Kardinal Vinko Puljić glasao je u posljednjoj enklavi i nakon pobjede pape Lava XIV. bio sa njim na balkonu. Ali prošlog mjeseca našao se na kontroverznom sastanku u Zagrebu
Obukao si nam ludačku košulju i otišao, a mi se snalazimo unutra kako znamo. Dayton je zaustavio rat, ali nije uspostavio pravedan mir u kojem svaki narod i svaki čovjek ostvaruje svoja prava i dostojanstvo, rekao je danas kardinal. Vinko Puljić za FTV. Čovek koji je sedeo pored Lav XIV. kada je kao papa prvi put izašao na balkon, našao se na udaru kritike javnosti u Bosni i Hercegovini zbog učešća na skupu konzervativaca u Zagrebu. Problem je u jednoj kartici.
Osvrćući se na svoje učešće na tom skupu u Zagrebu – gdje je, dakle, predstavljena sporna mapa prijedloga podjele BiH – Puljić naglašava da nije bio upoznat s političkim kontekstom: “Znao sam ko me zove, ali nisam znao sve ostale koji su stajali iza toga. Otišli su potpuno politički, a ja nisam političar. Želim da kažem šta mi diktiraju ljudska prava i ljudska prava, kvaliteta ljudskih prava kopaju, a to je moja svijest. naroda, došao sam, održao govor i otišao u donošenje odluke. Hajka nije na njih, nego na mene”, rekao je Puljić.
Podsjetimo, u Hotelu Dubrovnik udruge Budite oprezni I Pravni poredak Hrvatska organizovali su Tradefesttrodnevni događaj pod nazivom “Pad liberalizma i novi uspon kršćanskih nacija”. Odjeknuo je jedan od panela pod naslovom Bosna i Hercegovina: propala država i nužnost trećeg hrvatskog entitetaPrezentacija je izazvala najviše kontroverzi Ivan Pepić sa Univerziteta odbrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, koji je predstavio prijedlog teritorijalnog preustroja Bosne i Hercegovine. Prema ovom modelu, država bi bila podijeljena na Republiku Srpsku, “Republiku Hrvatsku”, “Bošnjačko-muslimansku Republiku” i Brčko distrikt, napisao je on. Klix.ba. Istovremeno je predstavljena i karta prijedloga, što je izazvalo žestoke reakcije Sarajeva.
Puljić je za FTV otkrio da je u razgovorima s političarima saznao za “tajne planove”, o kojima odbija govoriti: “Naišao sam na te planove i sve mi se gadilo. Ali neću o tome. (…) To nisu planovi međunarodne zajednice, nego domaći, ali međunarodna zajednica zna za njih. Svaka od tri strane ima svoje planove.”
Ko je Vinko Puljić?
Portret kardinala Vinka Puljića objavljen u štampanom izdanju Expressa 4. februara 2022. godine, napisao je Josip Mlakić.
Kardinal Puljić rođen je u Priječanima kod Banjaluke kao dvanaesto od trinaestoro djece. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, nakon čega je 1961. godine otišao u Zagreb, u Muško sjemenište. Teologiju je završio u Đakovu, a za svećenika je zaređen 1970. godine u Banjolučkoj biskupiji. U jesen 1990. tadašnji (i sadašnji) banjolučki biskup Franjo Komarica imenovao je Vinka Puljića na mjesto prorektora Vrhbosanske bogoslovije.
Na toj funkciji ostao je samo dva meseca, kada je pozvan u papsku nuncijaturu u Beogradu, gde mu je saopšteno da je postavljen za biskupa, a već u decembru iste godine papa Jovan Pavle II. imenovao ga nadbiskupom vrhbosanskim mitropolitom. Ustoličen je u sarajevskoj katedrali 19. januara 1991. godine, a tri godine kasnije, 1994. godine, proglašen je kardinalom, prvim u istoriji crkve u Bosni i Hercegovini.
