Prostor u kojem Anders Breivik boravi uključuje dnevnu sobu s nekoliko fotelja i TV-om ravnog ekrana spojenog na Xbox ili Playstation konzolu, radnu sobu i kuhinju opremljenu perilicom posuđa, mikrovalnom pećnicom i radnim pločama od nehrđajućeg čelika.
Anders Behring Breivik – masovni ubica i sigurno najomraženiji čovjek u Norveškoj – živi u dvoetažnom stanu s kuhinjom u kojoj može sam kuhati obroke, ugodnim vanjskim dvorištem i TV salom sa foteljama, Xboxom i slikovitim fotografijama na zidovima. Sadržaj prostorija je, međutim, pažljivo odabran. Očigledno je riječ o jedinici super-maksimalne sigurnosti, koju je za Breivika namjenski napravio Kriminalomsorgen – norveška popravna služba – u zatvoru Ringerike, kaže se Nation magazine.
CIJENA MIRA
Ekonomski miks
Pakistan je postao glavni pregovarač, a to ima svoju cijenu. Deset milijardi dolara!
Prošlo je 15 godina, 22. jula 2011. Breivik je ubio 69 ljudi, uključujući 33 djece, u ljetnom kampu Laburističke partije nakon što je ubio još osam u eksploziji bombe u Oslu. Do danas, radikalni desničar održava žestoka antiimigrantska, antimuslimanska i bjelačka supremacistička uvjerenja i želi širiti svoju poruku mržnje širom svijeta. Zbog toga mu je gotovo potpuno zabranjena komunikacija sa drugim zatvorenicima i vanjskim svijetom. Ali tokom svog boravka u zatvoru, Norveška je ulagala velike napore da ublaži štetni uticaj Brejvikove izolacije. Zašto to rade?
Breivik živi u “zlatnom kavezu”. U nedavnoj sudskoj odluci, on će ostati u samici nakon što je Okružni sud u Oslu odbio njegovu tužbu protiv države. Breivik je tvrdio da uslovi u kojima izdržava kaznu krše njegova ljudska prava, iako živi u kompleksu sa privatnom teretanom, kuhinjom, prostorijom za video igre i tri papagaja. Sud je presudio da, uprkos njegovoj izolaciji, njegov tretman nije bio “nehuman”, čime je okončana pravna bitka koja još jednom postavlja pitanje granica norveškog liberalnog pravosudnog sistema.
Masovni ubica ima tigrove papagaje, Xbox konzolu, teretanu…
Iza zatvorskih zidova Kraljevstvo prstenaSmješten na obali jezera Tyrifjorden, gdje se nalazi ostrvo Utøya na kojem je počinio masakr, Breivik živi u uslovima koji mnogi smatraju nevjerovatnim. Na raspolaganju mu je dvospratni kompleks koji dijeli sa još jednim zatvorenikom, ali nikada u isto vrijeme. Prostor obuhvata dnevni boravak sa nekoliko fotelja i TV-om ravnog ekrana koji je povezan sa Xbox ili Playstation konzolom, radnu sobu i kuhinju opremljenu mašinom za pranje sudova, mikrotalasnom pećnicom i radnim pločama od nerđajućeg čelika. Crno-bijele fotografije Ajfelovog tornja vise na njegovom zidu.
LADERA RANCH MYSTERY
360°
Šta je Ewingov sarkom? Rijetka vrsta raka napada djecu, 6 oboljelih u malom gradu
Osim toga, ima pristup privatnoj teretani sa utezima, trakom za trčanje i spravom za veslanje. Kompleksom slobodno lete tri papagaja, tigrice koje su mu dodeljene kao kućni ljubimci. Ovakvi uslovi izazivaju bijes javnosti i porodica žrtava. “Norveški sistem je to kakav jeste, ali kao majci čiju je kćer ubio, teško mi je gledati ga kako se žali iz svog lijepog stana”, rekla je za AFP Lisbeth Kristine Røyneland, koja je izgubila svoju 18-godišnju kćer na Utoyi. Na društvenim mrežama njegov smještaj se često poredi sa “hotelom” ili “palatom”. No, uprkos materijalnoj udobnosti, Breivik i njegovi advokati tvrde da je ključni problem negdje drugdje.
Pitanje izolacije: Srž pravne bitke
Glavni argument Breivikove tužbe nije bio usmjeren na materijalne uslove, već na dugotrajnu izolaciju od drugih zatvorenika. Od 2012. godine, kada je započeo izdržavanje kazne, držan je u izolaciji zbog procjene da je i dalje opasan i da bi mogao inspirisati druge ekstremiste. Njegov advokat, Øystein Storrvik, tvrdio je na sudu da Breivik živi u “potpuno zatvorenom svijetu”, što predstavlja kršenje člana 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji zabranjuje “nehumano” i “ponižavajuće” postupanje. Sam Breivik je tokom svjedočenja u suzama tvrdio da vlasti pokušavaju da ga “natjeraju na samoubistvo”.
– Napravili su tamnicu oko mene da me zazidaju – požalio se sudu.
– Nisam hrčak, trebaju mi pravi ljudski odnosi.
