Duge samo 29 metara, širine oko 2,75 metara i deplasmana od samo 117 tona na površini, iranske podmornice su izuzetno naoružane. Mogu potopiti tankere ili ratni brod vrijedan milijardu
U svijetu moćnih podmornica na nuklearni pogon i nosača aviona vrijednih milijardu dolara, iranska mornarica se oslanja na oružje koje se na prvi pogled čini neupadljivim, ali ima potencijal da izazove globalni haos. To je klasa Ghadir, flota minijaturnih, takozvanih “patuljastih” podmornica, dizajniranih s jednim ciljem na umu: dominacijom u plitkim i prometnim vodama Perzijskog zaljeva i, što je najvažnije, strateški ključnog Hormuškog tjesnaca. Iako male veličine, ove podmornice predstavljaju temelj iranske asimetrične pomorske doktrine i figuru koja zapadnim vojnim stratezima zadaje ozbiljne glavobolje.
Njihov dizajn potječe iz Sjeverne Koreje, iz klase Yono, čiju je tehnologiju Iran nabavio početkom 2000-ih, a zatim pokrenuo vlastitu masovnu proizvodnju. Danas iranska flota broji između 14 i 23 operativne jedinice, od kojih svaka predstavlja smrtonosnu prijetnju savršeno prilagođenu okruženju u kojem djeluje.
Dizajniran za plitke vode Hormuškog moreuza
Ključ uspjeha podmornica Ghadir leži u njihovoj prilagodljivosti terenu. Duge samo 29 metara, širine oko 2,75 metara i deplasmana od samo 117 tona na površini, ove podmornice su izuzetno okretne i teško ih je uočiti. Upravo te karakteristike čine ih idealnim za operacije u Hormuškom tjesnacu, pomorskom prolazu kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske nafte, a čija je prosječna dubina svega oko 50 metara.
TRI PITANJA ZA TESAC HORMU
Politika i društvo
Samo Allah može pomoći Trampu. Bog je na strani većih bataljona
U takvim uvjetima, velike i tehnološki napredne nuklearne podmornice, poput onih u američkoj mornarici, imaju ograničenu manevarsku sposobnost i lakše ih je otkriti. Ghadir se, s druge strane, kreće gotovo neprimjetno. Pokreće ga tihi dizel-električni pogon, a najveća prednost mu je mogućnost da se spusti na morsko dno i u potpunoj tišini sačeka svoju metu. U bučnom akustičnom okruženju tjesnaca, ispunjenom zvucima stotina trgovačkih brodova, signal koji emituje sićušna podmornica na dnu gotovo je nemoguće razlikovati od pozadinske buke. Posadu čini svega sedam do devet članova, što dodatno svjedoči o njihovoj kompaktnosti i specijaliziranoj namjeni.
Mali, ali smrtonosni arsenal
Uprkos svojoj veličini, Ghadir je naoružan do zuba. Opremljena je sa dvije torpedne cijevi od 533 mm, standardne za mnogo veće napadne podmornice. Preko njih može ispaliti teška torpeda, poput iranskog modela Valfajr, koja su u stanju da jednim udarcem potonu ili ozbiljno oštete tankere i ratne brodove. Iranski izvori tvrde da je udarna snaga njihovih torpeda i do šest puta veća od protivbrodskih projektila.
Ali ono što Gadir čini posebno opasnim je njegova sposobnost postavljanja morskih mina. U uskom prolazu poput Hormuškog moreuza, čak i sumnja da je postavljeno nekoliko mina dovoljna je da paralizira cjelokupni promet, zaustavi dotok nafte i izazove skok cijena energenata na svjetskom tržištu. Osim toga, ove podmornice služe kao platforma za transport i iskrcavanje specijalnih snaga, odnosno borbenih ronilaca (frogmen) za izvođenje diverzantskih akcija na neprijateljskim lukama i obalskoj infrastrukturi.
Vrhunac njihove ofanzivne moći je integracija protivbrodskih krstarećih projektila. Iran je uspješno testirao lansiranje projektila Jask-2 iz potopljenog položaja. Projektil se lansira iz torpedne cijevi u kapsuli, koja se otvara na površini i omogućava raketi da nastavi let prema meti. Time je Ghadir postala prva minijaturna podmornica na svijetu s operativnom sposobnošću lansiranja krstarećih projektila, što joj omogućava da napada ciljeve sa veće udaljenosti i dodatno otežava odbranu od njih.
Taktika koja nadmašuje tehnologiju
Ghadir je oličenje iranske doktrine asimetričnog ratovanja: kako manja i tehnološki inferiorna sila može parirati superiornom protivniku. Umjesto da ulazi u direktan sukob sa američkim nosačima aviona, Iran se oslanja na taktiku iscrpljivanja, zasjede i gerilskog ratovanja na moru. Zbog njihove niske cijene, koja se procjenjuje na samo 18 do 20 miliona dolara po jedinici (u poređenju sa ruskim podmornicama klase Kilo koje koštaju i do 600 miliona dolara), Iran može sebi priuštiti proizvodnju velikog broja ovih plovila.
Njihovom masovnom upotrebom, u takozvanoj taktici “roja”, iranska mornarica može stvoriti okruženje visokog rizika i nadjačati odbrambene sisteme neprijateljskih brodova. Kao što je rekao jedan komandant Kraljevske mornarice, “Ghadir podmornice su male, ali imaju dovoljno torpeda da potopi nekoliko brodova”.
KAKO IRAN SPREČAVA TRAZIT
360°
Tajna Hormuškog moreuza: Šta je to ‘elektronska magla’ koja parališe tankere?
Stručnjaci se slažu da ih je izuzetno teško otkriti, posebno dok leže na dnu. Vijay Sakhuja, direktor Nacionalne pomorske fondacije, opisao ih je kao “najveći izazov za otkrivanje”, dodajući da bi “njihov broj mogao nadvladati tehnološku superiornost neprijatelja”. Bivši komandant iranske mornarice, admiral Hossein Khanzadi, otišao je korak dalje, upoređujući njihovu potencijalnu ulogu s onom koju su imale njemačke podmornice u Drugom svjetskom ratu u napadu na savezničke konvoje.
Geopolitička moć i povezanost sa Sjevernom Korejom
Podmornička flota Ghadir daje Iranu snažnu geopolitičku moć. Sama prijetnja njihovom upotrebom u Ormuskom moreuzu dovoljna je da utiče na globalnu stabilnost i cijene nafte. Ona služi kao sredstvo odvraćanja, šaljući poruku da bi svaki vojni napad na Iran imao katastrofalne ekonomske posljedice za cijeli svijet.
U kontekstu troškova, iranska računica je jasna. Gubitak jedne podmornice Ghadir strateški je prihvatljiv ako uspije oštetiti ili potopiti naftni tanker vrijedan stotine miliona dolara ili, još gore, ratni brod vrijedan milijardu ili više. Ta jednostrana jednadžba rizika i nagrade čini ove male podmornice jednim od najefikasnijih oružja u iranskom arsenalu, savršeno prilagođenim geografiji i političkim ciljevima Teherana.
