Redatelj Zach Cregger odbacio je stare filmske formule i napravio survival horor ‘Resident Evil’ u kojem nema nepobjedivih heroja niti beskonačne municije. Gledali smo film u IMAX-u…
Video igrice su oduvijek bile problem za filmske studije, a pokušaji da se igre prenesu na veliki ekran rijetko se završavaju dobro. Kroz četvrt veka i sedam igranih filmova, Capcomova franšiza je imala prilično trnovit put u bioskopima. I dok su same igre doživjele renesansu i povratak nekadašnjem sjaju, filmovi su uglavnom razočarali prave fanove. Ipak, čini se da je osmi pokušaj donio dugo očekivanu prekretnicu. Direktor Zach Cregger odlučio je zanemariti striktno pridržavanje originalne priče i ponuditi publici istinsko iskustvo preživljavanja koje briše granice između filma i igre. Zaboravite sve što znate o Raccoon Cityju, jer ovaj “Resident Evil” nudi potpuno novu vrstu noćne more. Bili smo na premijeri 16. septembra u IMAX dvorani i “utonuli” u horor na najvećem platnu.
NATIONAL GEOGRAPHIC
Književnost i kultura
Prvi smo ga gledali: Nova serija o Tudorima počinje brutalno! Glava mu odmah pada
Ovdje nema nepobjedivih heroja koji rade akrobacije dok izbjegavaju metke, niti dosadne mitologije o Umbrella korporaciji koja se vuče zauvijek. Akcija je svedena na minimum i odvija se u toku jedne noći. U središtu priče je medicinski kurir Bryan. On je običan mladić koji na kraju svoje smjene nevoljko pristaje da preveze misteriozni biološki teret u bolnicu u Raccoon Cityju. Situaciju komplikuje snježna oluja, a Bryan vozi stari auto bez lanaca. Njegovo rutinsko putovanje pretvara se u noćnu moru kada udari ženu koja trči iz šume na zaleđenom putu. Pokušava joj pomoći, stavlja je na suvozačevo mjesto, ali ne shvaća da je ona prva mutirana osoba koju će sresti te noći. Od tog trenutka film se pretvara u nemilosrdnu borbu za život…
Za razliku od elitnih likova kao što su Leon Kennedy ili Claire Redfield, Bryan je nepripremljen i običan mladić s manama. Nema policijsku obuku, ne zna da rukuje oružjem i bori se sa sopstvenim problemima. Neposredno prije katastrofe, izbjegava razgovor s djevojkom o njenom testu trudnoće na svom mobitelu i bježi od odgovornosti. Glumac Austin Abrams je odličan u ovoj ulozi i pretvara Bryana u uvjerljivog antiheroja s kojim se publika može lako poistovjetiti. Svaki susret sa zaraženim je teška bitka. Kada konačno pronađe oružje, ruke mu se tresu, a frustracija raste kada shvati da pucanje u stvarnom životu nije ništa slično pucanju u video igricama.
– Želeli smo da stvorimo protagonista koji bi reagovao onako kako bi reagovao prosečan gledalac da se nađe u centru apokalipse – objasnio je reditelj Kreger u nedavnom intervjuu.
Osjećaj igranja video igrice
Reditelj ne želi samo da ispriča priču, on želi da publika u bioskopu osjeti isti stres kao i igrači. Kamera često lebdi preko Bryanovog ramena i oponaša perspektivu trećeg lica poznata iz modernih igara. Osim toga, film je pun prepoznatljivih prepreka. Bryan mora paziti na svaki metak, pretraživati mračne kutke farmi u potrazi za resursima i rješavati logične prepreke pod pritiskom. U jednoj od boljih scena, velika vrata sa katancem blokiraju mu put. U stilu nekoga ko je odigrao previše utakmica, Bryan puca u bravu, što ne donosi rezultat. U naletu panike odlučuje da zabije auto u vrata, što se katastrofalno završava i ostavlja ga bez prevoza.
Kada je horor u pitanju, produkcija se ne zadržava. Dizajn čudovišta se oslanja na praktične efekte, s animatronskim lutkama teškim stotinama kilograma. Inspiracija je ukorijenjena u tjelesnom hororu osamdesetih, posebno u radovima John Carpenter. Umjesto klasičnih, sporih zombija, ovdje vidimo stvorenja koja brzo i gadno mutiraju. Jedan od prvih susreta na farmi uključuje psa čija glava procvjeta na nekoliko dijelova kako bi otkrila pipke. Film ne zazire od ekstremnog nasilja koje ispituje gledaočev stomak. Najstrašniji trenuci uključuju scene u bolničkom porodilištu i čudovišta sa pacovima koji iskaču iz trbuha, dok vrhunac vizuelnog ludila predstavlja ogromna masa ljudskih udova koji jure Bryana po ulicama. Sve to doprinosi atmosferi neizvjesnosti jer publika nikad ne zna u šta će se tijelo pretvoriti.
“PSI POD ZVEZDAMA”
Književnost i kultura
Novi Ridley Scott: Kako je dovraga uspio snimiti mlaku post-apokalipsu?!
Iako u promotivnim materijalima to nije naglašeno, film ispod površine krije dozu crnog humora. Režiser je isprva snimio projekat s puno više komičnih elemenata, ali su probne projekcije pokazale da je publici film bio previše smiješan, što je ubilo horor atmosferu. Zbog toga su mnoge šale odbačene u montaži kako bi se zadržala ozbiljnost prijetnje i osjećaj straha. Ipak, preostali, suptilniji humor radi kao dobar izduv za napetost. Njegovo mrmljanje dok pokušava brzo napuniti pištolj drhtavim rukama na hladnoći, ili dok pokušava nadmudriti zaražene pse koristeći ljestve, vrlo je blisko frustracijama pravih igrača koji drže PlayStation džojstik.
Nakon bjesomučnih prvih trideset minuta, napetost pada kada Bryan upozna ostale preživjele u gradu. Poznata lica kao Paul Walter Hauser i Kali Reis pojavljuju se u sporednim ulogama, ali njihovi likovi služe isključivo kao sredstvo za objašnjenje radnje. Taj dio je pomalo kao naporna animacija u igri koju ne možete preskočiti. Cregger nakratko gubi klaustrofobičnu atmosferu koju je gradio oko Bryana. Karakterizacija sporednih likova gotovo da i ne postoji, a teme preuzimanja odgovornosti ostaju zaboravljene.
Ono što će sigurno podijeliti publiku je rediteljeva odluka da gotovo potpuno zanemari bogatu mitologiju originalnih igara. Okorjeli fanovi franšize primijetit će promjene u samom svijetu. Na primjer, način na koji virus djeluje na tijelo i mutira stvorenja vizualno više podsjeća na parazite iz četvrtog dijela igre nego na infekciju iz originalne prve priče. Takođe, radnja preskače pojavu mnogih kultnih čudovišta i neprijatelja koji su, prema kanonu, u to vreme trebalo da lutaju gradom.
Reditelj očito nije bio zainteresiran za stvaranje doslovne kopije sadržaja iz igara. Njegov cilj je bio da napravi zastrašujući i upečatljiv horor koji koristi dobro poznati šablon samo kao osnovu za svoju viziju.
Na kraju, možda je dovoljno citirati Resident Evil: “Svrbi. Ukusno.” Ovaj film teško da bi se mogao bolje sažeti.
