Kada se birači u Bosni i Hercegovini suoče s glasačkim listićima, pred njima se ne nalazi samo popis kandidata, već duboka moralna i politička dilema.
„Zarobljena država“
Pitanje „Za koga glasati?“ već godinama nije pitanje ideologije, ekonomskih programa ili vizije napretka. Ono se transformiralo u potragu za najmanjim zajedničkim nazivnikom preživljavanja u sustavu kojem građani, prema gotovo svim relevantnim istraživanjima javnog mnijenja, više uopće ne vjeruju, stoji u jednoj analizi Dnevnog lista.
Apatija koja je zahvatila bh. društvo nije plod slučajnosti, već izravna posljedica višedesetljetnog institucionalnog propadanja. Od proglašenja samostalnosti do danas, Bosna i Hercegovina je postala paradigmatski primjer „zarobljene države“. To je sustav u kojem su javne institucije, umjesto da služe građanima, podređene interesima vladajućih oligarhija.
Ugrubo – kriminal i nemoral vladaju.
Glavni razlog potpunog gubitka povjerenja leži u uvjerenju javnosti da se svaka vlast, bez obzira na nacionalni predznak ili nominalnu ideološku orijentaciju, ponaša po identičnoj matrici.
Algoritam vladanja u BiH godinama ostaje nepromijenjen – preuzimanje kontrole nad javnim poduzećima, namještanje javnih nabava i tendera za poduzeća bliska stranačkim strukturama, te patronat nad uvozničkim lobijima koji izravno guše domaću proizvodnju i ekonomiju.
Izvještaji nevladinih organizacija, poput Transparency Internationala, kontinuirano upozoravaju na nevjerojatan broj koruptivnih afera koje nikada ne dobiju pravosudni epilog. Pravosuđe se u očima javnosti često percipira kao instrument zaštite političkih elita, a ne kao neovisni stup vlasti. Kada afere s milijunskim iznosima ostanu zataškane ili završe zastarom, poruka koja se šalje građanima je jasna – zakon nije isti za sve.
U takvom okruženju, službena statistika o rastu BDP-a ili povećanju prosječnih plaća, kojom se političari redovito hvale u predizbornim kampanjama, zvuči kao uvreda za prosječnog građana.
Inflacija, rast troškova života i stagnacija realnog sektora kreirali su situaciju u kojoj je životni standard u stalnom padu. Dok se na televizijskim ekranima nižu obećanja o europskom putu, stvarni život u BiH odvija se u redovima ispred stranih konzulata, gdje radno sposobno stanovništvo traži kartu u jednom smjeru.
Kako bi skrenule pozornost s ekonomskog nazadovanja i endemske korupcije, vladajuće strukture desetljećima koriste provjereni mehanizam — kontrolirano upravljanje krizama. Proizvodnja međuetničkih tenzija, retorika podjela i stalno podgrijavanje straha od „onog drugog“ služe kao savršen paravan. To je politička valuta koja u BiH najduže traje – ponudi strah, da ne bi morao ponuditi odgovornost.
Zbog toga je potraga za novom, „zdravom“ političkom opcijom izuzetno teška. Čak i kada se na sceni pojave nove stranke s reformskom agendom, one se brzo suočavaju s brutalnim realnostima bh. političkog tržišta.
Ulaskom u koalicije na bilo kojoj razini vlasti, nove opcije često bivaju usisane u isti klijentelistički sistem, gubeći autentičnost i povjerenje onih koji su u njima vidjeli nadu. Građani stoga s pravom postavljaju pitanje: postoji li uopće alternativa ili tek nova lica koja čekaju svoj red na pristup javnim resursima?
Kako vratiti povjerenje u praznu kutiju?
Povratak povjerenja u javni sistem i političke stranke u Bosni i Hercegovini bit će dugotrajan i bolan proces, koji ne počinje i ne završava samo jednim izbornim ciklusom. Da bi se napravio odmak od trenutnog stanja, ključni su brojni koraci, ali oni bi mogli doći približavanjem Evropskoj uniji, što bh lideri maksimalno zaustavljaju.
Korjenita reforma pravosuđa – Bez procesuiranja visoke korupcije i uklanjanja političkog utjecaja iz sudnica i tužiteljstava, nijedna politička promjena neće biti održiva.
