U tom premlaćivanju život je izgubio i vukovarski novinar Siniša Glavašević. ‘Vi ste taj ustaški novinar koji je pisao protiv nas’, rekli su, opkolili ga i počeli tući
Francuska istraga o ubistvu vukovarskog branitelja Jean-Michela Nicoliera je pri kraju, piše Mario Pušić za Jutarnji list, a ovu informaciju u roku od 24 sata potvrdio je odvjetnik obitelji Nicolier Arnaud Bilen. Naime, istražni sudija Odeljenja za ratne zločine Suda u Parizu Karole Vujasinović trenutno priprema međunarodnu poternicu za Spasojem Petkovićem zvanim Štuka, kojeg francuski istražitelji sumnjiče za ubistvo Nikolijea na Ovčari. “Tačno je da je postupak napredovao. Tačno je da je u pripremi međunarodna potjernica. Ne znamo kada će biti raspisana. Sudija je uvjeren da je pomenuta osoba počinila ubistvo”, rekao je Bilen za 24sata. Dodaje da se nada da će Srbija “čuti” Pariz, koga još nije čula Zagreb. U oktobru 2025. godine Express je objavio ovaj članak o posljednjem danu života francuskog heroja. Kada je Nicolierovo tijelo identifikovano, bio je to ključni trenutak da francusko pravosuđe počne da se bavi slučajem.
Šta se tačno dogodilo na Ovčari, svedočio je u Haškom sudu Dragutin Berghofer Kupijedan od sedmoro ljudi koji su preživeli Ovčaru. Nakon njegovog svjedočenja, bilo je moguće rekonstruisati tok zločina na Ovčari, gdje je ubijen Jean-Michel Nicolier, praktično iz sata u sat. Njegovo tijelo pronađeno je stotinak metara od hangara iz kojeg je odveden. Nakon mjeseci žestokih borbi za Vukovar, njih tristotinjak sklonilo se u porušenu vukovarsku bolnicu, nadajući se da će tamo biti sigurni.
Ljudi moji, neko će morati da plati guzicom što ih je toliko zeznuo!“, upozorio je major okupljeni u bolnici. Bio je 20. novembar 1991. Ovekovečio je majorove reči Vilim Karlović u knjizi Preživio sam Vukovar i Ovčaru.
Samo brašno za obrok
Karlović je jedan od rijetkih preživjelih sa Ovčare i svi nose teške emocionalne rane. Jedan od preživjelih je i Dragutin Berghofera Haškom sudu je 1996. godine prvi put ispričao šta mu se dogodilo tih kobnih dana.
“Proveo sam opsadu Vukovara u podrumima zajedno sa još dvadesetak ljudi”, rekao je Berghofer sudskom vijeću.
Tada pedesetogodišnji tapetar ispričao je kako su ga jednog dana probudili prvi ratni pucnji i nije mogao da se načudi što neko puca. Teško se pomirio sa činjenicom da se u Vukovaru puca, ali su ga granate ubrzo razuvjerile. Situacija u opkoljenom gradu bila je iz dana u dan sve gora.
„Na kraju smo imali samo brašno za jelo“, prisjeća se Berghofer.
SAVA PETKOVIĆ
360°
Ovo je Štuka, Nicolierov ubica. ‘Nije me briga hoću li ubiti čovjeka ili kokošku’
Nekoliko dana prije pada Vukovara, 17. novembra, Berghofer je sa grupom civila pokušao da se provuče kroz željezni obruč koji su oko grada stezali pripadnici JNA i lokalnih paravojnih formacija.
“Ne bih rekao da je to bio proboj jer niko nije bio dovoljno naoružan da probije redove JNA”, rekao je Berghofer.
To nije proboj
Ispričao je kako je tristotinjak ljudi pokušalo da se iskrade, a on im je najviše trebao pomoći Mika Holikalovac koji je poznavao sve šumske puteve. Kako su ranjeni i povrijeđeni zaostajali, grupa se razdvojila i Berghofer se vratio da provjeri zašto su neki zaostali. Grupe se uopće nisu povezivale, a sporija se odjednom našla pod minobacačkom vatrom.
“Gađali su nas iz minobacača sa željezničkog mosta preko Vuke. Htjeli smo da pređemo rijeku, ali nismo znali koji su putevi minirani. Moji prijatelji Zoran Njovra I Janković upozorio na miniran put, ali ih dvojica mladića iz Našica nisu poslušala. Nagazili su na minu i obojica su se bacili u Vuka”, navodi se u zapisniku sa suđenja Dragi Mrkšiću.
Samo nekoliko dana kasnije prve jedinice JNA ušle su u Vukovar. Ujutro 20. novembra Veselin Šljivančaninkasnije osuđen za ratne zločine, ušao je u vukovarsku bolnicu i naredio transport svih civila i ranjenika koji su se u tom trenutku zatekli u bolnici.
“Pretresli su nas i naredili da predamo sve metalne predmete. Nisu uzeli novac, ali su uzeti džepni noževi i ključevi. Nakon toga su nas strpali u autobuse i prebacili u kasarnu JNA”, rekao je Berghofer.
