Gljivice na noktima postaju sve veći problem. Kako ih se riješiti?

GLJIVIČNE infekcije noktiju posljednjih godina postaju sve učestalije, dijelom zbog starenja populacije, a dijelom zbog promjena u navikama poput nošenja zatvorenije obuće, sportskih i fitness aktivnosti te veće uporabe zajedničkih vlažnih prostora.

Stručno se nazivaju onihomikozama i predstavljaju javnozdravstveni problem zbog sporog odgovora na liječenje, mogućeg izostanka terapijskog učinka i sklonosti ponovnoj infekciji. Procjenjuje se da zahvaćaju oko 10% populacije.

Zamolili smo dr. med. Anu Čičmak, specijalisticu medicinske mikrobiologije s parazitologijom, da odgovori na neka ključna pitanja važna za osobe koje imaju problema s gljivicama.

Što je onihomikoza?

Onihomikoza obuhvaća infekcije noktiju uzrokovane dermatofitima, kvascima i nedermatofitnim plijesnima.

Te gljive razgrađuju keratin, osnovni gradivni protein noktiju, kože i dlake. Češće zahvaćaju nokte stopala nego ruku, osobito na palčevima stopala, zbog zatvorene obuće i malih ozljeda.

Koji su čimbenici rizika?

Rizik predstavljaju starija dob, kronične bolesti poput dijabetesa i psorijaze, oslabljen imunološki sustav, dugotrajna izloženost vlazi i zatvorenoj obući, boravak u zajedničkim prostorima poput bazena, svlačionica i tuševa, male ozljede noktiju i slabija cirkulacija.

Infekcija se prenosi kontaktom s oboljelom osobom, kontaminiranim površinama ili priborom za njegu noktiju. Često počinje kao infekcija kože stopala, odakle se širi na nokte.

Kako se prepoznaje?

Obično počinje postupno, najčešće na noktima nožnih palčeva. Promjene uključuju promjenu boje nokta, zadebljanje i krhkost, odizanje nokatne ploče od podloge te nakupljanje ljuskastog materijala ispod nokta.

U uznapredovalim slučajevima može doći do deformacije nokta, urastanja u meko tkivo uz bol, upalu i gubitak nokta.

Zašto je liječenje otežano?

Liječenje je često dugotrajno. Tome pridonose spor rast nokta, bolesti cirkulacije koje ograničavaju dopremu lijeka do mjesta infekcije, slabo prodiranje lokalnih pripravaka u dublje dijelove nokta i sposobnost gljiva da stvaraju biofilm koji ih štiti od djelovanja lijekova.

Lokalne terapije, poput lakova, krema i otopina, pogodne su za blaže oblike bolesti i manja zahvaćena područja, dok se u težim slučajevima primjenjuju oralni antimikotici poput terbinafina ili itrakonazola.

Kako izgledaju rani, a kako uznapredovali simptomi?

Rani znakovi često su diskretni: bijela, žuta ili smeđa promjena boje, blaga hrapavost, listanje ili sitne brazde, najčešće uz rub nokta. U toj fazi promjene mogu dugo stagnirati i lako se previdjeti.

Uznapredovala bolest zahvaća veći dio nokta, koji postaje zadebljan, deformiran ili lomljiv i često se odvaja od podloge, uz nakupljanje ljuskave mase ispod njega.

Mogu se javiti bol, upala i sekundarna bakterijska infekcija, a u težim slučajevima dolazi do distrofije ili gubitka nokta.

Kako se provodi lokalna terapija?

Lokalnu terapiju ima smisla koristiti kada je zahvaćeno manje područje nokta i kada je infekcija površinska. Budući da se većina gljivičnih infekcija zadržava između nokatne ploče i podloge, pripravci koji se nanose samo na površinu često imaju ograničenu učinkovitost.

Najčešće korišteni lokalni pripravci su na bazi amorolfina u obliku laka za nokte. Kako bi prodor lijeka bio bolji, potrebno je odstraniti odvojeni dio nokta, ljuskave naslage i stanjiti zadebljanje. Prije nanošenja laka oboljeli nokat treba izbrusiti, a zatim pažljivo nanijeti pripravak kako ne bi nadražio zdravu kožu.

