Na današnji dan 1990. godine u Hrvatskoj je počela ‘balvan revolucija’. Neki od ratnih huškača koji su orkestrirali pobunu hrvatskih Srba završili su u Hagu. Samo se jedan javno pokajao…
Na današnji dan prije 36 godina, takozvana balvanska revolucija, pobuna dijela hrvatskih Srba koja je označila jedan od ključnih uvoda u rat u Hrvatskoj. Dio političkih i ratnih huškača koji su učestvovali u njegovom podsticanju kasnije je završio pred Haškim sudom, ali je samo jedan javno priznao odgovornost i izrazio kajanje. Ovom prilikom ponovno objavljujemo tekst koji je originalno objavljen na Express.hr 2024. godine.
Milan Babićprijeratni stomatolog iz Knina, 1991. i 1992. godine obnašao je dužnost predsjednika Vlade samoproglašene Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajina, kasnije nazvane Republika Srpska Krajina (RSK). Babić je učestvovao u kampanji progona nesrpskog stanovništva. Bio je svjestan da se vrše zločini poput zlostavljanja u zatvorima, deportacije, prisilnog premještanja i uništavanja imovine, a znao je i da su civili ubijani tokom prisilnog premještanja. Podržavao je i učestvovao u vojnoj okupaciji teritorije i pomagao u nabavci oružja. Na javnim događajima iu medijima držao je huškačke govore na nacionalnoj osnovi, a takva propaganda dovela je do erupcije nasilja nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom.
Plan iz Beograda
360°
Početak okupacije: Dan kada je počela “balvan revolucija”.
Prije podizanja optužnice svjedočio je kao svjedok optužbe u predmetu Milošević. Osuđen je na 13 godina zatvora. Ubio se u zatvoru u Hagu u martu 2006.
Babić je snimao 1990. godine, kada je bio ključna ličnost u stvaranju SAO Krajine
Na izricanju presude 2004. godine priznao je svoje zločine i javno zatražio oprost za nezamislivu sramotu koju je nanio na sebe i ljude koje je potaknuo na rat. Ovo je njegov govor:
Pred ovim Tribunalom se pojavljujem sa dubokim osjećajem srama i grižnje savjesti. Dozvolio sam sebi da učestvujem u najgoroj vrsti progona ljudi samo zato što su bili Hrvati a ne Srbi. Nevini ljudi su proganjani, nevini ljudi su protjerani iz svojih domova, a nevini ljudi ubijani. Čak i nakon što sam saznao šta se dogodilo, šutio sam o tome. Što je još gore, nastavio sam služiti i kroz svoje aktivnosti postao lično odgovoran za nehumana djela koja su pogodila nevine ljude.
Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojom moram živjeti do kraja života. Ovi zločini i moje učešće u njima nikada se ne mogu opravdati. Ostao sam bez riječi kada je u pitanju izražavanje dubine kajanja zbog onoga što sam učinio i zbog utjecaja mog grijeha na druge. Mogu se samo nadati da ću govoreći istinu, priznajući svoju krivicu i kajanje, poslužiti kao primjer onima koji još uvijek pogrešno vjeruju da se takvo nečovječno postupanje može ikad opravdati. Samo istina može dati šansu srpskom narodu da se oslobodi svoje kolektivne sramote.
POGLEDAJTE VIDEO:
Samo priznavanjem krivice mogu preuzeti odgovornost za sve loše što sam učinio. Nadam se da ću svojim kajanjem barem olakšati patnju onima koji su patili. Shvatio sam da nam neprijateljstva i podjele nikada ne mogu poslužiti da živimo bolje. Shvatio sam da je naša pripadnost istoj ljudskoj vrsti značajnija od bilo kakve razlike među nama. Shvatio sam da samo kroz naše međusobno razumijevanje i pomirenje možemo imati šansu da živimo kao ljudi u miru i tako obezbijedimo bolju budućnost našoj djeci i generacijama koje dolaze.
Molio sam se Bogu da mi pomogne da se pokajem i zahvaljujem Bogu na prilici koju mi je dao da izrazim svoje pokajanje. Molim svoju braću Hrvate da oproste svojoj braći Srbima. Molim svoj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gde će dobrota, saosećanje i pravda na neki način ublažiti posledice zla u kome sam i sam učestvovao. I na kraju, stavljam se bezrezervno na raspolaganje ovom Tribunalu i međunarodnom pravu. Hvala.
Babića u Haškom sudu
