Vlada Federacije BiH i Ministarstvo energije i rudarstva na čelu sa Vedranom Lakićem u ovom mandatu nisu pokazali stručnost niti bilo kakve kompetencije da upravljaju Elektroprivredom BiH koja se našla u procjepu između državnih zakona i međunarodnih normi što je gurnulo u finansijske gubitke.
Dugogodišnji pritisak na likvidnost JP EP BiH kulminirao je u julu 2026 godine kada je Uprava JP Elektroprivrede BiH donijela zvaničnu odluku o uvođenju kriznog režima poslovanja. Zbog ugrožene likvidnosti i nemogućnosti redovnog servisiranja svih dospjelih obaveza, uspostavljen je striktni sistem prioriteta plaćanja, koji je iz korijena promijenio odnose sa kooperantima i rudnicima unutar Koncerna.
Odgovor vlasti
Odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine donijete tokom globalne energetske krize (s naglaskom na 2023. godinu) imale su direktan i izrazito negativan uticaj na finansijski rezultat i operativnu stabilnost Elektroprivrede BiH.
Mjera administrativnog ograničavanja rasta cijena električne energije za privredu na maksimalno 20 posto osmišljena je sa ciljem zaštite domaćeg realnog sektora od cjenovnih šokova. Međutim, ona je u potpunosti prebacila teret poremećaja na tržištu na račun državne energetske kompanije. Kombinacija netržišnog ograničenja cijena i unutrašnjih proizvodnih problema kulminirala je istorijskim finansijskim gubitkom EP BiH od čak 331,79 miliona KM za 2023. godinu.
Iako je kompanija pokrenula hitne mjere stabilizacije, operativni i konsolidovani minusi su se nastavili i kroz naredne godine, što je u julu 2026. godine ( par mjeseci pred izbore ) „primoralo“ Upravu da i zvanično proglasi krizni režim poslovanja i uvede striktni sistem prioriteta plaćanja uslijed ugrožene likvidnosti. Time je praktično pod rukovodstvom i po nalogu Sanela Buljubašića i resornog ministra Lakića EP uspjela kratkoročno pred izradu polugodišnjeg izvještaja o poslovanju da prikaže suficit, odnosno rezultat sa oko 10 miliona dobiti za prvu polovinu godine. To su na sva zvona objavili kao uspjeh ove Uprave i ministarstva energetike ne pominjući kolika su trenutna potraživanja od EP BiH! A što je i sam prije neki dan priznao.
Tri su ključna aspekta uticaja na poslovanje koja Lakić ne pominje u svojim istupima.
Regulatorni okvir kao jedan od uzroka gubitka prihoda i finansijskog minusa, a koji Lakić nije ni svjestan bio niti je pokušao da izmjeni u „korist“ EP BiH u svom mandatu.
EP BiH je bila zakonski obavezna isporučivati električnu energiju poslovnim subjektima po cijenama znatno nižim od onih na regionalnim referentnim berzama ( poput mađarske berze HUPX). Zbog primarne obaveze urednog podmirivanja domaćeg tržišta po limitiranim tarifama, kompanija nije imala na raspolaganju značajnije bilansne viškove za izvoz, gdje su cijene u tom periodu dostizale maksimume što je dovelo do izostanka izvoznog profita.
Smanjenje bilansnih viškova i pad proizvodnje.
Zbog drastičnog podbacivanja proizvodnje u termoelektranama usljed nedostatka uglja i starosti postrojenja, EP BiH je morala kupovati el. energiju na slobodnom tržištu kako bi ispoštovala ugovore na domaćem tržištu. Bilansni viškovi za prodaju izvan sistema spali su na istorijski minimum od svega 52 GWh ( u poređenju sa ranijim godinama kada su prelazili 2000 GWh), što je potpuno eliminisalo izvozni profit.
Posljedice na investicije i pokriće gubitaka.
Skupština dioničara bila je primorana donijeti odluku da se ovaj ogroman gubitak pokrije direktno prebacujući ga na teret zadržane dobiti iz ranijih godina (173,9 miliona KM) i kompletnog fonda zakonskih statutarnih rezervi ( 157,8 miliona KM). Gudbitak likvidnosti i spostvenog kapitala direktno je stopirao ili odogodio planirane projekte revitalizacije blokova u TE Tuzla i TE Kakanj, kao i stratešku tranziciju ka obnovljivim izvorima energije.