Transparentnost javnog novca – Potpuno otvaranje podataka o javnim nabavama, zapošljavanju u javnom sektoru i trošenju proračunskog novca jedini je način da se presijeku klijentelistički lanci.
Jačanje integriteta izbornog procesa – Građani moraju biti sigurni da je njihov glas prebrojan onako kako je ubačen u kutiju. Uvođenje novih tehnologija i strože kontrole na biračkim mjestima ključni su za vraćanje vjere u smisao glasanja.
To su neki od koraka koji bi konkretno značili napredak. Međutim, svjetlosnim godinama smo daleko od toga.
Zdrave opcije prepoznat će se po tome što u fokus stavljaju poreznu reformu, rasterećenje privrede, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, umjesto stalnog redefiniranja povijesnih i ustavnih pozicija. Ali, one koje o tome pričaju realno. Ono što dosada vidimo jeste čisto fantaziranje o brutalnom jačanju ekonomije. S druge strane, većina građana ne može kupiti ni Nutellu djeci!
Da! Bosna i Hercegovina se nalazi na raskrižju između potpune institucionalne paralize i postupnog buđenja svijesti građana. Glasati u BiH danas znači odbaciti ulogu pasivnog promatrača i shvatiti da apatija hrani upravo onaj sistem protiv kojeg se građani bune.
Izbor možda jeste težak i ponuda je oskudna, ali odustajanje od izbora znači prepuštanje sudbine onima koji su sustav i zarobili.
Ali, kada pogledate što se nudi na ‘meniju’, stvarno je teško izabrati. Potpuno zdrava opcija trenutačno ne postoji. Biramo između većih i manjih štetočina. Sretno nam svima bilo, zaključuje autor analize.
Za koga je haram glasati?
Teško je ne složiti se sa naprijed iznesenom dijagnozom stanja u društvu i državi. Ali, ‘valja nama preko rijeke’ …,pa makar i preko pontonskog mosta.
Posebno se to odnosi na Bosanske Muslimane koji su s jedne strane preneraženi erupcijom mržnje prema njima od strane četničke kamarile i njihovog prirasta u Beogradu i Banjoj Luci, i s druge strane nakaznom evropskom logikom genocida i njihovom rekacijom na tu prijeteću mržnju.
Sa sahrane jednog bezdušnog srspkog krvnika i koljača odaslate su jezive poruke ne samo Bosanskim Mulsimanima, već muslimanima cijelog Balkana, kojima se atakuje na njihove esencijalne svetosti. Stoga je i esencijalno pitanje za muslimane ko je od njihovih političkih i vjerskih predstavnika istinski spreman braniti te svetosti, a ko nije. I ne samo to, muslimani moraju imenovati ko se već ogriješio o te svetosti i kao takve ih anatemizirati i ignorirati u predizbornoj kampanji.
Nažalost, Bosanski Muslimani kao zajednica ostali su ‘bez jedne ruke’, jer su izgubili dijasporu koja uopće više ne glasa na izborima. Pa tako, iako su kao izbjeglice najveće žrtve rata, a shodno tome je za očekivati da je najviše njihovih najbližih pobijeno u ratu, oni su odustali od borbe da ovom zemljom vlada mir kako bi bar njihovi umrli počivali u miru.
Ostavili su nama živima da se sa ‘jednom rukom’ borimo protiv nasljednika njihovih dželata koji nam svakodnevno upućuju jezive prijetnje.
Stoga, slijedom poznatog kur'anskog ajeta: O, vjernici, ne bacajte sebe svojim rukama u propast! svaki građanin naše zemlje koji kaže da pripada islamu morao bi razmisliti o tome hoće li odsutati od glasanja ili počiniti haram i upropastiti sebe i svoju zajednicu na ovom i onom svijetu.
Glasanje je čin koji se obavlja svojim rukama, i nema nimalo sumnje da se spomenuti ajet može odnositi i na taj čin, i nema nimalo sumnje da se tim činom može počiniti haram – ono što su Allah i Njegov Poslanik zabranili a što nanosi štetu i to na sve tri nivoa: sebi, svojoj porodici i svojoj zajednici. Ovaj posljednji se naziva i teškim haramom, pa vjerski učenjaci kažu da Allah, dž.š., za njega kažnjava i na ovom svijetu, dok neki idu dotle pa kažu da teški harami pogađaju čak i one koji nisu učestvovali u njima – zato što ih nisu sprječavali.