TAJNA VEZA
Politika i društvo
‘Završnica? U Čuljkovom džepu je. On je uplašen. Andrej nije nimalo zadovoljan’
Dvije su gotovo suprotne strane ličnosti kardinala Puljića: svjetovni Vinko Puljić, “homo politicus”, s jedne strane, što je bilo uvjetovano teškim i tragičnim okolnostima u kojima je obnašao dužnost nadbiskupa, i Puljić kao duhovni vođa Katoličke crkve u BiH s druge strane. U ovom prvom, “političkom” segmentu Puljićevog djelovanja, teško je dati generalnu ocjenu, osim mog dojma da je bio politički naivac. Međutim, postoje i neke stvari koje treba razdvojiti. Puljić je kao nadbiskup odigrao možda ključnu ulogu u martu 1991. godine kada je pozvao vjernike da izađu na referendum i podrže nezavisnost Bosne i Hercegovine. S druge strane, teško je ne osvrnuti se na njegovo neizgovoreno slaganje s politikom HDZ-a Bosne i Hercegovine nakon rata, kojoj se najviše prigovaralo, a posebno događaju iz 2005. godine, na blagdan Male Gospe, kada se u Komušini, jednom od najvećih marijanskih svetišta u BiH, smještenom u Republici Srpskoj, u općini HDZ-a BiH, Draganu Herzevini, predsjedniku HDZ-a Bosne i Hercegovine i općini HDZ-a BiH Draganu Herzevini, nalazio jedan od najvećih marijanskih svetišta u BiH. Čović, predao mu je pastirski štap. Zbog tog događaja kardinal Puljić je bio izložen ruglu, a govorilo se i o otporu među pojedinim svećenicima, prije svega među bosanskim franjevcima, koji su se dugo, do prije sedam-osam godina, odupirali pozivu sirene Dragana Čovića, napisao je Mlakić za Express 2022.
U BiH je bilo 500 hiljada Hrvata. Sada 180 hiljada
Političku naivnost kardinala Puljića i pasivnu političku ulogu koju je igrao najbolje opisuje njegov intervju od prije nekoliko godina. U tom intervjuu je naveo da je njegova biskupija, kada je preuzeo vlast, imala 520.000 katolika. Trideset godina kasnije taj broj je, prema kardinalovoj procjeni, bio između 180.000 i 200.000. U istom intervjuu je naveo da mu je američki diplomata, čije ime nije želio reći ni nakon više od dvije decenije, rekao da se Hrvati moraju asimilirati ili iseliti iz Bosne i Hercegovine. Zašto je kardinal do tada ćutao o tome? Ne znam da li se ikada zapitao da li ta poražavajuća demografska statistika, koju je iznio na početku intervjua, ima veze s njegovim šutnjama u to vrijeme? Da li ste mogli proaktivnije djelovati? Nažalost, sve naše povijesti, od osobne do kolektivne, možemo okarakterizirati kao povijest propuštenih prilika, a ni kardinal Puljić nije iznimka.
Kardinal Puljić bio je izuzetno popularan u narodu, a među starim, tradicionalnim vjernicima, kao jedan od njih. Bez obzira na to što je svojim djelovanjem obilježio istorijsko vrijeme, ostaće upamćen prvenstveno po tome. Ali i zbog nečeg drugog, što nikada nije naglašeno, zbog brige i brige za rijetke povratnike u Republiku Srpsku, taj „najprezreniji“ i „najnevidljiviji“ dio hrvatsko-katoličkog korpusa u BiH, koji je preko noći zbrisan s lica zemlje. I opet kao jedan od njih, s obzirom da je rođen i odrastao u tom miljeu. Ako moram izdvojiti zvjezdani trenutak kardinala Puljića, onda je svakako njegova odluka da ostane u ratnom Sarajevu, iako je naišla na brojne osude političkog vrha Hrvata tokom rata, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj.
9A-HRV JE GOTOVO
Politika i društvo
Ko leti – vredi! 35-45 miliona dolara za avion za Vašington?!
Isto je tražio i od svojih svećenika, da “ostanu uz narod”, čak i tamo gdje su Hrvati proganjani i ubijani, kao u Bugojnu, Travniku ili Fojnici, što je i potvrdio svojim primjerom. I mislim da taj detalj krije pravu sliku njegove ljudske i svećeničke veličine: odbacujući zov politike, često trpeći poniženja i uvrede sa svih strana, kardinal Puljić je živio ono što je propovijedao. Danilo Kiš je u priči “Dug” o Ivi Andriću napisao da je “ceo svoj vek proživeo u svetu fikcije, u svetu platonskih ideala, a svaki izlet u život bio je bol i nevolja, zbunjenost i dosada”. Isto bismo mogli reći i za kardinala Puljića, ako “fikciju” zamijenimo njegovim svećeničkim pozivom, a “izlet u život” političkom stranom njegove biografije, zaključio je Mlakić.
