Oko 18 sati na nebu u smjeru prema istoku pojavila se vatrena kugla. Zvuk je bio gromoglasan, buka nalik onoj topovskoj. Kugla se brzo rasprsnula u dva komada, a iza nje ostao je gorući trag. Kad je pao na zemlju, tutnjava je bila još jača. Taj povijesni zapis, prvi takav na svijetu, zabilježen je 26. svibnja 1751. u zagorskom selu Domovec u Općini Hrašćina. Radilo se o meteoritu, koji je ubrzo dobio ime Hrašćinski meteorit ili “zagrebačko željezo”. Komad meteorita Hrašćinci su odnijeli u župni dvor, a vijest je došla i do zagrebačkog biskupa koji je poslao kanonike da preslušaju svjedoke.
Ispravu o padu ispisao je generalni vikar Zagrebačke biskupije Vuk Kukuljević 11 dana kasnije, i to je službeno bio prvi dokument o saslušanju očevidaca o padu meteorita na zemlju. On se i danas čuva u knjižnici bečkoga Prirodoslovnog muzeja. Ondje se nalazi i ilustracija pada. Na vrhu slike nalazi se oblak iz kojega je doletjela vatrena kugla. Nakon udara ostao je trag dima, koji se rasplinuo u obliku cik-cak.
Naime, u Zagorje su pala dva komada težine 39,76 i 8,96 kilograma. Veći je i danas jedan od najvrednijih izložaka Prirodoslovnog muzeju u Beču, a polirana pločica od tog meteorita, mase 0,56 grama, u zagrebačkom je Prirodoslovnom muzeju. No Hrašćinci su, kako navode pod zanimljivostima na internetskoj stranici Općine, dio manjeg meteorita raskomadali i prekovali u čavle. Naime, tadašnji ravnatelj tvornice porculana u Beču, A. Widmannstaetten, ispitao je meteorit tako što je izbrusio i polirao jednu pločicu te je podvrgao visokoj temperaturi. Taa su nastale pravilne, tzv. Widmannstaettenove linije, koje su od tada osnova za razlikovanje izvanzemaljskoga od zemaljskog željeza.
Otkriveno je i kako 89 posto meteorita čini željezo, 10,5 posto nikal, 0,00894 posto germanij, 0,00745 posto galij i 0,0013 iridij. Očuvani dio nepravilnog je oblika. Dug je 38, a širok 28 centimetara. Ta gusto isprepletena struktura velikih kristala čistog željeza i nikla tad je nazvana “Agramit” u čast gradu Zagrebu. Nakon tog pada, muzeji, carski skupljači i Vatikan kreću u skupljanje “svemirskog kamenja”, meteorita, pa stoga ovaj pad meteorita ima veliku važnost za znanost.
– Važno je znati da su meteoriti i ranije padali, no priče o njima bi obično prelazile tek u urbanu legendu. Ovo je jako detaljno opisano, a kao i sve drugo što je tada bilo važno, završilo je u Beču kao središtu Habsburške Monarhije – rekao nam je Branimir Ivić iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja.
Potvrdio je kako se među izlošcima nalazi i njegova replika, a jedna je i u samoj Hrašćini uz tablu sa zanimljivostima.
Analize Hrašćinskog meteorita otkrile su i Neumannove linije, tragove deformacija nastalih tijekom snažnih sudara u asteroidnom pojasu prije dolaska meteorita na Zemlju. Povodom velike obljetnice, Hrvatski prirodoslovni muzej će u utorak u 18 sati, u trenutku samog udara, održati predavanje “Geološki dokazi udara asteroida koji je označio kraj ere dinosaura”.
– Ovom obljetnicom želimo istaknuti njegovu znanstvenu vrijednost, ali i širi kontekst udara asteroida u geološkoj povijesti Zemlje. Predavanje je prilika da stručnoj i široj javnosti približimo procese koji oblikuju naš planet – izjavio je Ivić.
Preuzeto sa: www.24sata.hr