Izbore koji su pred nama mnogi analitičari su s pravom nazvali sudbonosnim ili historijskim. Oni se zaista tiču sudbine ove zemlje i njezinih muslimana kao uzroka i glavne mete napada na nju. Sasvim je vidljivo da neprijatelji Bosne i Hercegovine na globalnom nivou: svjetski cionisti udruženi sa četništvom i ustaštvom (tuđmanovštinom) kreću na konačni napad kako bi raskomadali našu zemlju i uništili njezin najbrojniji narod. Nažalost, oni imaju saveznike, ‘trojanske konje’ ubačene među naše redove, posebno među medijima, i ukoliko Bosanski Muslimani ne izađu na izbore, oni će im pomoći da to učine, a ako izađu na izbore i budu glasali na haram način, također će im pomoći da ostvare svoj naum. Što je još gore, Bosanski Muslimani se nalaze pred dvama izborima: državnim i izborima za novog reisa. Ovi drugi, kako smo ranije pisali na ovom istom portalu, odvijaju se mimo volje ovog naroda, to jest, bez ovog naroda, i oni su lakrdija od izbora i haram per se, ali bez obzira na to, oni se u bitnome tiču sudbine ovog naroda koji samog sebe već baca svojim rukama u propast budući da plaća i tako održava vrhušku tzv. „islamske“ zajednice koja ga vodi u propast jer je postala sluškinja politike, a ne islama, i jer podržava jedno od najgorih i najopasnijih političkih opcija koje su na sceni u ovoj državi.
Nažalost, ta vrhuška, umjesto da, u ovim danima, narodu kaže šta je to halal a šta haram u jednim i u drugim izborima, ona – bar što se tiče ovih izbora u državi – šuti, odnosno podmuklo radi za najgoru od svih politika, za politiku podjele Bosne i Hercegovine u kojoj će nastaviti vladati porodične dinastije, kao i u komunizmu, a to je put u milenijsku katastrofu bosanskomuslimanskog naroda, u njegov nestanak!
Što se tiče političkih stranaka za koje je haram glasati, to su sve (pro)četničke i (pro)ustaške tuđmanovske stranke i kandidati. (Ima, naime, muslimana koji su članovi takvih stranaka, recimo, Srpske radikalne stranke, i koji se smatraju Srbima islamske vjeroispovijesti, kao što ima i muslimana koji su članovi HDZ-a ili neke druge stranke koja slijedi Franju Tuđmana a koji sebe smatraju Hrvatima islamske vjeroispovijesti.)
Isto tako, haram je glasati za stranku ratnog zločinca Fikreta Abdića, te njemu sličnim ratnim kvinsizlima, i za kandidate te stranke, a razlozi za to jasni su svakom bratu muslimanu i sestri muslimanki.
Kako god znaju, Bosanski Muslimani moraju sve učiniti kako u Predsjedništvo ne bi ušli tuđmanovci ili bošnjački klimoglavci ili kvinsizli.
Nažalost, naš narod – kao ni svi ostali građani koji žive za našu zajedničku domovinu ili otadžbinu – ne može utjecati na to da u Predsjedništvo ne uđu četnički kandidati, zna se zbog čega!
Također je haram glasati za sve one koji su radili na propasti Revizije, čime su amnestirali velikodržavni srpski (četnički) pokret koji je počinio najstravičnija divljaštva nad balkanskim muslimanima posljednjih dvije stotine godina, i to namjerava činiti i danas, a spomenuti političari – i drugi munafici iz bosanskomuslimanskog naroda – ovom izdajom su ih mobilizirali da i dalje bez sankcije prelaze Drinu i kolju ne-srpske narode!
Haram je glasati za svakog kandidata koji je obespravio borce Armije Republike Bosne i Hercegovine, šehidske i familije poginulih boraca Armije, invalide i slične kategorije, ali i za one koji su mogli a nisu ukinuli tu nepravdu, pa makar oni bili i generali naše Armije!
Haram je glasati za svakog lopova, za one koji promoviraju kockanje, za lihvare, tajkune, alkoholičare…i slične haramije!
Haram je glasati za sve one koji su učestvovali u političkim ubistvima ili pokušajima ubistva iz političkih razloga, kao i za sve one koji su zataškavali ubistva nedužnih ljudi, među kojima je najpoznatije ubistvo rahm. Dženana Memića.
