Kao i svaki Nolanov film, i ‘Odiseja’ je postala kulturni fenomen, a s njim su došle i neizbježne kontroverze koje su se razbuktale na društvenim mrežama mjesecima prije premijere…
Nakon što je osvojio sedam Oskara za film o stvaranju atomske bombe, Christopher Nolan verovatno je mislio da će njegov sledeći projekat biti manje problematičan. Konačno, šta bi moglo poći po zlu s adaptacijom Homerovog drevnog epa o ratnicima, bogovima i čudovištima? Ali njegova “Odiseja”, epska priča o povratku kući, postala je predmet žestokih debata o svemu, od boje oklopa do akcenta glumaca. Istovremeno, film nudi vizuelni utakmica koji samo Nolan može stvoriti. Postao je najiščekivaniji, ali i najsporniji filmski događaj godine. To je veličanstven film koji je tehnički savršen, ali mu ponekad nedostaje duše. Sa glumačkom ekipom koja uključuje Matt Damon, Anne Hathaway, Uzmimo Holandiju I Zendayaočekivanja su bila velika…
Film je premijerno prikazan 16. jula u Hrvatskoj.
KULTNI HIČOK FILM
Književnost i kultura
Svi se sećaju tuširanja. Malo ljudi zna koliko je jeziva bila prava priča iza ‘Psiha’
Kada je u pitanju stvaranje svjetova i scena od kojih zastaje dah, Christopher Nolan je pravi majstor. Njegova “Odiseja”, prvi film u potpunosti snimljen IMAX kamerama, sličan je njegovim ranijim djelima kao što su “Dunkirk” ili “Interstellar”, gdje sile prirode postaju glavni likovi. Obično ljuljanje Odisejevog drvenog broda na pobesnelom moru ima opipljivu, gotovo hipnotičku snagu. Nolan je u svom najboljem izdanju kada su ulozi visoki, a ekran ispunjen haosom. Ako želite moderan prikaz bitke za Troju, s destrukcijom i haosom, Nolan je režiser za vas.
Ako vam treba jednooki ljudožder koji napada grčke vojnike ili pogled na drvene brodove koji se lome o valove, on je pravi čovjek za posao. Inače, za scene Kiklopa, Nolanov tim je napravio džinovsku animatronsku lutku umjesto da koristi CGI. Rezultat je scena koja djeluje stvarno i zastrašujuće, nešto što kompjuterska grafika rijetko može postići. Scene poput susreta s Polifemom, posjeta Hadu gdje se sjene mrtvih vojnika dižu iz crne zemlje ili horor scene u kojima Kirka pretvara ljude u svinje imaju nadrealni, gotovo horor atmosferu. U onim trenucima, kada film prigrli svoju mitološku prirodu, “Odiseja” je najuspješnija. To je vizuelno zadivljujući film koji živi do svog budžeta od 250 miliona dolara i mora se gledati na najvećem mogućem platnu. Priča o trojanskom konju, koja se samo spominje u epu, ovdje postaje središnji i majstorski režiran događaj.
Problem nastaje u mirnijim trenucima, između velikih scena, kada likovi sjednu i razgovaraju. Ovdje je vrlo vidljiva Nolanova sklonost nespretnom dijalogu i pretjeranom objašnjavanju. Scenario je pun rečenica koje kao da objašnjavaju radnju, umjesto da otkrivaju karakter likova. To je veliki problem u priči koja je tako važan dio zapadne kulture. Čini se kao da je režiser bio toliko fokusiran na vizuelni deo filma da je zaboravio da „oživi“ svoje likove. Ovo ne bi bio toliki problem da nije okupio jednu od boljih ekipa.
Met Dejmon je dobar kao Odisej, “komplikovani čovek” čiju iscrpljenost i lukavost uspeva više da prenese izgledom nego rečima. Anne Hathaway kao Penelope ima nekoliko snažnih scena u kojima pokazuje svoj talenat, ali većina filma samo čeka. Međutim, ostatak glumačke ekipe je uglavnom neiskorišten. Zašto angažovati harizmatične glumice poput Bang Nyong'o ili Charlize Theron i da im ne daju skoro nikakvu ulogu? Jadni Tom Holland, u svojoj najvećoj ulozi izvan kostima Spajdermena, uglavnom se samo mršti ili izgleda zbunjeno kao Telemah.
