelića, do sada su brojni članovi porodica likvidiranih pripadnika Bugojanske grupe dali DNK koji će pomoći u identifikaciji njihovih posmrtnih ostataka.
Kada su u pitanju poginuli i zarobljeni iz grupe Feniks, desetoro je tokom sukoba izgubilo život na različitim mjestima u Bosni i Hercegovini, a devetoro ih je zarobljeno. U Sarajevu je suđeno Đuri Horvatu, Vejsilu Keškiću, Mirku Vlasnoviću i Ludvigu Pavloviću.
Zaboravljena tužba
360°
Bleiburg: Tražili su da se Titu sudi u Hagu, ovo su detalji optužnice protiv Broza
Prva trojica su osuđena na smrt, a Ludvig Pavlović, najmlađi član bugojanske grupe, osuđen je na zatvorsku kaznu. Ali ono što se decenijama nije znalo i što dokumenti otkrivaju jesu datum i vrijeme pogubljenja. 17. marta 1973. godine, pet minuta iza ponoći, prvi je strijeljan Đuro Horvat, zatim Vejsil Keškić, a u 3.05 sati Mirko Vlasnović. Pucnjava se dogodila u blizini nekadašnjeg skladišta policije u Rakovici, kod Sarajeva. Streljački vod se sastojao od osam pripadnika vojne policije i njihovog komandanta. Polovina njih je imala manevarsko municiju u cijevima, a ostala četvorica bojevu municiju.
U policijsko-partijskom dokumentu, koji je također dat Večernjaku na uvid, predstavljena je detaljna analiza koju su tada sastavili saveznici, a odnosi se na sam kraj akcije. Naime, nakon završetka akcije “Raduša”, kako ju je nazvao bivši režim, sastali su se pripadnici SK i svi akteri koji su učestvovali u akciji, odnosno predstavnici vojske, policije i tadašnje teritorijalne odbrane. U poteri za 19 pripadnika HRB-a angažovano je više od 30.000 pripadnika vojske, policije i teritorijalne odbrane.
Neprijatelji i prijatelji
Život
Priča o bratstvu ustaša i četnika iza legendarne slike
– Među trupama na terenu vladao je veliki strah, tako da su u nekoliko navrata pucali jedni na druge… navodi se u dokumentu koji otkriva i kako su jugoslovenski stratezi imali loše organizovanu vojsku.
U ranijim izjavama za javnost isticalo se da je akcija “Raduš” bila uspješna i da je ubijeno svega nekoliko pripadnika bivše JNA, od kojih su najpoznatiji kapetan Miloš Popović, zamjenik specijalne vojne policije, i vojni policajac Branko Blečić. Međutim, u analizi se navodi da je tokom akcije ubijeno 13 osoba, desetine je ranjeno, a dvije osobe su poginule u sukobu sa pripadnicima Teritorijalne odbrane. Zbog toga su južne vlasti bile posebno okrutne prema zatvorenicima.
