Proces pregovora između Domovinskog pokreta (DP) i HDZ-a Andreja Plenkovića o sadržaju Rezolucije o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, prije nego je ona upućena u saborsku proceduru, otkrio je više nego što je to bio cilj političkih aktera.
Javna prepirka hrvatskog političkog komentatora Marka Ljubića i šefa Kabineta premijera Vlade Hrvatske Zvonimira Frke Petešića o trenutnoj politici hrvatske Vlade jasno je pokazala pristup koji je uzeo Zagrebu u odnosu prema Bosni i Hercegovini i bošnjačkoj politici bez obzira na spektar djelovanja.
Interni sukob
Diskusija je pokrenuta istupom Ljubića koji je prepričao navodni sadržaj obraćanja Petešića na zatvorenom sastanku održanom 17. juna u Ministarstvu vanjskih i evropskih poslova, sazvanom nakon što je DP predstavio Rezoluciju. Na sastanku su osim Petešića kao predstavnika premijera Hrvatske, najviših zvaničnika spomenutog ministarstva prisustvovali i najviši zvaničnici DP-a.
Ljubić, koji je poznat po svojim radikalnim stavovima je optužio Petešića da je na sastanku prema navodima kazao da su Bošnjaci strateški izbor i partneri Hrvatske i da ih “se ne smije ničim iritirati”. Njegovo prepričavanje razgovora, kojem nije sudjelovao, ličilo je kao pokušaj obračuna radikalne desnice u Hrvatskoj sa Plenkovićevim HDZ-om, koji prema navodima ne čini dovoljno da pomogne hrvatskoj politici u BiH.
“Moramo voditi računa da bi u slučaju da mi nemamo razumijevanja za njih, oni lako mogli ući u savez sa Srbijom i Srbima, što bi bila za nas strateški izgubljena pozicija…U tom strateškom opredjeljenju prema Bošnjacima, hrvatski narod u BiH je kolateral. Hrvati imaju izbor za razliku od Bošnjaka. Mi u Republici Hrvatskoj možemo bez problema primiti milijun ljudi”, prepričao je Ljubić navodne riječi Petešića izrečene na sastanku.
“Etničko predstavljanje nije ustupak”
S obzirom da je Ljubićev istup izazvao brojne reakcije desnice u Hrvatskoj, između ostalog i Nine Raspudića, zastupnika u Saboru i člana novoformirane stranke Drito, uz angažovanje medija bliskih desnici koji su prozvali Petešića za “izdaju”, ubrzo je uslijedio i njegov demant na Facebooku koji je praktično otkrio više nego što je to trebalo.
On je na početku demantovao da su njegove riječi vjerodostojno prenesene.
“Cilj sastanka bio je razmotriti političke učinke pojedinih prijedloga sadržanih u nacrtu rezolucije i procijeniti na koji način najbolje zaštititi političku ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini…Rasprava se vodila isključivo o metodama kojima se taj cilj može najučinkovitije ostvariti”, kazao je Petešić.
Prepričao je da je upozorio sudionike da bi agresivniji sadržaj Rezolucije povećao šanse kandidatu DF-a Slavenu Kovačeviću na predstojećim izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata. Praktično je kazao da za radikalan pristup nije dobar momenat.
“Drugim riječima, umjesto da povećaju izglede da Hrvati na sljedećim izborima sami izaberu svog legitimnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, mogli bi dodatno mobilizirati bošnjačko biračko tijelo i tako ponovno dovesti do ishoda u kojem bi Bošnjaci ponovno izabrali hrvatskog člana Predsjedništva. To nije odustajanje od zaštite hrvatskih interesa, nego procjena kako ih u danim okolnostima najučinkovitije zaštititi. međunarodnim odnosima nije dovoljno znati što želimo postići; jednako je važno procijeniti kojim se metodama taj cilj u danim okolnostima može ostvariti. Upravo je to bio predmet mog izlaganja”, rekao je Petešić.
Ipak, najzanimljiviji dio njegovog javnog obraćanja u smislu sadržaja sastanka bio je shvatanje o suštinskim ciljevima hrvatske politike, koji dobija na važnosti jer dolazi od najbližeg Plenkovićevog čovjeka. U tom dijelu govorio je o etničkom predstavljanju (legitimno predstavljanje) kao primarnom cilju politike Zagreba.
“Hrvatski je interes graditi takve političke odnose u kojima će i bošnjačka politika imati jasan interes poštovati načelo da svaki konstitutivni narod sam bira svoje legitimne političke predstavnike. U takvim okolnostima poštovanje toga načela prestaje biti pitanje jednostranih ustupaka i postaje pretpostavka trajnog političkog partnerstva”, kazao je Petešić.