Zendaja, kao boginja Atena, povremeno se pojavljuje samo da kaže nekoliko stihova glavnom liku. Robert Pattinson je ubedljivo odbojan kao glavni udvarač, ali i njegovom liku nedostaje dubina. Brojni talentovani glumci vole Corey Hawkins, Mije Goth, Jon Bernthal a drugi se pojavljuju u malim, nevažnim ulogama. Čak i sporedne uloge sa više prostora, kao Himesh Patel kao Euriloh ili Ivan Leguizam kao vjerni Eumej, samo tu da pogura akciju. Glumci mogu samo onoliko koliko im scenarij dozvoljava, a ovdje su svedeni na figure u Nolanovoj veličanstvenoj, ali hladnoj igri.
Kao i svaki Nolanov film, “Odiseja” je postala kulturni fenomen, a sa njim su došle i neizbežne kontroverze koje su se rasplamsale na društvenim mrežama mesecima pre premijere. Najviše rasprave izazvao je izbor glumaca. Odluka da se tamnoputa glumica Lupita Nyong'o postavi kao Helen od Troje bila je žestoko kritizirana. Istakli su da je Homer opisuje kao “bijeloruku”. Mnogi su se pitali i zašto u filmu koji želi da bude reprezentativan, nema mjesta za grčke glumce. “Grci su ponovo bez objašnjenja izostavljeni iz naših osnovnih mitologija i epova”, napisao je novinar Chris Cotonou za The Guardian. Dodatnu zabunu izazvale su glasine da će transrodni glumac Elliot Page igrati Ahila, što se pokazalo netačnim. Page ima malu, ali nezaboravnu ulogu grčkog vojnika Sinon.
Agamemnon u Batmanovom oklopu
Dizajn kostima je također izazvao debatu, posebno veliki, potpuno crni impresivni oklop Agamemnona, kojeg glumi Benny Safdie. Poređenja sa Betmenom, likom koji je Nolan redefinisao za 21. vek, bila su neizbežna. Kritičari su se žalili da oklop izgleda “plastično” i “dosadno”, te da tamne boje nemaju smisla u sunčanoj Grčkoj. Nolan je branio svoj pristup u intervjuu za časopis Time, objašnjavajući da je naše znanje o bronzanom dobu zasnovano na “veoma nepotpunom arheološkom zapisu”. Tvrdio je da je pocrnjena bronza tehnički moguća i da je svrha skupog, jedinstvenog oklopa vizuelno demonstrirati Agamemnonov visoki status. Međutim, teško je osloboditi se utiska da je odluka više stilski, jer se moćni kralj prikazuje kao negativac nalik Darth Vaderu.
Posljednja veća zamjerka odnosila se na jezik i akcente. Likovi koriste riječi poput “tata” i “mama” umjesto formalnijih “otac” i “majka”, što je nekim gledaocima bilo potpuno neprihvatljivo i anegdotski smiješno u prvih nekoliko minuta. Kada je Tom Holland u trejleru za film izgovorio rečenicu “Moj tata se vraća kući” sa svojim uobičajenim američkim naglaskom, mnogi su se pobunili. “Zvuči kao da vode epski razgovor izvan Starbucksa”, našalio se jedan komentator.
Film traje skoro tri sata, a mahnit tempo ne ostavlja prostora za razvoj likova. Ironično, najupečatljiviji trenutak u filmu možda najbolje opisuje samog reditelja. Nakon što je prošao Sirene, Odisej objašnjava šta je čuo u njihovoj pesmi. “Njihova pjesma mi je rekla da najviše želiš ono što već imaš”, kaže on. Možda je to poruka koju je Nolan, na vrhuncu svoje moći, nesvjesno poslao sebi.
