FILM Titanic pretvorio je Kate Winslet u svjetsku zvijezdu, no slava je imala i svoju mračnu stranu. Glumica, koja je tada imala samo 22 godine, otkrila je da se nakon izlaska filma suočila s “užasnim” narušavanjem privatnosti, što je uključivalo prisluškivanje telefona i prekopavanje po njezinom smeću, zbog čega ju je bilo strah otići na spavanje. O tom burnom razdoblju svog života progovorila je u nedavnom intervjuu, piše EW.
Nisam bila spremna za taj svijet
Uloga Rose DeWitt Bukater u blockbusteru Jamesa Camerona iz 1997. lansirala je Winslet u zvjezdane visine, zbog čega se morala brzo prilagoditi životu pod povećalom javnosti. Film je debitirao na prvom mjestu i na vrhu ostao nevjerojatnih 15 tjedana, a ona i Leonardo DiCaprio postali su meta tabloida i paparazza koji su ih pratili u stopu. “Nisam bila spremna za taj svijet”, priznala je Winslet u intervjuu za BBC Radio 4.
Nametljivi mediji i neprospavane noći
Opisujući to razdoblje, Winslet je rekla: “Bilo je užasno. Ljudi su mi prisluškivali telefon. Bili su posvuda. A ja sam bila sama. Užasavala me pomisao na spavanje.” Posebno ju je uznemiravala činjenica da su joj ljudi pretraživali kante za smeće kako bi pokušali otkriti što jede. Dodala je da je nakon goleme popularnosti filma svoje lice počela viđati na naslovnicama časopisa i novina, često popraćeno “užasnim, strašnim, zapravo uvredljivim nadimcima”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Jedini način na koji se nosila s pritiskom, otkrila je, bile su jednostavne stvari, poput razgovora s prijateljima i dobre hrane. Zaključila je: “Život je puno bolji zbog tih stvari.”
Novi val pritiska
Glumica je ispričala kako se invazija na njezinu privatnost ponovno pojačala desetak godina kasnije, kada se 2010. razvodila od svog drugog supruga, redatelja Sama Mendesa. “Paparazzi su me pratili u New Yorku s moje dvoje male djece jer su, naravno, željeli znati razlog zašto smo se Sam i ja razišli”, podijelila je.
Na pitanje kako se tada nosila sa situacijom, odgovorila je: “Samo držiš usta zatvorena, spustiš glavu i nastaviš hodati. I pokušavaš staviti ruke preko ušiju svoje djece. Oslanjaš se na prijatelje, samo nastavljaš dalje.” Pritom je zahvalila prijateljima na podršci, spomenuvši susjede koji bi joj na zidu između njihovih domova ostavljali “zdjelu tople tjestenine i malu čašu crnog vina”.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
