Danas je 3. maj, Svjetski dan slobode medija. Prije dva dana je bio 1. maj, Međunarodni praznik rada. Novinari širom svijeta danas će se okupiti na raznim prigodnim događajima, seminarima i konferencijama sa kojih će, kao i svake godine, poslati poruke da je sloboda medija temelj svakog demokratskog društva i da se medijskim profesionalcima mora omogućiti da rade svoj posao bez straha za vlastitu sigurnost. U Sarajevu je prekjučer brutalno ubijena jedna novinarka, jedna od nas – Elma Godinjak.
Za svoj poziv Elma je izabrala jednu od najljepših, ali i najtežih i najnezahvalnijih profesija. Od novinara se uvijek očekuje da rade u interesu drugih – obespravljenih radnika, penzionera, studenata, teško oboljelih građana, socijalno ugroženih, žrtava nasilja, ratnih zločina, korupcije, beznađa, čitavog bolesnog sistema koji kroz svoje izvještaje i priče nekako pokušavaju zaliječiti i poboljšati oni koji su svakog dana na terenu sa mikrofonom i olovkom u rukama, jer je to njihova dužnost. Elma Godinjak je, kao i većina drugih novinara, radila svoj posao bez prevelikih očekivanja osim da sistem, malo-pomalo, počne bolje da funkcioniše. Privatne bitke, brige i probleme je ostavljala kod kuće, jer to je ono što novinari rade – popravljaju tuđe živote. Svoj nemaju kada.
Poražavajući je podatak da je gotovo polovina novinarki u našoj zemlji doživjela neki oblik nasilja, prijetnji i uznemiravanja. Istraživanje Udruženja BH Novinari pokazuje da su novinarke u Bosni i Hercegovini svakodnevno izložene različitim vidovima nasilja – od verbalnih napada i online prijetnji, do fizičkih napada. Samo od početka 2021. do kraja 2024. godine zabilježeno je 132 napada na novinare/ke u BiH, od čega je 31 bilo direktno usmjereno na novinarke. Stvarni broj, međutim, znatno je veći jer mnoge novinarke napade ne prijavljuju zbog nepovjerenja u sistem i straha da će biti percipirane kao žrtve. Žene koje rade u medijima su često na meti raznih oblika rodno zasnovanog nasilja, koji duboko ugrožavaju ne samo njihov profesionalni rad, nego i psihičko i fizičko zdravlje. Veliki broj slučajeva seksualnog uznemirivanja dešava se unutar redakcija i o tome novinarke najčešće ne žele govoriti. One koje doživljavaju porodično nasilje, kao što je bila Elma, to uglavnom vješto kriju od svojih radnih kolega i kolegica. Jer, u našem društvu je sramota otkriti da si žrtva, ali ne i da si nasilnik.
Elma Godinjak nije ubijena zato što je bila novinarka. Preksinoć, kada se već pouzdano moglo zaključiti da njeno ubistvo nije imalo veze sa poslom koji je radila, za nas unutar novinarske zajednice to je zazvučalo skoro kao olakšanje. Kao da postoji prihvatljiviji razlog za takav hladnokrvni zločin. Kao da možemo odahnuti jer “sloboda medija” nije direktno pogođena. Ali, Elma je živjela i radila u zemlji u kojoj biti žena znači biti izložena – bez obzira na profesiju. Ona je bila novinarka i žena u društvu u kojem su novinarke, kao i sve druge žene žrtve nasilja, nedovoljno zaštićene.
Elma nije ubijena zato što je bila novinarka. Ali je bila žena u društvu u kojem žene ubijaju samo zato jer kažu: “Želim razvod”.
Sloboda medija počinje tamo gdje novinar ili novinarka smije napisati naziv zaštitarske agencije koja je ubici dala pištolj u ruke i tako mu omogućila da izvrši svoj stravični naum. Sloboda medija je kada se ne plašite objaviti puno ime sutkinje ili tužiteljice koja je bila zadužena za “slučaj” žene koja je uporno prijavljivala prijetnje nasilnog supruga, ukazati na eventualne propuste i neefikasna zakonska rješenja. Sloboda znači živjeti u skladu s vlastitim odlukama i izborima i raditi svoj posao bez straha da ćete biti napadnuti ili ubijeni. Tamo gdje su ubistva, femicidi i oružani obračuni na ulicama svakodnevna vijest u medijima, nema slobode ni za novinare, ni za bilo koga drugog. Sistem koji ne može zaštititi jedan ljudski život, neće štititi ni istinu.
Preuzeto sa: istraga.ba
