Američka pomorska blokada gura iransko gospodarstvo na rub sloma

AMERIČKA pomorska blokada pritišće ključne gospodarske tokove Islamske Republike, zbog čega se Teheran suočava s prijetećom krizom skladištenja nafte, a njegovi građani s rastućim cijenama hrane i skokom nezaposlenosti. Ipak, Iran se godinama prilagođavao američkom pritisku i teškim sankcijama, pa će bez višemjesečnog ustrajanja na blokadi Washington teško slomiti njegovo gospodarstvo.

Štoviše, koliko god Iran patio, njegovi su čelnici svjesni da je i Donald Trump pod pritiskom zbog sve većeg domaćeg nezadovoljstva ratom i ključnih međuizbora koji se približavaju. Teheran se, čini se, kladi da će upravo američki predsjednik prvi popustiti, piše CNN.

Na rubu kolapsa

Samo tri mjeseca ranije, iranska vlada bila je na rubu sloma nakon što su diljem zemlje izbili prosvjedi zbog lošeg upravljanja gospodarstvom. Napadi SAD-a i Izraela dali su vladi slamku spasa, a sada se izgovor rata koristi za opravdavanje teških gospodarskih uvjeta pred nacijom od 92 milijuna ljudi.

Jedna od glavnih posljedica blokade mogla bi biti nemogućnost Irana da izvozi svoju ključnu sirovinu. Ako zemlja ne uspije otpremiti milijune barela nafte koje dnevno proizvodi, mogla bi biti prisiljena smanjiti proizvodnju. Izvoz sirove nafte i naftnih derivata primarni je izvor strane valute za Iran.

Prije nego što problemi sa skladištenjem postanu “značajan faktor”, Iran bi vjerojatno mogao održati sadašnju razinu proizvodnje još dva do tri mjeseca, rekao je Esfandyar Batmanghelidj, izvršni direktor Zaklade Bourse & Bazaar.

“Iran se već suočio s kampanjom maksimalnog pritiska u Trumpovom prvom mandatu te je bio prisiljen prepoloviti proizvodnju nafte”, rekao je Batmanghelidj za CNN. “Potraje li blokada mjesecima, to će se svakako odraziti na gospodarske izglede Irana, no u Iranu očekuju da ni Sjedinjene Države ne mogu toliko dugo izdržati takav pritisak.”

“Željezni obruč” oko Irana

Iran još uvijek ima dovoljno prostora za skladištenje nafte na kopnu, navodi tvrtka za analizu brodskog prometa Kpler, ističući da ima gotovo 30 milijuna barela slobodnog kapaciteta, što znači da je tjednima daleko od dosezanja limita. Jedna od opcija koju Teheran istražuje jest korištenje rashodovanih tankera.

Tridesetogodišnji golemi brod imena NASHA primijećen je kako plovi prema terminalima na otoku Kharg, vjerojatno kako bi poslužio kao plutajuće skladište, izvijestila je obavještajna tvrtka Tankertrackers.com.

Sve do prekida vatre 7. travnja, SAD i Izrael provodili su gotovo svakodnevne napade na Iran, ciljajući ključnu infrastrukturu i visoke dužnosnike. Ključni cilj SAD-a bio je ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca.

No, kad pregovarači ovog mjeseca nisu uspjeli postići dogovor, predsjednik Trump promijenio je taktiku i pokrenuo ono što je njegov ministar obrane Pete Hegseth nazvao “željeznom” pomorskom blokadom od Omanskog zaljeva do “otvorenih oceana”.

Kontrola nad Hormuzom

“Režimu u Teheranu obruč se steže iz sata u sat. Mi držimo kontrolu. Ništa ne ulazi. Ništa ne izlazi”, rekao je Hegseth na tiskovnoj konferenciji u petak. Američki potez uslijedio je kao odgovor na odluku Teherana da blokira Hormuški tjesnac i uvede neslužbenu cestarinu brodovima koji prolaze kroz taj ključni pomorski prolaz, kojim se transportira više od petine svjetskog izvoza nafte i plina.

“Tjesnac ne može funkcionirati pod prijetnjom. Nazovimo plaćanje za siguran prolaz pravim imenom: to je reketarenje. Hormuz pripada svijetu. Mora se vratiti svijetu. Upravo onakav kakav je bio”, izjavio je prošlog tjedna na X-u Sultan Al Jaber, izvršni direktor državnog naftnog diva ADNOC iz Abu Dhabija.

Južni Iran okosnica je trgovine i gospodarstva zemlje. Iako Iran ima kopnene granice za dio trgovine, ništa se ne može mjeriti s južnom obalom. Samo otok Kharg izvozi oko 90% iranske sirove nafte.

Američka blokada snažno ograničava i terminale koji se nalaze izvan Hormuškog tjesnaca. Hegseth je izjavio da su do petka presretnuta 34 plovila u regiji, a još dva broda povezana s Iranom zaplijenjena su u Indo-Pacifiku. “Blokada će trajati koliko god bude trebalo, ovisno o odluci predsjednika Trumpa”, poručio je.

“Budite obzirni”

Bude li Iran prisiljen okrenuti se alternativnim uvoznim rutama, poput kopnenih granica ili Kaspijskog jezera na sjeveru, to bi moglo dodatno pogurati već rastuće cijene.

Zbog rata je u Iranu već izgubljeno milijun radnih mjesta, a zaposlenje dva milijuna ljudi je pogođeno, objavili su državni mediji citirajući zamjenika ministra rada Gholamhosseina Mohammadija. Još 130.000 radnika ostalo je bez posla nakon što su njihove tvornice pogođene, rekao je dužnosnik ministarstva rada Alireza Mahjoub.

Iranska vlada tvrdi da nema nestašica robe i da, unatoč “pritiscima, sankcijama i pomorskim ograničenjima”, lanac opskrbe hranom funkcionira jer se 85% poljoprivrednih proizvoda i osnovnih dobara proizvodi u zemlji.

Stanovnik Teherana potvrdio je za CNN da su tržnice i dalje opskrbljene, ali da su se cijene osnovnih namirnica poput piletine, riže, jaja i lijekova utrostručile ili čak učetverostručile.

No, dok su mnogi američki glasači uznemireni rastućim cijenama goriva, Iranci su naviknutiji na takve teškoće. “Za iransko vodstvo cilj tijekom rata nije voditi normalno gospodarstvo”, rekao je Batmanghelidj. “Cilj je samo održati gospodarski stroj u pogonu što je bolje i duže moguće, i mislim da to vjerojatno mogu postići.”

Manje nestašice goriva

Predsjednik države Masoud Pezeshkian priznao je da postoje manje nestašice goriva koje zahtijevaju “pažljivo planiranje” i “suradnju javnosti”, ali je postignuća vlade opisao kao “božansku milost”.

Novi iranski vrhovni vođa Mojtaba Hamenei, koji se nije pojavljivao u javnosti od svog imenovanja prošlog mjeseca, pozvao je narod u pisanoj izjavi “da budu obzirni jedni prema drugima kako bi se ublažili pritisci uzrokovani nestašicama – koje su prirodna posljedica svakog rata – na različite dijelove društva.”

Ovog vikenda pojavili su se prvi znakovi pomaka u pregovorima, a očekuje se da će američki izaslanici otpratiti glavnog iranskog diplomata u Pakistan, gdje posrednici nastoje ponovno pokrenuti pregovore. No, Teheran je izdržao desetljeća američkog neprijateljstva i, za razliku od Washingtona, vodi se dugoročnijim interesima.