Pravno uporište za ograničenje cijena
Ograničavanja cijena privredi (maksimalno 20 posto rasta u 2023 godini) predstavlja direktan sudar domaćeg kriznog zakonodavstva i pravnog poretka Energetske zajednice Jugoistočne Evrope. Kada se ova Odluka Vlade Federacije o ograničavanju cijena električne energije za privredu na maksimalno 20 posto u 2023. godini posmatra u kontekstu domaćeg zakonodavstva i njegove veze sa preuzetim međunarodnim obavezama otkriva se klasičan pravni i ekonomski konflikt između socijalnog populizma i preuzetih međunarodnih obaveza.
Vlada Federacije je pravno pokriće za ovu odluku crpila iz vanrednih okolnosti na tržištu i iz „nužnosti“ zaštite domaće ekonomije, ali uz pravni manevar. Prvobitne izmjene starog Zakona o elektičnoj energiji, a potom i odredbe novog zakona iz avgusta 2023 godine dale su Vladi diskreciono pravo da interveniše na tržištu. Zakon predviđa da u slučaju „poremećaja na tržištu“ ili ugrožavanja energetske bezbjednosti, Vlada može uvesti privremene mjere kontrole cijena. Iz ugla domaćeg prava, odluka je formalno-pravno bila legalna jer je Vlada iskoristila ovlaštenja za zaštitu privrede od cjenovnog šoka. Međutim, Novi Zakon o električnoj energiji FBiH (2023.) u poglavljima koja tretiraju obaveze javnih usluga sadrži ključni mehanizam zaštite energetskih subjekata.
Kada Vlada nametne „obavezu javne usluge“ ( što limitiranje cijena ispod tržišnih jeste), zakon izričito propisuje da takva odluka mora biti nediskriminatorna i finansijski neutralna po energetski subjekt. Prema relevantnim odredbama o uvođenju privremenih mjera i javnog snabdjevanja, Vlada FBiH je dužna iz budžeta nadoknaditi opravdane troškove ili gubitke koje je EP BiH pretrpjela zbog uzvršavanja te naredbe. Vlada FBiH ovu naknadu nikada nije direktno uplatila iz budžeta u iznosu realnog „gubitka“. Umjesto toga gubitak je pokriven unutar samog dioničkog društva na teret zadržane dobiti i rezerve kompanije, što predstavlja kršenje duha samog zakona koji nalaže budžetsku kompenzaciju za nametnute netržišne obaveze.
Sukob sa Ugovorom o energetskoj zajednici (Zabrana državne pomoći):
Potpisivanjem Ugovora o energetskoj zajednici JIE, Bosna i Hercegovina je preuzela obavezu implementacije pravne stečevine EU ( Acquis), uključujući i pravila o tržišnoj konkurenciji i zabrani državne pomoći (član 107. i 108. Ugovora o funkcionisanju EU). Ovdje nastaje dvostruki prekršaj od strane Lakića, njegovog ministarstva i Vlade FBiH:
Sekretarijat Energetske zajednice u Beču (tada predvođen Janezom Kopačem) zvanično je upozorio vlasti u BiH da je ovakva odluka direktno kršenje pravnog poretka. Direktive EU dozvoljavaju privremenu regulaciju cijena servisnih i univerzalnih usluga isključivo za domaćinstva i male kupce, dok se cijene za industrijske/ komercijalne kupce moraju formirati isključivo na slobodnom tržištu.
Prisiljavanje EP BiH da prodaje električnu energiju po cijenama nižim od tržišnih predstavlja formu indirektne državne pomoći domaćim kompanijama. To narušava konkurenciju na regionalnom tržištu.
Ako bi Vlada FBiH ispunila domaću zakonsku obavezu i uplatila stotine miliona KM iz budžeta za pokriće gubitaka EP BiH, Sekretarijat Energetske zajednice bi to postupanje automatski proglasio nelegalnom direktnom državnom pomoći javnom preduzeću. EP BiH bi se našla pod sankcijama (slično kao što su ranije blokirani projekti poput Bloka 7 Te Tuzla zbog garancija države).