Haram je glasati za sve one koji su isposlovali lažne diplome i na temelju njih dobivali dobro plaćene funkcije!
Haram je glasati za svakog kandidata koji je radio za bilo koju tajnu jugoslovensku službu ili za tajne službe onih država koje šire islamofobiju i izmišljaju „islamski terorizam“ Bosanskim Muslimanima!
Haram je glasati za svakog kandidata koji je bilo čime iskazivao poštovanje cionističkom izraelskom režimu!
Što se tiče naših sugrađana koji nisu muslimani, oni će se – u svojoj dobroti i humansoti – složiti sa nama da ovi harami o kojima govorimo imaju univerzalan značaj i mi smo sigurni da će podržati ove stavove o haram glasanju – zato što uništavanje Bosanskih Muslimana vodi uništenju Bosne i Hercegovine kao naše zajedničke domovine ili otadžbine i kao domovine /otadžbine u kojoj će živjeti naša bosanska pokoljenja. Jer kada ustajemo protiv ovakvih političkih anomalija, mi time štitimo svako naše dijete, i svaku našu porodicu, katoličku, jevrejsku, pravoslavnu, muslimansku… jer je to zlo protiv svih nas, protiv naših vjera i tradicija, protiv našeg potomstva.
Za koga, onda, glasati?
Zanimljivo je da analitičari iz regiona uočavaju na opsanost cionističkih ratnohuškača, kakav je Dodik, dok bošnjački kandidati relativziraju takve njegove prijetnje muslimanima kao tobože političke eskapade.
Tako je slovenački historičar Luka Lisjak Gabrijelčič ovih dana analizirao političku elokvenciju ratnih huškača iz devedesetih, povlačeći paralele sa savremenim populizmom.
„U ovim danima, kada su duhovi jugoslovenskih ratova ponovo izašli iz boce i podsjetili nas da oni nisu bili aberacija evropske historije, savijene u luk nezaustavljivog napretka, već najavljivači kasnijih trendova, prvi put sam u cjelini pogledao snimak čuvene verbalne razmjene između Radovana Karadžića i Alije Izetbegovića, jedne od posljednjih koja se još odvijala u parlamentarnim okvirima, pola godine prije nego što su Karadžić i njegovi pajdaši u Bosni otvorili vrata pakla.
Razmjena koja se odigrala u oktobru 1991. godine, dakle prije skoro tačno 35 godina, slavna je jer je u njoj politički vođa bosanskih Srba najavio genocid nad Bošnjacima, između redova, naravno, ali tako da je svako ko je htio i umio da čuje (dakle, manjina ljudi) mogao razumjeti na šta cilja“, napisao je Gabrijelčič.
Ovim tekstom se ne obračamo kandidatima koji pretendiraju da budu jedan od bošnjačkih članova državnog Predsjedništva, već podsjećamo glasače na scenu koja je najavila genocid kako bi bili svjesni da svojim lističem biraju zaštitnika sebi, svojoj porodici i svojoj zajednici od otvorenih neprijatelja, pa čak i za smiraj dušama šehida.
Ako nas pitate da li su to Semir Efendić, ili Denis Bećirović, odgovorili bismo izričito sa NE! Prvi ima nezdrave makijavelističke ambicije i podle političke ciljeve kako bi ih ostvario, a drugi je već pokazao inferiornost u odnosu na Dodikovu procionističku politiku na međunarodnom planu gdje ga je ovaj potpuno izdmonirao.
Da li su to, onda, Bakir Izetbegović, ili Fahrudin Radončić? U prvog sumnjamo jer je kompromitiran svojim truhlim kompromisima se neprijateljima koji su bili ravni nacionalnoj izdaji. Drugi je kapacitiran da može parirati Dodiku, ali je do sada pokazao suzdržanost prema njegovoj procionističkoj politici iz neobjašnjivih razloga. Valjda će se svi očitovati o tome do kraja kampanje.
(Napomena: ovo je redakcijski komentar grupe autora The Bosnia Timesa)
(TBT, Tim za analitiku)
The post ZA KOGA ĆE GLASATI BOSANSKI MUSLIMAN? Za onoga ko će se hrabro suprostaviti Dodiku i rastrgnuti okove ‘zarobljene države’! appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