Lokalni pripravci nanose se jednom do dva puta tjedno, kontinuirano do povlačenja simptoma. Ako je zahvaćena i koža, preporučuje se dodatna primjena antimikotika u obliku gela, spreja, otopine ili kreme.

Kada prijeći na oralne lijekove?

Ako je zahvaćen veći dio nokta, više noktiju ili je nokat jako zadebljan i deformiran, uključujući korijen, preporučuje se liječenje tabletama protiv gljivica.

Prvi izbor najčešće je terbinafin, a drugi itrakonazol. Lijek treba uzimati kontinuirano kako bi se održala djelotvorna koncentracija u krvi, ili pulsno, uz izmjene terapije i pauze.

Dugotrajna primjena može djelovati toksično na jetru, zbog čega se prije terapije i tijekom nje preporučuje kontrola jetrenih enzima AST i ALT.

Koliko traje terapija?

Oralni pripravci uzimaju se do potpunog povlačenja simptoma, a trajanje ovisi o brzini rasta nokta i proširenosti infekcije. Bolesni dio nokta neće ozdraviti, već mora izrasti novi, zdravi. Terapija može trajati od par mjeseci do godinu i dulje.

Kod opsežnih promjena preporučuje se kombinacija lokalne i oralne terapije.

Koji su znaci da terapija uspijeva?

Već nakon nekoliko tjedana konzumacije lijekova može se primijetiti poboljšanje: promjena teksture i boje nokta, smanjeno ljuskanje, izrastanje zdravog nokta te smanjenje upale ako je bila prisutna.

Vidljivo poboljšanje ne znači da terapiju treba prekinuti. Lijek se u noktima može zadržati i do godinu dana, pa se učinak nastavlja i nakon prestanka uzimanja. Ako poboljšanja nema, treba razmotriti promjenu lijeka.

Po završetku oralne terapije, lokalnu treba nastaviti još mjesecima, dok se nokat potpuno ne oporavi.

Postaju li gljivice sve otpornije na lijekove?

U svijetu je zabilježen porast otpornosti dermatofitnih plijesni na terbinafin, što treba uzeti u obzir ako nema poboljšanja.

Rezistencija je velik javnozdravstveni problem jer je broj dostupnih antimikotika ograničen, a testovi osjetljivosti ne provode se rutinski u svim laboratorijima.

Što je s narodnim i alternativnim pripravcima?

Na internetu se često nude tzv. narodni i alternativni pripravci. Budući da je za oralnu terapiju potrebna laboratorijska obrada i pregled liječnika, neki ih biraju kao prvi, lakši korak.

Najčešće se koriste eterična ulja i biljni ekstrakti. Iako postoje manja istraživanja s obećavajućim rezultatima, nedostatak kvalitetnih studija otežava jasne preporuke. Takvi pripravci eventualno mogu imati mjesto samo kod blažih oblika bolesti.

Laser se također koristi kao alternativa, no dokazi o učinkovitosti su ograničeni i neujednačeni, pa se zasad smatra pomoćnom metodom.

Kako održavati higijenu? Kakva obuća se preporučuje?

Higijena ne liječi infekciju, ali je ključna za kontrolu širenja i prevenciju povratka. Kontaminirani predmeti i površine važan su izvor infekcije. Gljivama pogoduje vlažan i topao okoliš, osobito pri nošenju zatvorene obuće od umjetnih materijala, radu u vlažnim uvjetima i pojačanom znojenju.

Važno je koristiti jednokratni pribor ili ga dezinficirati alkoholom te birati udobnu obuću i čarape od prirodnih materijala koji upijaju vlagu. Dobro je također obuću povremeno poprskati sprejem protiv gljivica.

Što s trajnim lakom ljeti?

Trajni lak ili gel nije izravan uzrok infekcije, ali smanjuje propusnost nokta, što može pogodovati razvoju gljivica. Priprema nokta uključuje brušenje i stanjivanje, što dodatno može povećati rizik.

Interakcije s drugim lijekovima

Pri primjeni oralnih antimikotika, osobito itrakonazola i terbinafina, treba uzeti u obzir moguće interakcije s drugim lijekovima jer utječu na jetrene enzime koji ih inače razgrađuju.

Itrakonazol može povećati koncentracije brojnih lijekova, dok terbinafin može utjecati na terapiju psihotropnim i kardiovaskularnim lijekovima, pa se prije terapije treba konzultirati s liječnikom obiteljske medicine.