Portal Novosti donosi šokantne priče o ratnim fotografijama iz Brčkog 1992. godine. Da li su fotografi platili ubici Goranu Jelisiću da dokumentuje zločin ili je sve namješteno za propagandu?
Saradnica “Novosti” Barbara Matejčić našla se među pet kandidata za Evropsku novinarsku nagradu, jednu od najprestižnijih novinarskih nagrada u svetu. Nominirana je za izvanrednu istraživačku seriju tekstova o fotografisanju ubistava tokom rata u Brčkom. Ovaj tekst i fotografiju objavio je Express uz dozvolu redakcije Novosti u maju prošle godine.
Važan i šokantan tekst objavio je portal Novosti. Naime, riječ je o dva članka, u prvom pod naslovom “Širokokutni snimak smrti” autorica Barbara Matejčić daje uvod u priču. kako su u maju 1992. godine u Brčkom snimljene jedine profesionalne fotografije iz rata u bivšoj Jugoslaviji koje prikazuju čin pogubljenja. Isti autor u drugom tekstu sljedećeg dana pod naslovom “Namjerno smišljeni negativi” postavlja pitanje – da li je fotografisanje ubistva u Brčkom 1992. godine sređeno kao propaganda? Da li su dvojica fotografa platila okrutnom ubici Goranu Jelisiću da počini zločin koji bi dokumentovali fotografijom? Ako jeste, da li je novac dat za snimanje ubistva ili za ubistvo i snimanje?
Fotografije su snimljene 6. ili 7. maja 1992. godine. Tačan datum nije utvrđen na suđenju u Hagu. Snimljeni su u Brčkom, koje je tada imalo 41.046 stanovnika, među kojima je 55,5 posto Bošnjaka ili Muslimana, kako su tada u medijima nazivani Bošnjaci, 19,9 posto Srba, 6,9 posto Hrvata i 17,5 posto drugih etničkih grupa, pišu. Vijesti. Rat je u Bosni i Hercegovini počeo samo mjesec dana ranije, a u zoru 30. aprila zahvatio je i Brčko. U to doba godine temperatura je tokom dana dostizala 20 stepeni, radnici su čekali godišnje odmore, djeca da završe školu, a hrabriji su već skakali u nečistu rijeku Savu, koja je grad i Bosnu spajala sa Hrvatskom. Ali tog jutra dva mosta preko rijeke su uništena dok su se po njima kretali ljudi i automobili. Tačan broj mrtvih nije utvrđen jer je mnogo leševa nestalo u reci, piše Barbara Matejčić za Novosti.
RATNI ZLOČIN U BIH
Crni svijet
Kamere Krvavog Slobe snimile su pucnjavu. Oni će dobiti najveću foto nagradu i novac
Istog dana Goran Jelisić je došao u Brčko kao dobrovoljac iz Bijeljine, gdje je i živio. U to vrijeme 23-godišnji otac malog sina, koji je završio osnovnu školu, radio je kao traktorista na poljoprivrednom imanju. Iz zatvora je pušten tri mjeseca ranije jer je služio kaznu zbog falsifikovanja čekova. Volio je novac, to je utvrđeno na suđenju. Ukrao je od zatvorenika sve što je mogao – novac, satove, nakit – za šta je osuđen. U Brčkom je pozajmio jugoslovensku plavu policijsku uniformu, pištolj “škorpion” sa prigušivačem i motorolu. Njegovo kodno ime je bilo Adolf. Zaštićeni svjedok L se prisjetio Jelisićevih riječi na suđenju: “Hitler je bio prvi Adolf, ja sam drugi”.
Žrtve? Jedan od dvojice ubijenih, muškarac u smeđoj kožnoj jakni nije imenovan na suđenju u Hagu. Zabilježen je kao neidentifikovana žrtva. Njegovo ime je Husein Kršo, pišu Novosti. Imao je 34 godine i pet mjeseci kada je ubijen. Bio je konobar iz Brča, koji je nakon godina konobarskog rada otvorio svoj kafić. Mnogi su ga poznavali i mnogi su ga voleli, kao što je slučaj sa dobrim konobarima. Nije bio član nijedne partije, organizacije ili vojske.
Husein je bio oženjen. Jedan od njegovih sinova imao je devet godina. Mjesec dana nakon njegove smrti, drugi sin je napunio šest godina. Sedam mjeseci nakon Huseinove smrti, njegova supruga Džana rodila im je trećeg sina. Brat mu je iz Švajcarske doneo braon kožnu jaknu, rekao je za Novosti njegov srednji sin Mustafa Kršo.
Njegova supruga i sinovi posljednji put su vidjeli Huseina nekoliko dana prije nego što je ubijen, kada je cijela porodica htjela da napusti grad početkom maja 1992. godine. Jugoslovenska narodna armija je odvojila muškarce od žena i djece. Nisu pustili muškarce. Mustafa se sjeća oproštaja pored vojnog garnizona. Svi su plakali, a tata je mami dao pare i rekao: “Ne brini ništa.”
Haški tužilac Džefri Najs opisuje prvu fotografiju na suđenju: optuženi je desno u plavoj košulji kratkih rukava, sa pištoljem sa prigušivačem u spuštenoj desnoj ruci. Sa njegove lijeve strane je čovjek u vojnoj uniformi sa automatskom puškom. Ispred njih su dva muškarca, jedan u smeđoj kožnoj jakni, drugi u bež džemperu. Svi oni hodaju ćorsokakom, kratkom ulicom na čijem kraju leže muška tijela beživotna.
Na sledećoj fotografiji Jelisić je “škorpionu” uperio u leđa muškarca u smeđoj jakni. Obojica su imali glave uvučene u ramena, a tijela gurnuta.
Na sledećoj je Jelisić podigao “škorpiona” do nivoa čovekove glave, koja je još više uvučena u telo, a ramena su mu podignuta i pritisnuta uz vrat.
U sljedećem, tijelo mu je savijeno naprijed u struku, a ruka podignuta prema glavi, kao da pokušava da se zaštiti. On još hoda.
Trenutak pada zabilježen je na sljedećoj fotografiji. Čovjek je na zemlji, jedna noga mu je podignuta u zrak. Jelisić je iza njega sa još uperenim “škorpionom”. Mnogo je fotografija, snimljen je svaki trenutak egzekucije.
Na osmoj i devetoj fotografiji muškarac leži licem nadole na betonu. Očigledno je još živ jer su mu noge na dvije fotografije u različitim položajima, a jedna mu je ruka u zraku. Jelisić nastavlja da puca na njega.
Sljedeća fotografija prikazuje izbliza čovjeka u džemperu: leži na boku na zemlji, a velika lokva krvi mu se širi iz glave.
Tekst Barbare Matejčić “Širokougaoni snimak smrti” pročitajte u Novostima OVDJEa možete pročitati tekst „Negativi s predumišljajem OVDJE.