Obećanja ili mehanizmi moći
Šef Plenkovićevog kabineta je zapravo poručio da Bošnjake treba uvjeriti da je njihov interes implementirati princip etničkog predstavljanja, ali ne na način da to vide kao ustupak Hrvatima, nego kao uslov “partnerstva”. U toj viziji Zagreb će Sarajevu, obećati “partnerstvo”, a Bošnjaci će Hrvatima isporučiti “legitimno predstavljanje”. Sarajevo će živjeti od obećanja, a Zagreba od mehanizama.
U toj viziji Bošnjaci, i svi oni koji žive u bošnjačkom društvu, a nisu alergični na građanski koncept, će prihvatiti da su i minimalni obrisi građanskog koncepta koje vidimo u trenutnom Ustavu BiH i Ustavu Federacije BiH suvišni i prihvatiti da bez obzira kojim brojem glasova raspolagali mogu politički djelovati samo kroz bošnjačku kvotu ograničenu na trećinu političke moći u zemlji.
U toj viziji Bošnjaci će moći blokirati svaku odluku hrvatske i srpske politike, ali ni jednu neće moći donijeti. U toj viziji Sarajevo neće biti faktor, već dežurno smetalo koje će čekati milostinju Zagreba ili Beograda da bi proguralo bilo kakvu odluku ili zakon koji će ići u korist suvereniteta Bosne i Hercegovine.
U toj viziji, umjesto da se brane u Predsjedništvu BiH gdje imaju najveću političku snagu, svoje pozicije braniće u jednom etničkom klubu Doma naroda FBiH, u entitetu u kojem imaju apsolutnu većinu. Umjesto da svoje interese štite kao većina u Bosni i Hercegovini, štiti će ih kao da su manjina.
Postavlja se pitanje kako privoliti Bošnjake na takav potez?
Jednostavno, politikom mrkve i batine. S jedne strane za povinovanje hrvatskim zahtjevima koristiće se obećanja o napretku na evropskom putu (to već vidimo), a s druge, saradnjom sa srpskom politikom (i to odavno gledamo) pokazivati da ostanak trenutnog uređenja bez etničkog predstavljanja, bez obzira što ono ipak favorizuje etničke politike ali ne u mjeri u kojoj bi to očekivao Zagreb, može ugroziti Bosnu i Hercegovini kao državu.
Stalno propagandom stvaraće se osjećaj beznađa koji bi trebao rezultovati odlukom predstavnika Sarajeva da kapituliraju.
Sam sadržaj Rezolucije otkriva da Zagreba već ima sagovornike u Sarajevu koji su ili zarad vlastitih interesa ili zbog atmosfere koja se kreira godinama u glavi već potpisali poraz.
“Pozdravljajući to da pojedini bošnjački politički predstavnici, u javnim istupima, izražavaju spremnost da podrže rješenja koja bi ponovo osigurala punu jednakopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini”, stoji na kraju preambule usvojene Rezolucije.
Etničko predstavljanje kao primarni cilj
Niko se u Sarajevu nije ni osvrnuo na ovaj dio Rezolucije, bez obzira što “jednakopravnost Hrvata” u ovakvoj viziji znači poraz jer se niko ne može štititi suverenitet vlastite države ukoliko on zavisi samo od onih koji su ga rušili i ruše. Bilo kakvo obećanje Zagreba ili hrvatskog faktora u BiH, ukoliko dobije ono što zahtjeva, ne može biti garancija, jer niko, pa ni hrvatska politika ne može znati u kojem smjeru će krenuti u tom slučaju. Vlasti se mijenjaju, ali mehanizmi ostaju.
Na kraju, sadržaj Rezolucije, ali još više događaji koji su prethodili njenom usvajanju, jasno su potvrdili šta je primarni cilj hrvatske politike, implementacije etničkog predstavljanja na svim nivoima vlasti, ali trenutno, s fokusom na formiranje hrvatske izborne jedinice za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata.
Zašto samo za Predsjedništvo? Zato jer je visoki predstavnik već izmijenio Ustav Federacije i Izborni zakon BiH u dijelu koji se odnosi na Dom naroda Federacije BiH. Christian Schmidt nije direktno uveo etničko predstavljanje, ali je indirektnim putem omogućio hrvatskoj politici da postane nezaobilazan faktor u formiranju Vlade FBiH. Iz tog razloga fokus je trenutno prebačen na Predsjedništvo BiH, kao jedinu instituciju u kojoj hrvatska politika još uvijek nema siguran pristup.
Pokazalo se da su prijetnje trećim entitetom upravo u službi ostvarenja etničkog predstavljanja koji u poređenju s hrvatskom političkom autonomiju treba izgledati kao “kompromisno” rješenje.
Preuzeto sa: istraga.ba