Evo nas na Ovčari
U kasarni su ostali četiri sata, ali im nije bilo dozvoljeno da izađu iz autobusa. Berghofer je bio uvjeren da se tamošnji komandanti ne mogu dogovoriti šta da rade sa zarobljenicima. Na kraju su doneli odluku i prevezli ih na farmu Ovčara. Tamo im je rečeno da izađu iz autobusa. Po izlasku iz autobusa im je oduzeto sve što su imali u džepovima. Lični dokumenti, novčanici, novac, sve što su mogli uzeti.
Onda je počeo pakao.
Svi zarobljenici su protjerani kroz ogradu.
“Teško je to opisati, ali vjerujte, vidjeli smo sve zvijezde od udara. Neko me je udario štapom u desnu stranu glave i krv je počela da teče. Umalo sam pao, ali sam uspio da pobjegnem u hangar”, rekao je Berghofer o svom iskustvu prije skoro dvadeset godina.
Četiri puta se onesvijestio
U samom hangaru je vidio šta se dogodilo sa još nekim zatvorenicima koji su od bolnice bili odvojeni od svih.
“Bilo ih je strašno i pogledati. Krv im je tekla, glave su im bile otečene… Moj komšija Željko Begov četiri puta se onesvijestio”, rekao je Berghofer i nastavio priču o tome kako su ih četvorica ili pet muškaraca stalno tukli.
“Jedan je imao lanac, a drugi metalnu cijev. Tukli su nas cijelo vrijeme i nismo smjeli da se krećemo.” U tom premlaćivanju život je izgubio i novinar iz Vukovara Siniša Glavašević. “Dok su me izvodili vidio sam da ga okružuju četnici i neki oficiri. Rekli su mu: ‘Ti si onaj ustaški novinar koji je pisao protiv nas’. Tukli su ga kada su me izveli iz hangara”, rekao je Berghofer.
PASTIRSKA ŽRTVA
360°
Josip Batarelo je bio prvak u veslanju. Nada ga je ubila, okrivila ga za otpuštanje iz robne kuće Nama
Sedmoro zarobljenika izvedeno je iz hangara na Ovčari i prebačeno u skladište Veleprometali tamo za njih nije bilo mjesta, pa su ih odvukli u magacin Modatex. Berghofer je ubrzo pušten i uspio je pobjeći iz Vukovara. Neki drugi nisu bili te sreće.
Nemoj, Saint! Molim te
Vilim Karlovićautor knjige s početka ovog članka, otišao je gore. Kada su sedmoricu zarobljenika sa Ovčare iz Modateksa prebacili nazad u Velepromet, ovoga puta su ih tamo zatekli i neki drugi zarobljenici. Ubrzo su četnici počeli da izvode zarobljenike iz hangara u Veleprometu. Jedan od četnika je prepoznao svog komšiju Perković. Izveli su ga van i zatočenici su čuli krikove bespomoćnosti.
„nemoj Sveto! Nemoj, molim te! Pa šta mi radiš!?“, vikao je Perković, a Karlović je sve to prenio na papir.
JEAN-MICHEL NICOLIER (1966-1991)
360°
Dva scenarija u kojima je Nicolier mogao biti spašen. Prvi nije hteo. Drugi nije dao
“Sve zvuči kao da su unutra, urla Perković, a zvuci se opet odmiču prema ogradi: ‘Nemoj mi to! Zašto me bodeš? Pa ubij me pištoljem! Nemoj, Sveto! Molim te!”, napisao je Karlović.
Povike su ubrzo prekinuli pucnji. Perković je ubijen. Karlović je pred sudom u Hagu rekao i da se dobro sjeća dječaka od oko 14 godina. Dječak je imao starijeg brata, a kada su četnici htjeli da mu odvedu starijeg brata, dječak ih je počeo moliti da ga ne vode. Nakon toga četnici su izveli četrnaestogodišnjeg dječaka napolje.
Moja majka
“Čim je dječak izašao, tražili su ga da se skine”, napisao je Karlović u svojoj knjizi. Četnici su od dječaka tražili da se skine, a izgleda da se dječak plašio, pa su mu nekoliko puta naredili da skine donji veš.”
Onda su čuli lupanje i stenjanje. “Mnogo boli! Nemoj, ujače! Majko, majko!”
Takvi jauci su trajali 15-20 minuta, a onda su se začuli pucnji i dječak je zauvijek utihnuo.
Nedugo nakon toga, Karlović je prebačen u drugu kuću gdje su ga držali dva srpska vojnika spasena od sigurne smrti. Kineski I Mare zaštitili ga vlastitim tijelima od četnika koji su htjeli da ga ubiju. Vremenom je prebačen u logor u Sremska Mitrovicatamo je ostao šest mjeseci prije nego što je razmijenjen. Po povratku iz logora vratio se u hrvatsku vojsku, gdje je ostao do kraja devedesetih.
Svi koji su ostali na Ovčari su streljani. Pojedinačno i u grupama su izvedeni iz hangara i ubijeni.
Bilo ih je 260. Samo 7 je preživjelo.