Država, s druge strane, tvrdi da njena izolacija nije apsolutna. Breivik ima redovan kontakt sa zatvorskim osobljem, s kojim može igrati karte, kuhati ili dijeliti obroke. Osim toga, posjećuju ga svećenik, fizioterapeut, psihijatar i volonter Crvenog križa sa psom kojeg može maziti. Jednom sedmično mu je dozvoljeno da provede sat vremena sa drugim, pažljivo odabranim zatvorenikom. Ova okupljanja se održavaju za velikim stolom, koji on naziva “Putinov sto”, između kojih sedi nekoliko čuvara radi bezbednosti.
Psihološka procjena i sudska odluka
Petodnevno ročište, održano u januaru u sportskoj dvorani zatvora Ringerike, obilježio je Brejvikov emocionalni izljev. Tvrdio je da pati od “duboke depresije” i samoubilačkih misli, a njegov plač tokom svjedočenja bio je neočekivan za mnoge u publici. Međutim, doveden je u pitanje kredibilitet njegovih emocija. Janne Gudim Hermansen, zatvorski psihijatar koji se sastaje s njim otkako je prebačen u Ringerike, izrazio je sumnju u iskrenost njegovih suza.
SLUČAJ FILIPA MIHALIĆA
Trenutni članci
Corona Kid: pet ključnih pitanja. Bez izvoda iz matične knjige umrlih, da li je to normalno?
– Nikada ga nisam videla takvog, nikada ga nisam videla da plače ili da pokazuje mnogo emocija. To je bila reakcija koju nisam očekivao. Možda je to bio njegov način da pokaže očaj, ali nisam siguran koliko je to bilo vjerodostojno. Mislim da je to možda iskorišteno da se nešto postigne – svjedočila je na sudu.
Na kraju, Okružni sud u Oslu stao je na stranu argumenata države. U presudi objavljenoj sredinom februara, sud je zaključio da uslovi izdržavanja kazne ne predstavljaju kršenje ljudskih prava. Sudija Birgitte Kolrud je u svom obrazloženju navela da Breivik “ima dobre fizičke zatvorske uslove i relativno veliku slobodu u svakodnevnom životu”. Ona je dodala da su se uslovi vremenom poboljšali i da “nema dokaza o trajnoj šteti prouzrokovanoj kaznom”. Breivikov advokat je odmah najavio žalbu na presudu.
Slučaj Andersa Breivika baca svjetlo na jedinstvenu filozofiju norveškog kaznenog sistema, koja je strancima često nerazumljiva. Sistem je zasnovan na onome što nazivaju “principom normalnosti”, piše Al Jazeera.
– U norveškoj popravnoj službi imamo nešto što zovemo ‘princip normalnosti’. Svakodnevni život u zatvoru ne bi trebalo da se razlikuje od običnog života, koliko je to moguće – objasnio je Tom Eberhardt, upravnik zatvora na ostrvu Bastøy, poznatom kao jedan od “najhumanijih” zatvora na svetu.
Cilj nije samo kažnjavanje, već rehabilitacija i reintegracija. S obzirom na to da su kazne u Norveškoj relativno kratke – u prosjeku osam mjeseci, a skoro 90 posto kazni manje od godinu dana – sistem je usmjeren na pripremu zatvorenika za povratak u društvo. To uključuje pravo na obrazovanje i pravo glasa. Filozofija je da je zatvor lišavanje slobode, ali ništa više. Iako kritičari misle da je sistem previše blag, rezultati govore sami za sebe. Norveška ima jednu od najnižih stopa recidivizma u svijetu, sa samo 20 posto. Poređenja radi, u Velikoj Britaniji ta stopa je oko 45 posto, dok se u Sjedinjenim Državama više od 76 posto bivših zatvorenika ponovo uhapsi u roku od pet godina. Zagovornici sistema tvrde da uspješna rehabilitacija dugoročno štedi novac društva. Breivik je, međutim, izuzetak. Osuđen je na 21 godinu “zatvora”, najtežu kaznu koja se može produžavati na neodređeno vrijeme sve dok se smatra opasnim po društvo.
Ovo nije prvi put da se Breivik žali na uslove u zatvoru. Već je tužio državu 2016. godine, a potom je Okružni sud u Oslu iznenadio svijet presudom u njegovu korist i zaključivši da je produžena izolacija zaista kršenje njegovih prava. Ta odluka je, međutim, brzo poništena na višim sudovima, a Evropski sud za ljudska prava je 2018. godine odbacio njegov slučaj kao “neprihvatljiv”. Tokom godina, njegove pritužbe su često graničile sa bizarnošću. U pismu agenciji AFP 2014. godine zaprijetio je štrajkom glađu ako se njegova stara Playstation 2 konzola ne zamijeni novijom, Playstation 3. U ostalim pritužbama žalio se na previše hladnu kafu, nedovoljnu količinu putera uz obroke i ograničenja u korištenju hidratantne kreme. Uprkos posljednjem porazu na sudu, jasno je da ovo nije kraj njegove pravne bitke. Njegova upornost u korištenju pravnog sistema protiv kojeg se ideološki bori ostaje jedan od najvećih paradoksa cijelog slučaja.