Čime se Lakić zapravo bavio u toku svog mandata?
Imenovao je prokuriste „Trojke“ u rudnike Koncerna bez ikakve provjere o kompetencijama uz nepoštovanje ni formalnih uslova koje te ličnosti prema odlukama te iste Vlade FBiH trebaju da uopšte ispunjavaju kao što je slučaj sa prokuristom u RMU Đurđevik – sadašnjim Tehničkim direktorom TE Tuzla. Zbog takvih isključivog jaranskih i političkih imenovanja između ostalog i nedostaje milion tona uglja Termoelektranama koje Lakić spominje u svom intervjuu od 20.08.2026 godine. Po istom principu je prethodno po isključivoj političkoj podobnosti odobravao imena članova NO JP EP BiH- (vidjeti biografije tekućeg sastava NO JP EP BiH), te davao saglasnosti na sve i jedno radno mjesto na koje treba da bude uposlen neko u EP BiH u njegovom mandatu.
Donio je i izlobirao Odluku o prebacivanju preko 16 miliona KM direktno u Budžet Grada Tuzle na ime sanacije vrelovoda lokalnog preduzeća koje vrši distribuciju toplotne energije za grad Tuzlu iz kojeg dolazi i koji je bastion njegovog SDP-a.
Pojačao Budžet grada Tuzle dodatnim opterećenjem ionako loše finasijske situacije EP BiH donošenjem odluke u Ministarstvu energije i rudarstva, a kasnije i lobiranjem u Parlamentu FBiH da se naknade za izdvajanje dijela emisija od rada Termoelektrana povećaju za 20%.
Ova odluka o povećanju izdvajanja od rada termoelektrana je donesena neposredno nakon stupanja na snagu novog Zakona o električnoj energiji FBiH. Za EP BiH to znači milionski skok direktnih operativnih troškova proizvodnje. S jedne strane, država je primorala kompaniju da proizvodi el. energiju iz uglja u otežanim uslovima i prodaje istu privredi ispod cijene, dok joj je s druge strane, kroz Odluku Parlamenta povećala taxu na tu istu proizvedenu energiju?!.
Da stvar bude totalno opskurna niko nikad nije provjerio da li se sredstava koja se uplaćuju direktno u budžet Grada Tuzle troše namjenski obzirom da Zakon predviđa (član 2) da se mora imati poseban račun na koji se uplaćuju sredstva po ovom osnovu i zakon je definisao i namjenu utroška istih.
Imenovao je savjetnike za energetiku, bivše uposlenike EP BiH, penzionere, od kojih neki imaju i privatne firme ( registrovane na djecu kao što je slučaj sa Fadilom Nadarevićem bivšim direktorom Termoelektrane Tuzla, pnezionerom, Lakićevim savjetnikom i istovremeno malim privrednikom koji je „zaposlen kod sina“ u firmi prema javno dostupnim podacima NADAMI d.o.o. Tuzla | LinkedIn) i koje bez ikakvog srama počinju naglo u mandatu ministra Lakića da posluju direktno sa firmama i domaćim i stranim koje duži niz godina imaju ugovorne odnose u JP EP BiH. Fadil Nadarević je inače otac zastupnice Naše stranke Amre Vodenčarević- Nadarević.
Na kraju, učestvovao je i u dvostrukom povećanju cijena električne energije u mandatu ministra Lakića, kao reakcija na „krizu“.
Buduće vlasti FBIH trebale bi se uhvatiti u koštac, konačno, sa potpunom depolitizacijom Upravljačkih struktura koje upravljaju i nadziru rad i poslovanje elektroprivrednih kompanija u FBiH. Ukoliko se ima namjera ispoštovati evropske principi, na koje se političari svakodnevno pozivaju, onda se javna preduzeća moraju postaviti da posluju isključivo na korporativnim osnovama i urgentno moraju prestati da budu politički plijen i politički bankomat, a što je u posljednjem mandatu ministra Lakića itekako bilo izraženo kao modus operandi.
Preuzeto sa: istraga.ba
